Dragodid u Vodnjanu - 8. Moj Kažun
Park kažuna na Salveli se nalazi odmah do rotora na cesti iz Vodnjana za Bale.
Jučerašnji dan je bio sav u znaku kažuna i vapnenca. Članovi Dragodida su tako pozvani u Vodnjan na radionicu i predavanje o projektu Roof of Rock, kojem je cilj uspostaviti zajedničku platformu za održivo iskorištavanje, zaštitu i promociju pločastog vapnenca, kao zajedničkom prirodnom i kulturnom vrijednosti na cijelokupnom prostoru Jadrana. Link na novinski članak iz Glasa Istre.
Gosti i lokalci su se počeli grupirati.
U parku su do sad realizirani 4 faze realizacije kažuna. Od samih temelja...,
..., faze u kojoj je načinjen ulaz sa kamenom gredom (ovdje nas intervjuira novinarka iz Radija Pule, a čovjek u kariranoj košulji koji nas slika je poznati Branko Orbanić, jedan od inicijator svega ovoga i vlasnik Kapitel d.o.o.),...
Krov na voltu je najdelikatniji od svih poslova.
I sve to kako bi se igradio pastirski stan u kojem se naš dobri pastir može skloniti od nevremena i ljetne žege. Osim što je tipični istarski primjer čobanske arhitekture (neki vole reći vernakularni), kažun je najprisutniji u Vodnjanštini, koja se nada prepoznatljivosti (osim brojnih maslinika) i preko ovih simpatičnih skloništa. Na području grada ih ima preko 2000 od čega je u 8 godina aktivnosti obnovljeno njih 10% što nije malen broj u odnosu na krizu koja dahće svima za vratom.
Da ne zaboravim izostaviti jednu jezikoslovnu zanimljivost. Inače je kažun od korijena "casa" - kuća što bi značilo "velika kuća" dok je njegov prijevog "casita" zapravo diminutiv. Ah te male životne radosti.
Kako je radionica bila pedviđena tek za 14 uri onda smo se zaputili kupiti neke potrepštine u Vodnjanu. Zvonik se vidi kilometrima daleko.
Crkva Sv.Blaža je mjesto koje morate posjetiti i zbog poznatih relikvija. Čuvajte se župnika i nemojte dolaziti s majicom na naramenice jer vas izbaciti bez puno filozofije. Ako je otkantao ekipu iz National Geographica što nebi i vas ako mu niste po volji?
Vodnjan je prije 200 godina bio veći i od Pule, koja je bila malarično i napušteno mjesto sve do bonifikacije i gradnje austrijskih tvrđava. Današnji Vodnjan je malo pust iako je duh tipičnih istarskih kala ostao skoro pa netaknut.
Kad sam vidio ovaj plakat sa Titovom bistom usred polja crvenih makova odmah sam znao što mi je činiti.
Jes da nije polje, ali nećemo cijepidlačiti.
Predavanje se održalo u nedavno obnovljenoj crkvici Sv.Franje. Moj gaf je što se nisam sjetio poslikati samu crkvicu.
Detalj sa predavanja "Škrilje danas i nekad - upotreba, rješenja, dostupnost i budućnost" .
Uvod u predavanje je započela Tea Zubin Ferri iz Istarske razvojne agencije IDA sa detaljima o samom projektu (ciljevi, partneri, trajanje projekta i financije).
Branko Orbanić nam je objasnio kako je zakonska regulativa toliko loša da potiče zaborav korištenja kamenih škrila za krovove i gura ljude u nabavu jeftinijih kupa i azbestnih krovišta. Razmišlja se o sabirnom centru u kojem će netko tko se želi riješiti starih škrila ostaviti materijal za one koji se žele vratiti tradicionalnoj gradnji jer ne postoji niti jedan kamenolom u upotrebi. Tako da je mali apsurd da jedan Benkovac opkrbljuje Istru. Predavanja je vodio i geolog Dubravko Matičec iz Hrvatskog geološkog instituta koji nam je objasnio kako se vapnenac uopće stvara. Odmah me podsjetilo na jednu rečenicu iz Shawshan redemptiona: geology is a mather of pression and time.
Dragodiđani Filip Bubalo i Filip Šrajer pokazuju kako se moraju ispravno posložiti škrile kako krov nebi propuštao vodu.
Nakon te radionice je bila zakuska s kojom nema smisla da vam vadim mast. I zato vam neću govoriti o fužima sa tartufima, pjunkacima sa šparogama, istarskom pršutu i siru, teranu, malvaziji i domaćim jagodama.