|
|
| svibanj, 2006 | > | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
| 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
| 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
| 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
| 29 | 30 | 31 | ||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
About nothing and everything all at once...
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
greendayauthority
mp3.com
Nije bitno kako se zovem. Imam malkice čudno ime....
Živim..... u malom gradiću zvanom Petrinja (nikad čuli, ha?).
Imam 15 godina.
Idem u prvi razred opće gimnazije.
VOLIM: čitati (ak imate nešto protiv- žao mi je),
crtati (stalno nešto črčkam po papirima koji mi se nađu na putu)
šetati, izlaziti,slušati muziku,družiti se...
NE VOLIM:narodnjake (ne znam kako netko može uopće slušati tako nešto),
umišljene ljude, cajke, teške šminkere....
Do you have the time
To listen to me whine
About nothing and everything all at once
I am one of those
Melodramatic fools
Neurotic to the bone no doubt about it
Sometimes I give myself the creeps
Sometimes my mind plays tricks on me
It all keeps adding up
I think I'm cracking up
Am I just paranoid
Or am I just stoned
Nešto o Green dayu
Dala sam ime blogu po jednoj njihovoj pjesmi pa bi bio red da nešto napišem o njima. Dobro, ja neću pisati o njihovim biografijama i svemu tome, to možete pogledati na drugim blogovima,mnogo ljudi piše o njima.
Ne tako davno nabavila sam njihov Bullet in a bible (DVD sa snimkom koncerta u Milton Keynesu, , i CD s pjesmama koje su tamo pjevali,) i sve što o tome mogu reći je jedan veeeeeeliki: WOW!!!!!!!!! Čovječe, jedino što ti je žao dok gledaš snimku je to što nisi bio tamo u to vrijeme.
Inače, DVD, osim koncerta, sadrži i snimke Billie Joa, Tre Coola , Mikea i ostale ekipe u pripremama, probama, na putu, intervjue s njima i ostalo. Imali su 65 000 ljudi na jednom koncertu i to je stvarno bila ogromna stvar.
DVD počinje tako da Billie Joe malo priča o tome što glazba i Green day znače njemu i onda počinje pravi spektakl. Prikažu stadion, sve one silne ljude koji čekaju koncert i onda oni(Green day) izađu i počnu svirat American idiot i svi totalno polude (a tko ne bi??).Nakon toga slijedi Jesus of suburbia, a meni je najljepši dio te pjesme City of the damned kada svi oni ljudi drže ruke u zraku i pjevaju kao jedno. Onda prikažu kako su dečki posjetili muzej u Engleskoj u kojem se čuvaju stvari iz rata među kojima je Biblija u kojoj je metak. Netko je očito spasio svoj život stavivši Bibliju preda se dok je netko pucao na nj. Po tome je ovaj album dobio ime Bullet in a Bible (metak u Bibliji). Nakon toga slijedi Holiday, za koju Billie kaže da nije antiamerička pjesma, već antiratna. Najbolji dio je kada Billie otpjeva: Can I get another Amen,a cijela ona rulja se prodere: AMEN!! Sljedeća pjesma je Are we the waiting na koju se odmah nadovezuje St.Jimmy (taj dio ste mogli vidjeti i na TV-u). Poslije je Longview, jedna od meni najdražih pjesama s Dookija. Onda je Hitchin' a ride. Od toga je stvarno napravio pravu komediju (˝Somebody fuck me!!!!˝),no morate to pogledati da shvatite o čemu je riječ. Nakon toga je Brain stew (pri kraju te pjesme imaju vatru i Mike totalno poludi). Onda Basket case ,njihova legendarna pjesma, King for a day (Billie je obučen kao kralj, a Tre nosi ružičasti šešir).
Wake me up when September ends je doista najljepši dio cijelog koncerta. Meni se čini da Billie plače dok pjeva jer zvuči stvarno grozno,al' ne mogu odrediti što su suze ne njegovom licu,(ako ih uopće i ima)a što znoj. A rulja drži upaljače (koji onako proviruju iz tame) i to je onako, prava koncertna atmosfera. Minority, koja je jedna od mojih najdražih pjesama, je odrađena doista odlično, negdje u sredini pjesme Billie predstavlja ekipu i pjeva jedan duuugi hey-ho!!! (to radi tijekom cijelog koncerta uz svoje nezaobilazno ENGLAND!! i ALRIGHT!!). Najbolji dio je kada se publika izdere u dijelu Fuck 'em all, što se jaaako dobro čuje na CD-u. Nakon toga slijedi Boulevard of broken drams i zadnja pjesma je Good riddance (Time of your life), odličan kraj koncerta. Billie tu pjesmu pjeva sam (ako ne ubrajamo publiku),samo uz svoju gitaru, dok rulja plače. Ovo je samo jedan kratak opis onoga što se nalazi na tom DVD-u, brojne stvari nisam ni spomenula. Npr. dio kada predstavljaju Trea (po meni najluđeg člana ekipe), kada on pjeva: Roll, roll, roll a joint..., kada mu sređuju zurkicu, kad puši salatu, kad se šminka. Još je milijun odličnih stvari na Bullet in a bibleu,pa ako volite Green day, svakako ga pogledajte.
E, a sad vas nešto trebam pitat! Ima li Bullet in a bible hrvatski prijevod? Moj nema jer je kupljen u Italiji. Odgovarajte preko komentara, pišite što vi mislite o svemu ovome i zapravo...pišite šta hoćete!!!
Glupa sam,jebiga... NE ZNAM STAVIT SLIKE!!
Probala sam nešto preko onog imageshacka pa mi nije uspjelo. Zato molim sve dobre ljude da mi DETALJNO opišu kako stavit proklete slike jer ne mogu više gledat ovaj svoj jadni blog ovakav!!!!!!!!!! I ne morate mi se baš rugat! Bila bih vam zahvalna.
Još se oporavljam od jučer. Kada smo stajali pred crkvom,nekako nisam mogla vjerovati da smo to stvarno mi, onako napirlitani i sređeni. Nekako mi je bilo čudno vidjeti cure onako svečanog izgleda (bilo je tu svega:od običnih crnih kostima do narančastih kričavih haljina i kruna) i dečke s odijelima i kravaticama.Ali sam nekako uživala u svemu tome.Stvarno je bilo lijepo.
Imala sam negdje oko tridesetak gostiju. Nažderala sam se kolača
i popravila svoje financijsko stanje.
hmmm... Ulov je bio stvarno dobar. Dosta novaca, nešto zlata i drugih stvarčica. No, zapravo mi je bilo drago što su svi ti ljudi došli (stvarno!!)samo zbog moje krizme. Još jednom kažem: doista je bilo lijepo.
Čula sam kasnije da su na Eurosongu pobijedili Finci (nisam ga pogledala do kraja jer su telavizor moji odnijeli iz boravka zbog prostora za goste,pa sam Eurosong gledala kod kume,odnosno dio Eurosonga) Definitivno su bili najorginalniji i imali najbolju pjesmu. Severinina štikla je najgluplja pjesma koju sam ikad čula (Afrika-paprika!!!!!!!) i mislim da bismo trebali bit presretni s tim 13. mjestom (barem nije bila zadnja i nije osramotila Hrvatsku-previše!)
Osim Finaca bili su mi fora oni što su pjevali We are the winners.Najbolje je bilo kad je onaj uštogljeni (u odijelu i naočalama)počeo plesat. Gotove sve drugo su bile one odurne ženske što polugole plešu na pozornici i pjevaju neke glupe pjesmuljke ili šminkerčići (jednako glupo).
U školi su me cure obavijestile da upravo danas oko pet igramo neku rukometnu utakmicu protiv ostalih razreda.Oko pol četiri išli smo na onaj mutavi vjeronauk u crkvi da čujemo jesmo li prošli na ispitu. E, sad ćete čut kakvom. Prošli smo tjedan pisali test od 15 pitanja koji odlučuje o tome hoćemo li proći na krizmu ili ne.Čovječe, ko' da smo na fakultetu. Ja doista ne kužim zašto oni iz crkve rade tolike parade oko te krizme. Nekad su ljudi došli, krizmali se i otišli, bez ikakvih vjeronauka, ispita i drugih sranja.
No dobro, došli mi, većina nervozna i onda je naš dragi kapelan onim svojim iritantnim glasom počeo čitat rezultate. Većina je prošla, no on je naravno još morao pročitati neke bisere iz naših testova i omalovažavati nas.Uglavnom,ja sam prošla
što je razlog za slavlje.
Onda smo se oko pet našli svi u školi da odradimo onu tekmu. Tea i ekipa, pune sebe, bile su uvjerene da ćemo pobijediti (ne mogu ovi nama ništa, mi smo jaki,mi smo glavni i blabla...) Ha, moš' mislit. U početku nam je i išlo dobro, no kasnije smo izgubili Martinu koja je (valjda) uganula gležanj i nije mogla igrati (a bez nje smo imali slabe šanse) i spušili smo i to s velikom razlikom. Fuck! Onda su naravno uslijedila dramatiziranja: Tea nije mogla podnijeti što smo izgubile, odmah je odbila dalje igrati kao da je kraj svijeta. A ionako smo igrali loše. I Martina i Tea su bile živčane i stalno su fulale gol, a od nas ostalih se (evo, najiskrenije) i nije moglo puno očekivat,a ostatak se cijelo vrijeme pipao na klupi s onima koji su došli gledati. Dečki iz razreda su nam prija toga rekli da ne smijemo izgubiti, da ih ne sramotimo, no ipak su na neki način bili uz nas i kad smo izgubile (hvala vam!).Ja sam nekako bijesna, ne toliko na cure od kojih smo izgubili ( al' bogme jesam i na njih!
), koliko na nas jer se nismo znali složiti i učiniti i proživjeti nešto, onako, skupa, bez obzira na to što će se desiti. U utorak dobivamo revanš!
Eh, i onda sam otišla na maticu i od tamo-DOBRE VIJESTI. Negdje u lipnju idemo na izlet s ekipom u Zagreb zajebavat se!!
Kakav naslov?? Kako da smislim naslov kada nemam pojma što da napišem za početak. I ja sam napokon odlučila napraviti svoj blog na kojem ću se moći iživljavati. Pisat ću o svemu i svačemu, kako to na blogovima obično i biva. Dugo sam lutala po različitim blogovima, neki su me nasmijali, neki malo šokirali, neki naljutili.Ma u svemu ovome najviše mi se sviđa što se ljudi na preko blogova na neki način upoznaju. Zato sam i napravila ovaj blog.
