|
|
| svibanj, 2006 | > | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
| 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
| 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
| 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
| 29 | 30 | 31 | ||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
About nothing and everything all at once...
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
greendayauthority
mp3.com
Nije bitno kako se zovem. Imam malkice čudno ime....
Živim..... u malom gradiću zvanom Petrinja (nikad čuli, ha?).
Imam 15 godina.
Idem u prvi razred opće gimnazije.
VOLIM: čitati (ak imate nešto protiv- žao mi je),
crtati (stalno nešto črčkam po papirima koji mi se nađu na putu)
šetati, izlaziti,slušati muziku,družiti se...
NE VOLIM:narodnjake (ne znam kako netko može uopće slušati tako nešto),
umišljene ljude, cajke, teške šminkere....
Do you have the time
To listen to me whine
About nothing and everything all at once
I am one of those
Melodramatic fools
Neurotic to the bone no doubt about it
Sometimes I give myself the creeps
Sometimes my mind plays tricks on me
It all keeps adding up
I think I'm cracking up
Am I just paranoid
Or am I just stoned
U školi su me cure obavijestile da upravo danas oko pet igramo neku rukometnu utakmicu protiv ostalih razreda.Oko pol četiri išli smo na onaj mutavi vjeronauk u crkvi da čujemo jesmo li prošli na ispitu. E, sad ćete čut kakvom. Prošli smo tjedan pisali test od 15 pitanja koji odlučuje o tome hoćemo li proći na krizmu ili ne.Čovječe, ko' da smo na fakultetu. Ja doista ne kužim zašto oni iz crkve rade tolike parade oko te krizme. Nekad su ljudi došli, krizmali se i otišli, bez ikakvih vjeronauka, ispita i drugih sranja.
No dobro, došli mi, većina nervozna i onda je naš dragi kapelan onim svojim iritantnim glasom počeo čitat rezultate. Većina je prošla, no on je naravno još morao pročitati neke bisere iz naših testova i omalovažavati nas.Uglavnom,ja sam prošla
što je razlog za slavlje.
Onda smo se oko pet našli svi u školi da odradimo onu tekmu. Tea i ekipa, pune sebe, bile su uvjerene da ćemo pobijediti (ne mogu ovi nama ništa, mi smo jaki,mi smo glavni i blabla...) Ha, moš' mislit. U početku nam je i išlo dobro, no kasnije smo izgubili Martinu koja je (valjda) uganula gležanj i nije mogla igrati (a bez nje smo imali slabe šanse) i spušili smo i to s velikom razlikom. Fuck! Onda su naravno uslijedila dramatiziranja: Tea nije mogla podnijeti što smo izgubile, odmah je odbila dalje igrati kao da je kraj svijeta. A ionako smo igrali loše. I Martina i Tea su bile živčane i stalno su fulale gol, a od nas ostalih se (evo, najiskrenije) i nije moglo puno očekivat,a ostatak se cijelo vrijeme pipao na klupi s onima koji su došli gledati. Dečki iz razreda su nam prija toga rekli da ne smijemo izgubiti, da ih ne sramotimo, no ipak su na neki način bili uz nas i kad smo izgubile (hvala vam!).Ja sam nekako bijesna, ne toliko na cure od kojih smo izgubili ( al' bogme jesam i na njih!
), koliko na nas jer se nismo znali složiti i učiniti i proživjeti nešto, onako, skupa, bez obzira na to što će se desiti. U utorak dobivamo revanš!
Eh, i onda sam otišla na maticu i od tamo-DOBRE VIJESTI. Negdje u lipnju idemo na izlet s ekipom u Zagreb zajebavat se!!
