|
|
| < | prosinac, 2006 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | ||||
| 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
| 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
| 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
| 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
About nothing and everything all at once...
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
greendayauthority
mp3.com
Nije bitno kako se zovem. Imam malkice čudno ime....
Živim..... u malom gradiću zvanom Petrinja (nikad čuli, ha?).
Imam 15 godina.
Idem u prvi razred opće gimnazije.
VOLIM: čitati (ak imate nešto protiv- žao mi je),
crtati (stalno nešto črčkam po papirima koji mi se nađu na putu)
šetati, izlaziti,slušati muziku,družiti se...
NE VOLIM:narodnjake (ne znam kako netko može uopće slušati tako nešto),
umišljene ljude, cajke, teške šminkere....
Do you have the time
To listen to me whine
About nothing and everything all at once
I am one of those
Melodramatic fools
Neurotic to the bone no doubt about it
Sometimes I give myself the creeps
Sometimes my mind plays tricks on me
It all keeps adding up
I think I'm cracking up
Am I just paranoid
Or am I just stoned
Jel možete i vi već lagano osjetiti ono božićno raspoloženje? Znate onako, kad padne prvi snijeg (kod nas je pao, neki jadni, mali, al evo danas sunce grije pa ništa od njega...), kad su ocjene zaključene i kad u školi više ne radite ništa, kad je grad ukrašen i prepun lampica i drugog kiča...
Jedva sam dočekala ove praznike...Stvarno su mi potrebni...
Danas sam dežurna u školi tako da ne moram nosit knjige i dr. Navodno je to prilično dosadno, al još je gluplje bit na nastavi (neki profesori još inzistiraju da nešto radimo 
).
E, da, i bili smo u Zagrebu, al na našu OGROMNU žalost, nismo gledali Borata već.... neki CRTIĆ!
Ljudi moji, prvi gimnazije smo i vode nas da gledamo crtiće...
I to od svih filmova u Cinestaru... Al dobro, ajd, bit ću poštena i priznat ću: bio je fora... al je stvarno glup osjećaj čekat na film s petašima...
Inače je bilo zakon u Zagrebu....Poslije filma su nas pustili da švrljamo po gradu... Smrzli smo se ko govna, al vrijedilo je... Cure i ja smo bile po dućanima (mi takvih nemamo u ovom našem jadnom,malom gradu), onda smo srele dečke koji su se nažderali u McDonaldsu tako da nisu mogli ni hodat.... Ma, uglavnom....
Šta da još napišem? Zasad neću ništa.... Nema više vremena.Moram u školu na svoje "dežurstvo"....
