|
|
| < | rujan, 2006 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | ||||
| 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
| 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
| 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
| 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
About nothing and everything all at once...
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
greendayauthority
mp3.com
Nije bitno kako se zovem. Imam malkice čudno ime....
Živim..... u malom gradiću zvanom Petrinja (nikad čuli, ha?).
Imam 15 godina.
Idem u prvi razred opće gimnazije.
VOLIM: čitati (ak imate nešto protiv- žao mi je),
crtati (stalno nešto črčkam po papirima koji mi se nađu na putu)
šetati, izlaziti,slušati muziku,družiti se...
NE VOLIM:narodnjake (ne znam kako netko može uopće slušati tako nešto),
umišljene ljude, cajke, teške šminkere....
Do you have the time
To listen to me whine
About nothing and everything all at once
I am one of those
Melodramatic fools
Neurotic to the bone no doubt about it
Sometimes I give myself the creeps
Sometimes my mind plays tricks on me
It all keeps adding up
I think I'm cracking up
Am I just paranoid
Or am I just stoned
Otkad imam ovaj blog i otkad posjećujem druge blogove, blogove mojih virtualnih drugova, mojih kolega koji su (uglavnom) istih godina kao i ja (neki imaju mrvicu više, neki mrvicu manje), vidim da svi s vremena na vrijeme potonu u neku depresiju. Mrzim one "depresije" tipa: "Ja sam sad tako jadna/jadan, svijete, MORAŠ me sažalijevati!!" No opet razumijem ona neka prazna razdoblja kroz koja očito svi katkad prolazimo u kojima pišemo tužne pjesme po blogovima, tužne postove, stavljamo depresivne slike... Netko ima i valjan razlog za to, netko ga ne želi spomenuti, a netko ga naprosto nema, no osjeća da nešto nije u redu s njim i da će to neko vrijeme trajati. Pa, evo, čini mi se da sam ja usred nečeg takvog. Možda ne onako u potpunosti, da mi je sve crno, već lagano, jednostavno mi nije previše ni do čega...Ne mogu baš objasnit. Nemam baš neke velike inspiracije za pisanje zanimljivih postova (he, a kad sam je uopće i imala??), no to uopće ne znači da odustajem od ovog bloga i da se neću nikad vratiti...
Ne brinite...
Sljedeći put kad napišem post, bit ću ona stara...a do tada...
Evo me! Malo da se javim... Ljudi zahtjevaju novi post, a meni se taaaako ne da...
Škola ide sve bržim i težim tempom...Nastojim držati korak...
Nastojim...
Jučer nas je na matematici profa pitala jel da plače sad il kasnije, budući da smo je samo blijedo gledali
dok nam je objašnjavala novo gradivo... Rekla bih da nam je budućnost, što se toga tiče, već zapisana... JEBIGA!
Upoznali smo sve profesore... Rijetki su oni koji su stvarno simpatični,ali ima ih, poput profe iz engleskog i profesora iz povijesti... Oni koji su mi se odmah, već na prvom satu zgadili, je npr.profesor iz njemačkog i ženska iz kemije...
Ovaj tjedan idem popodne...Nisam popodne išla još od četvrtog osnovne (mi smo od petog stalno išli ujutro). Čudna stvar...Izgubiš poslijepodne, meni najljepši dio dana.
Joj, samo pišem o glupoj školi, ali još mi je to sve tako novo, treba se uhodati u školsku svakodnevicu nakon dugog, toplog ljeta...
Stvarno pakleno....
...dobro ne baš tako jako, al opet....
Svi znate da se radi o prvim danima škole...Moje NOVE škole. Ekipa je došla negdje oko 7.35 po mene(nastava je počinjala u 8). Gotovo pola mog (novog!) razreda. Valentinu smo sreli 15 do 8 kod igrališta Prve osnovne i zajedno krenuli prema paklu. Došli smo do velike, žute zgrade koja je tog trenutka postala naše novo mučilište.
...dobro, pretjerujem...
Tamo smo sreli ostatak našeg novog 1.a razreda te ljude iz 1.b i starije učenika. Nas male prvašiće odveli su u neku prostoriju gdje su nas prozivali i sklopili u razrede. Upoznali smo našu novu rasku. Ženska predaje likovni, ima šareno (crveno i žuto) ofarbanu kosu i ne mogu reći da je nešto pretjerano simpatična. No, nije ni loša. Napravili smo mali obilazak škole, dobili rasporede (by the way,raspored nam je čisti užas:skoro svaki dan sedam sati i već sutra blok-sat matematike) nakon toga imali veliki odmor, nešto pojeli, a onda smo imali još dva sata sa profom iz matke i hrvatskog. Ovu iz matematike bije glas da je strašna kad ocjenjuje, dijeli jedinice šakom i kapom i ruši ljude na popravne. I stvarno nas je ženska prvi sat (doduše u ne-smiješnoj šali) pitala gdje nam je imenik...Vjerojatno da podijeli koju kulju odmah...Nisam baš sigurna da ćemo se u budućnosti s njom nešto odlično slagati. Onda je došla ova iz hrvatskog. Isto tako, ništa više simpatičnija od prve dvije...Štoviše, već za sutra nam je najavila inicijalni...
Danas popodne, dok sam bila na rolanju, srela sam dosta ljudi iz bivše škole. S nekima sam malo popričala, druge sam samo pozdravila. Zanimljivo mi je to što sada svatko od nas (koji nismo u istim školama) ima neku svoju priču o svojoj novoj školi, novom razredu i profama... Neki vele da im je odlično, drugima je katastrofalno, trećima je svejedno...
Eto, ljudi moji, ljeto je završilo...Na nama je da se suočimo sa svim paklenim mukama koje nas ove godine očekuju...
...Iako ne baš uistinu!!! No vjerujem da je za sve one koji se u ponedjeljak vraćaju u tako nam omražene školske klupe (), ljeto zaista gotovo. Hmmm...I to pogotovo kada trebaš sjesti u neke druge klupe,klupe koje nisi godinama zagrijavao svojom guzicom...Neke klupe koje (još) ne poznaš...A ni ne želiš ih (još) upoznati!!!!
...No moraš...
Ne znam. Ja sam mislila da ću bit prestravljena zbog toga što ću sad u srednju. Ali nisam (bar ne u onoj mjeri u kojoj sam mislila da ću bit). Sve kreće iz početka. Novi razred
, novi profesori,novi predmeti:....Mrzim te početke...Početak je uvijek najteži, bez obzira o čemu se radilo. No i najveće putovanje mora započeti jednim malim korakom (to sam negdje pročitala,nisam sigurna gdje).
U ponedjeljak ću napravit svoj prvi mali korak prema paklu...
Jedino što me tješi je spoznaja da ću imati dobar razred...Nedavno su stavili u školu popise učenika razvrstanih u razrede i bila sam doista presretna kad sam vidjela tko će bit članovi budućeg 1.a razreda naše Gimnazije. Svi ljudi iz moje bivše škole koje poznajem i s kojima sam se družila tijekom ovog ljeta (plus još četiri osobe koje ne poznajem i ne znam odakle su).... Moram priznati da to uvelike olakšava stvar...
I čini pakao...PODNOŠLJIVIJIM!!!!
