Još samo sutra.
Jebote, gotovo je!! NE MOGU VJEROVATI!! Završavam osmi razred. Danas smo se oprostili s nekim profesorima i, onako, suze mi stoje u očima. No čuvam ih za sutra, kada se opraštam od svog RAZREDA. Prošlo naših osam godina. Sutra ćemo svi cmizdrit, sigurno.Ma koliko god se neki pravili da im nije stalo, znam da nije tako.
Ha, evo jedne novosti. Uspjeli smo tiskat majice, ali su nam zabranili da ih nosimo jer je tekst na njima malo (ali doista,malo) uvredljiv. Mislim, za profesore. Opet mi, luzeri i pehisti. Čovječe! Danas smo išli kupiti nešto raski. Jedva smo skupili nekih 200 kn. Kupili smo neki lančić i privjesak kod nekog mafijaša (tip stvarno tako izgleda, majke mi).
Joj, gotovo je. Stvarno je. Ponekad, kad razmišljam, drago mi je da ću se riješiti ovog svog jebenog razreda. Jer ima tu ljudi koje ponekad stvarno ne mogu podnijeti.Oni moraju biti glavni u svemu, oni glume neke face, a zapravo su jadni. Nikad se nismo baš previše družili, ovako izvan škole (no bilo je i takvih trenutaka), rijetko kad smo bili složni, a kad smo se znali napokon složiti u nečemu, sve bi otišlo u k....! (govorim o markiranju i ovim majicama).Uvijek smo bili podijeljeni na manje grupice, na dvoje naj prijatelja, no takva će se prijateljstva održati i dulje.
No opet, te ljude volim kao malo koga na svijetu, iako možda to nisu zaslužili.Znam da svaki pojedinac u razredu osjeća isto.S njima sam provela sve lijepe i ružne trenutke.Bilo je trenutaka kad smo se svađali,klali,mrzili, no opet se volimo, na onaj neki naš,čudan način.Prije osam godina spojila nas je neka sudbina, ista ona koja nas sutra razdvaja.Uf, kako sam se raznježila....
Post je objavljen 13.06.2006. u 20:18 sati.