|
|
| < | lipanj, 2006 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | |||
| 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
| 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
| 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
| 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | ||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
About nothing and everything all at once...
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
greendayauthority
mp3.com
Nije bitno kako se zovem. Imam malkice čudno ime....
Živim..... u malom gradiću zvanom Petrinja (nikad čuli, ha?).
Imam 15 godina.
Idem u prvi razred opće gimnazije.
VOLIM: čitati (ak imate nešto protiv- žao mi je),
crtati (stalno nešto črčkam po papirima koji mi se nađu na putu)
šetati, izlaziti,slušati muziku,družiti se...
NE VOLIM:narodnjake (ne znam kako netko može uopće slušati tako nešto),
umišljene ljude, cajke, teške šminkere....
Do you have the time
To listen to me whine
About nothing and everything all at once
I am one of those
Melodramatic fools
Neurotic to the bone no doubt about it
Sometimes I give myself the creeps
Sometimes my mind plays tricks on me
It all keeps adding up
I think I'm cracking up
Am I just paranoid
Or am I just stoned
Evo me!! Dani prolaze.... Prekosutra idemo po svjedodžbe tako da ću još jednom vidjet svoj razred na okupu. Iako neke od njih viđam po gradu skoro svaki dan.Počeli su oni nogometni turniri, pa odem navečer s frendicama malo gledat (iako mi zapravo uglavnom klaframo, ne pratimo baš što se zbiva na terenu, osim ako nema neki !zgodni!
razlog za gledanje). Na kraju završimu u parku itd. Neki dan je bio koncert Lane Jurčević ovdje kod nas.Iako ja nisam baš njezin fan, tako nešto (koncerti,mislim) rijetko se tu događaju, tako da nikad ne treba propustiti priliku. Žensku smo duže čekali nego što je pjevala. Koja glupost! Ima malo svojih pjesama, tako da je pjevala tuđe ili neke svoje 2,3 puta. No dobro...
Danas sam se išla nać s nekim (potpuno nepoznatim) dečkom koji mi je nedavno počeo slat poruke pa smo se malo dopisivali i na kraju se odlučili upoznat. Nemam blage veze kako sam smogla snage za nešto takvo.Inače mi to baš i ne sliči.Uhvatila me i mala trema, mislila sam da se čak to netko i zajebava sa mnom. Al eto nije bilo tako(Bogu hvala). Uglavnom, sada ga znam. Čovjek je sasvim oke. Platio mi je cugu i pričali smo jer jedno o drugom nismo znali ništa. Ići ćemo u istu školu, možda i u isti razred...
Dugo toplo ljeto...
Ubijam se od vrućine.
Kuća mi je prepuna muha koje se pokušavaju skloniti u hlad. Danas sam poludjela
pa sam uzela "Raid" i sve ih posmicala. Fuj!! Onda je to trebalo počistiti. Prozor u sobi otvaram tek kad se smrači, pa više nema muhica, ali nastupaju...komarci!!!
Onda svjetlo treba bit ugašeno cijelo to vrijeme da me oni ne kolju po noći. Ne daj Bože izać van, pojedu te živa. A i kad otvorim prozor, baš i nije neko osvježenje. Jučer sam gledala neki glupi 
horor pa nisam mogla spavat (i vrućina je pridonijela).Mislim, bit će odlično ako preživim ovo ljeto.
Danas sam otišla na naše kupalište (na Kupi). Tako, srela sam jedno društvo (ljudi koji će vjerojatno sa mnom u srednju) i uživali smo, iako nam je Kupica malkoc hladna. No bilo je super. Uskoro (hm, uskoro) ću i na more. Sad početkom srpnja, čim sredim upise. Idem negdje blizu Pule, u neki kamp i divljinu, sto posto negdje Bogu iza nogu.
Gotovo je! Šta reći? Neću pisati o tome kako smo se rastajali, kako smo plakali, kako smo otišli slaviti i kako se većina dobrano napila. Gotovo je! Kraj! The end!
Došlo je ljeto. Odmor! Bezbrižnost! (More, sunce, plaža, ha ha).
Ne želim više razmišljati!!!! Ni o čemu!!!
Gotovo je...
Još samo sutra.
Jebote, gotovo je!! NE MOGU VJEROVATI!! Završavam osmi razred. Danas smo se oprostili s nekim profesorima i, onako, suze mi stoje u očima. No čuvam ih za sutra, kada se opraštam od svog RAZREDA. Prošlo naših osam godina. Sutra ćemo svi cmizdrit, sigurno.Ma koliko god se neki pravili da im nije stalo, znam da nije tako.
Ha, evo jedne novosti. Uspjeli smo tiskat majice, ali su nam zabranili da ih nosimo jer je tekst na njima malo (ali doista,malo) uvredljiv. Mislim, za profesore. Opet mi, luzeri i pehisti. Čovječe! Danas smo išli kupiti nešto raski. Jedva smo skupili nekih 200 kn. Kupili smo neki lančić i privjesak kod nekog mafijaša (tip stvarno tako izgleda, majke mi).
Joj, gotovo je. Stvarno je. Ponekad, kad razmišljam, drago mi je da ću se riješiti ovog svog jebenog razreda. Jer ima tu ljudi koje ponekad stvarno ne mogu podnijeti.Oni moraju biti glavni u svemu, oni glume neke face, a zapravo su jadni. Nikad se nismo baš previše družili, ovako izvan škole (no bilo je i takvih trenutaka), rijetko kad smo bili složni, a kad smo se znali napokon složiti u nečemu, sve bi otišlo u k....! (govorim o markiranju i ovim majicama).Uvijek smo bili podijeljeni na manje grupice, na dvoje naj prijatelja, no takva će se prijateljstva održati i dulje.
No opet, te ljude volim kao malo koga na svijetu, iako možda to nisu zaslužili.Znam da svaki pojedinac u razredu osjeća isto.S njima sam provela sve lijepe i ružne trenutke.Bilo je trenutaka kad smo se svađali,klali,mrzili, no opet se volimo, na onaj neki naš,čudan način.Prije osam godina spojila nas je neka sudbina, ista ona koja nas sutra razdvaja.Uf, kako sam se raznježila....
Volim i druge stvari, ali Green day mi je definitivno najzanimljiviji bend. Zato ću prilično često pisati i o njima. No ja neću, kao mnogi, prepisivati ili kopirati njihove biografije i druge stvari, već ću pisati o svojim razmišljanjima i svojim doživljajima njihovih pjesama i ostaloga, te ću prevoditi i sama preurediti neke tekstove koje želim ovdje objaviti. Oni koji ne vole Green day, neka slobodno preskoče ovaj post, ako žele, i neka ne gube vrijeme na njega, ali neka se ne zaborave vratiti kasnije na blogač, kada budem pisala o nečemu što ih zanima.
Sada ću vam reći nešto o American idiotu. Ako niste znali, taj je album zamišljen kao punk- rock opera, kroz svih 13 pjesama ispričana je priča o „idiot of America“zvanom Jesus of Suburbia. Iako se pojedine pjesme mogu shvatiti svaka zasebno (Wake me up.... npr. govori o smrti Billievog oca, Holiday se protivi ratu i američkoj vladi itd.), svaka od njih jedan je dio priče.
Pa evo kako ona izgleda:
AMERICAN IDIOT:
Teško sam shvatila taj početak. Mislim da nas pjesma American idiot uvodi u priču. Dečko zvan Jesus of suburbia želi biti nešto više od običnog American idiota (Don't wanna be an American idiot...) i traži svoj način da pobjegne od toga.(tako sam barem ja shvatila taj početak, no nisam sigurna jel to točno)
JESUS OF SUBURBIA:Priča o životu glavnog lika Jesusa of suburbia (JOS). Govori o njegovu bijesu, o ljubavi, o tome kako mrzi svoj grad i taj jadni život kojega živi. Počinje mu biti svejedno i on više o ničemu ne brine. Napušta svoj grad, svoju obitelj, prijatelje...
HOLIDAY:
Pjesma koja kratko opisuje život JOS-a na ulici,odmah nakon njegovog odlaska od kuće. Ova pjesma je inače, kako je Billie Joe rekao: „Big fuck you to all the politicians!“ Protivi se Bushu i ratu. Kao dio rock-opere uvodi nas u Boulevard of broken dreams.
BOULEVARD OF BROKEN DREAMS:
Ova pjesma opisuje osjećaj samoće koji je uhvatio JOS-a nakon odlaska od kuće. On hoda praznim, hladnim ulicama sam, besposleno, ne znajući kamo ide...
ARE WE THE WAITING:Ponovno, samoća i težak, surov život. JOS polako gubi razum, čeka da se nešto dogodi. Njegov prljavi grad gori u njegovim snovima, shvaća da nije više onaj stari, da je njegov prijašnji život nestao...
ST.JIMMY:St. Jimmy- gospodar laži, „son of the bitch“, predstavlja negativni lik. Živi svoj život na ulici, sve zna, sve je vidio, sve proživio. Pjesma koja priča njegovu priču i njegov karakter.
GIVE ME NOVACAINE:
St. Jimmy i JOS se upoznaju, zbližavaju se. St.Jimmy uvodi JOS-a u svoj svijet, svijet droge. JOS počinje ovisiti o St. Jimmyiju, o svijetu u koji je ušao, o svijetu u kojem droga rješava probleme teškog života i odnosi bol.
SHE'S A REBEL:JOS i St.Jimmy su upoznali curu, buntovnicu zvanu Whatsername. Za JOS-a je to bila ljubav na prvi pogled. Dolaze novi osjećaji i nova razmišljanja...
EXTRAORDINARY GIRL:Ponovno, pjesma koja govori o Whatsername, o njihovom zbližavanju.
LETTERBOMB:JOS i Whatsername su se zbližili a onda...ona ga ostavlja. Svoje razloge objašnjava u oproštajnom pismu u kojem piše da JOS nije onaj kojim se smatra, da ga više nije briga ni za što i da se pretvorio u ono što je on sam najviše mrzio- American idiota. Zato ga ostavlja. (”Well she said I can't take this place, I'm leaving you behind. She said I can't take this town I'm leaving you tonight..." )
WAKE ME UP WHEN SEPTEMBER ENDS:
JOS je ponovno sam. Ostavila ga je djevojka koju je volio, ostao je bez društva (novog, St.Jimmyjevog), daleko je od kuće, nema više ničega…Ponovno je na početku. Priča kako je ona nevinost koju je imao prije nego je otišao od kuće nestala itd.
HOMECOMING:
Budući da je ostao bez svega, JOS se odlučuje vratiti- kući.
Prvi dio te pjesme govori o smrti St.Jimmyija koji na neki način predstavlja raskid sa starim životom za JOS-a. Put natrag na staro je bio težak. JOS započinje nekakav normalan život,(iako teško) te pronalazi posao… Ipak mu nedostaje mu staro društvo i Whatsername. No JOS prihvaća taj život i u potpunosti se odlučuje posvetiti njemu. Vraća se kući i ostavlja “buntovnički” život iza sebe.
WHATSERNAME:Već duže vrijeme JOS živi normalno. Prošle su godine. Iako nikad nije prežalio Whatsername(kakolisezvala), ona je sad za njega ostala samo uspomena koje se gotovo i ne sjeća. Kaže da se sjeća lica, ali ne jednostavno više ne zna kako se zvala i ne može pozvati to ime. Razmišlja o tome što se dogodilo s njom, kamo je otišla i gdje je sad…
Eto, to je ukratko to.Tekst o tome (na engleskom) sam pronašla na greendayauthority-u(imate ga u linkovima). Nisam doslovno prevodila (to ne bih ni mogla) i neke sam dijelove pisala onako kako ih ja shvaćam.Sad je red na vama. Sve što želite reći pišite u komentarima i ispravite me ako sam u nečemu pogriješila (u vezi ovog.)
Hmmm... Baš nemam ideje šta da pišem, al eto vrijeme je da napišem novi post. Ništa se zanimljivo trenutno ne događa. Neki dan sam si kupila role, danas sam ih malo isprobala i malkoc me jedna nažuljala. Nemoguće da su mi male. Jebiga, 500 kuna (to je lova od krizmice). Bogme,stajat će one meni kako spada,inače...
Danas je bio prvi lijepi dan nakon sve one kišurde. Nadajmo se samo da će i ljeto biti lijepo. Joj!! Kraj godine!!! Jedva čekam. Starno me iscrpljuje ova jebena škola, ne da mi se više učit, a ovi pitaju ko' blesavi, ne da mi se više ustajat rano ujutro (ja vam idem stalno ujutro u školu), ništa mi se više ne da. Ne da mi se ni pisat ovaj glupi post...
Danas sam, baš kao i svakog radnog dana, krenula u školu. Tamo me dočekala vijest da profe iz engleskog nema jer ide s petašima na izlet. To je značilo da mi nemamo prvog sata. Nije nam se dalo čekati da nam netko dođe na zamjenu (nismo ludi!!) pa je cijeli razred otišao van, na školsko dvorište. To samo po sebi i nije neki grijeh budući da engleskog nije bilo. No 8.a ne bi bio 8.a kada već nekome ne bi pala na um (sjajna) ideja tipa „ajmo markirat“. Naime, treći sat je bio tehnički i pisao se test. No kako je nama bilo teško vratit se u školu nakon ovog slobodnog na drugi sat (matematiku), odlučili smo markirati i nju. Dakle matematika i tehnički!! Ja sam inače bila protiv toga, ali još je samo par dana škole i par dana trajanja 8.a pa bi već bio red da markamo zajedno ili napravimo nešto tako (inače nama nedostaje zajedništva). Pa smo se ipak složili, doduše ne svi. Bila je tu i ona uporna nekolicina koji su ipak odlučili vratiti se na sat, no više od pola razreda je, ipak, zbrisalo
(među njima i ja).
Tomo i Dušan su ubrzo skrenuli u jednu trgovinu, a mi, onako, nastavili. Mislili smo da će nas stići i doći za nama. Krenuli smo na nasip. Kupili smo si sendviče, jeli, sjedili, pričali itd.
Bilo je, priznajem, lijepo. Zajedno, daleko od škole i svega. To su bili rijetki trenutci u kojima smo se ponašali kao razred, kao... prijatelji (već sam rekla da je nama uvijek nedostajalo zajedništva). No sve što je lijepo, kratko traje. Naš plan je bio da se vratimo dok traje veliki odmor , odemo na ostale satove i pretrpimo ono što nas je u školi čekalo u imeniku i dnevniku. Tomi i Dušanu nije bilo ni traga ni glasa, nisu dolazili niti su se javljali na mob.
Krenuli smo polako prema dragoj školici. Vjerojatno smo slutili da ono što nas tamo čeka nije baš dobro. Znam da smo svi bili u strahu, ma koliko god se neki pravili cool. Imali smo zašto i biti.
A tamo...
Tamo je upravo trajao veliki odmor i ljudi su išli u pekaru. Na putu smo sreli Benija. On puno markira, uglavnom sam (ili šta ja znam već kako i s kim), no eto, danas mu se baš nije išlo. Kako taj ima sreće !! On nije morao trpjeti ono što smo otrpjeli mi. Rekao nam je da smo nadrljali. Svi su znali za našu pustolovinu i ravnateljica se spremala nazvati roditelje. Dušana i Tomu su ulovili i oni su bili na tehničkom. U tom smo se trenutku svi usrali. Došli smo u razred kao dobra, skrušena dječica. Molili smo najdražu nam ravnateljicu da ne zove starce i da nam ne napravi pakao od života. Naravno da nam nije uslišala molitve!! Naravno da smo najebali!! Raska nas nije htjela ni pogledat i rekla je po 5oo-ti put da smo je razočarali i da se neće više borit za nas.
AL' VI RECITE JEL TO SAD FER: NEKOME TKO MARKIRA SKORO SVAKI DAN OVI IZ ŠKOLE NE MRDNU NI MALIM PRSTOM DA TO RIJEŠE I DA GA KAZNE, NAMA KOJI SMO (NEKI I PRVI PUT) DANAS MARKIRALI, ODMAH ZOVU RODITELJE!!!!!
No život je takav, čupav i dlakav. Ivana je još prije rekla da smo mi jedni teški luzeri i pehisti. Šta ćete...
No sve ovo ima i jednu lijepu stranu. Nekako smo se više zbližili. Bili smo tu, svi za jednoga, jedan za sve, u ovim govnima u koja smo se uvalili. Čuvali smo jedni drugima leđa pred raskom i ravnateljicom, kad smo došli doma, poruke su samo pljuštale. Kako smo prošli doma, jel nas već ....... zvala. Čula sam da su gotovo svi prošli dobro, no nekima su roditelji podivljali.
Njima držim fige da to prebrode!!!
