neverinov blogneverinov blog

Najava ture po mitsko-povjesnoj stazi Trebišće-Perun (31.5)






Slikano sa puta Mala Učka - Poklon.



Prvi vrh s ljeva je Perun, udolina sa njegove desne strane su Petrbišća, ljetni pašnjaci sa ostacima pastirskih dvorova i gumna. U dnu je Potoška vala sa Trebišćima, gdje prolazi mitsko-povjesna staza koja počinje od rotora u Mošćeničkoj Dragi.




Mitsko-povjesna staza je kulturni sadržaj kojeg su priznala Ministarstva Kulture i Turizma RH, no to je tek samo početak. U želji nam je sa lokalnom samoupravom, privatnim sektorom i udrugama stvoriti tematski park u zaštićenoj zoni Parka Prirode "Učka".

Tematski park će se osim proučavanja i populariziranja nepravedno zapostavljene slavenske mitologije baviti raznim radionicama koje će poštovati principe održivosti u prostoru. Želja nam je da da vas upoznamo sa bogatom slavenskom sakralnom kulturom, ustrojstvom njihovog svijeta i običajima, netaknutom prirodom Potoške vale i njenih živih izvora.



Uspon od Mošćeničke Drage traje 2.30 do 3 sata (ovisno o vrsti grupe) uz stručno vođenje i poučne table. Bit će isto riječi o arheološkim lokalitetima u Podosojnoj i Druškoj peći.

Proći ćemo kroz Detane, zaseok u kojem vladaju perunike, cvijetovi božanskog gromovnika.




Stići ćemo na Trebišća u kojem su još uvijek napuštene kuće iz 2.Svjetskog rata i od kojih želimo napraviti interpretacijski centar slavenske kulture i mitologije. Tamo teče Potok i skače sa pitoresknih slapova.



Tamo će vas dočekati teatar Perunika sa žrecom Markom i naratorom Riccardom, božice Morana i Mokoš.

Nakon igrokaza koji će se odvijati na sugestivim lokacijama u selu (kapelica, slap, most, žrečevo vatrište) i obilaska lokalne zbirke koju tek imamo urediti sa multimedijom, dobit ćete obilan ručak, vino, rakije i sokove za djecu.

Nakon što budete zadovoljno podrignuli prolazimo mostom na ljetnu, osunčanu stranu Potoške vale i sa njenih, nekada vinorodnih terasa, hodamo sve do Sv.Petra gdje se nalazi istoimena najstarija crkvica u općini i koja je prilika za priču o pokrštavanju Slave/Hrvata i kraja naše poganske vjere. Nakon čega je razlaz.

Sve u svemu šetnja traje sve zajedno oko 7 do 8 sati.


Stručno vođenje, okrijepa i igrokaz su uključeni u cijenu od 70 kuna. Prijaviti se možete na stranicama turističke agencije AnnaLinea ili na fb stranicama mitsko-povjesne staze.


Polazak je u ove subote (31.5) 10.30 sati, kod rotora u Mošćeničkoj Dragi. Vidimo se mah


Oznake: Perun, Veles, slavenska mitologija, klopa na pol puta, domaća rakija, igrokaz.

Post info
27.05.2014. (17:10)
28 komentara
komentiraj
ispis
permalink
Komentari

Dragodid u Vodnjanu - 8. Moj Kažun







Park kažuna na Salveli se nalazi odmah do rotora na cesti iz Vodnjana za Bale.




Jučerašnji dan je bio sav u znaku kažuna i vapnenca. Članovi Dragodida su tako pozvani u Vodnjan na radionicu i predavanje o projektu Roof of Rock, kojem je cilj uspostaviti zajedničku platformu za održivo iskorištavanje, zaštitu i promociju pločastog vapnenca, kao zajedničkom prirodnom i kulturnom vrijednosti na cijelokupnom prostoru Jadrana. Link na novinski članak iz Glasa Istre.

Gosti i lokalci su se počeli grupirati.









U parku su do sad realizirani 4 faze realizacije kažuna. Od samih temelja...,




..., faze u kojoj je načinjen ulaz sa kamenom gredom (ovdje nas intervjuira novinarka iz Radija Pule, a čovjek u kariranoj košulji koji nas slika je poznati Branko Orbanić, jedan od inicijator svega ovoga i vlasnik Kapitel d.o.o.),...





Krov na voltu je najdelikatniji od svih poslova.










I sve to kako bi se igradio pastirski stan u kojem se naš dobri pastir može skloniti od nevremena i ljetne žege. Osim što je tipični istarski primjer čobanske arhitekture (neki vole reći vernakularni), kažun je najprisutniji u Vodnjanštini, koja se nada prepoznatljivosti (osim brojnih maslinika) i preko ovih simpatičnih skloništa. Na području grada ih ima preko 2000 od čega je u 8 godina aktivnosti obnovljeno njih 10% što nije malen broj u odnosu na krizu koja dahće svima za vratom.

Da ne zaboravim izostaviti jednu jezikoslovnu zanimljivost. Inače je kažun od korijena "casa" - kuća što bi značilo "velika kuća" dok je njegov prijevog "casita" zapravo diminutiv. Ah te male životne radosti.




Kako je radionica bila pedviđena tek za 14 uri onda smo se zaputili kupiti neke potrepštine u Vodnjanu. Zvonik se vidi kilometrima daleko.








Crkva Sv.Blaža je mjesto koje morate posjetiti i zbog poznatih relikvija. Čuvajte se župnika i nemojte dolaziti s majicom na naramenice jer vas izbaciti bez puno filozofije. Ako je otkantao ekipu iz National Geographica što nebi i vas ako mu niste po volji?






Vodnjan je prije 200 godina bio veći i od Pule, koja je bila malarično i napušteno mjesto sve do bonifikacije i gradnje austrijskih tvrđava. Današnji Vodnjan je malo pust iako je duh tipičnih istarskih kala ostao skoro pa netaknut.




Kad sam vidio ovaj plakat sa Titovom bistom usred polja crvenih makova odmah sam znao što mi je činiti.




Jes da nije polje, ali nećemo cijepidlačiti.








Predavanje se održalo u nedavno obnovljenoj crkvici Sv.Franje. Moj gaf je što se nisam sjetio poslikati samu crkvicu.





Detalj sa predavanja "Škrilje danas i nekad - upotreba, rješenja, dostupnost i budućnost" .

Uvod u predavanje je započela Tea Zubin Ferri iz Istarske razvojne agencije IDA sa detaljima o samom projektu (ciljevi, partneri, trajanje projekta i financije).

Branko Orbanić nam je objasnio kako je zakonska regulativa toliko loša da potiče zaborav korištenja kamenih škrila za krovove i gura ljude u nabavu jeftinijih kupa i azbestnih krovišta. Razmišlja se o sabirnom centru u kojem će netko tko se želi riješiti starih škrila ostaviti materijal za one koji se žele vratiti tradicionalnoj gradnji jer ne postoji niti jedan kamenolom u upotrebi. Tako da je mali apsurd da jedan Benkovac opkrbljuje Istru. Predavanja je vodio i geolog Dubravko Matičec iz Hrvatskog geološkog instituta koji nam je objasnio kako se vapnenac uopće stvara. Odmah me podsjetilo na jednu rečenicu iz Shawshan redemptiona: geology is a mather of pression and time.




Dragodiđani Filip Bubalo i Filip Šrajer pokazuju kako se moraju ispravno posložiti škrile kako krov nebi propuštao vodu.










Nakon te radionice je bila zakuska s kojom nema smisla da vam vadim mast. I zato vam neću govoriti o fužima sa tartufima, pjunkacima sa šparogama, istarskom pršutu i siru, teranu, malvaziji i domaćim jagodama.

Oznake: Kažun, Vodnjan, vapnenac

Post info
17.05.2014. (13:30)
25 komentara
komentiraj
ispis
permalink
Komentari

Norijada




Nisam se ni probudio, a pred mojom zgradom već se opskrbljuje šarena ekipa za današnji najluđi dan među maturantima.

Svaka čast onim razredima koji tog dana novac skupljen za kupnju brašna i alkohola doniraju u dobrotvorne svrhe, ali mi ne pada na pamet pljucati u redu sa dežurnim moralizatorima kojima u ovom trenutku ne silazi iz ustiju rečenica "ovako u moje vrijeme nije bilo". Moš mislit.

Ne osuđujte ih danas jer ih uskoro čeka emigracija, potplaćeni poslovi, fakultet s čijim papirom možete obrisati dupe jer se ovdje gleda samo stranačka i rođačka pripadnost te čamljenje u zavodu za zapošljavanju.


Maturanti ovo je vaš dan i boli vas patak za to što će drugi reći. Čestitam vam!


A ja odoh slagati kažune.
Post info
16.05.2014. (10:14)
25 komentara
komentiraj
ispis
permalink
Komentari

Mitskim stazama starih Slavena




Putovanje u povijest i mitologiju učkarskog područja održat će se ponovo ove nedjelje, 11.svibnja, kada se organizira tura mitsko-povijesnom stazom Trebišće-Perun, s polaskom u 10 i 30 sati s rotora u Mošćeničkoj Dragi.

- Područje Trebišća i Peruna odabrali su prvi doseljeni Slaveni za pozornicu njihovih vjerovanja i mitskog ustroja svijeta. Na području gdje vladaju dolje voda i mrak, a gore svijetlo i zrak odvijala se mitska borba između Peruna (u obliku orla) i Velesa (u obliku zmaja) kako bi si objasnili životni ciklus i prijekopotrebnu harmoniju nužnu za preživljavanje zajednice koja je ovisila o dobrom urodu polja i stoke.

Nedavna etnološka i jezikoslovna istraživanja dokazala su da su ovi obronci Učke bili sveti našim precima od doseljenja u 7.stoljeću sve do pokrštavanja.

Osim mitsko-povijesne staze koja je već organizirana (table i tekstovi etnologa i dragog kolege Grge Frangeša) s vremenom će skup znanstvenika i turističkih djelatnika ustrojiti i pokrenuti prvi mitološki tematski park u Hrvatskoj sa raznim radionicama (obnova suhozida, lončarstvo, japnenice ecc..) u Trebišćima i sezonskom pastirskom staništu Petrebišća kojeg obnavlja udruga Dragodid, u kojoj sam i ja ponosni član.

Vašim sudjelovanjem i pričanjem o tome nam pomažete da što prije pokrenemo park u samom srcu prirode, na ekološkim principima.

U 70 kuna je uključeno piješačenje po stazi i stručno vođenje by Neverin, piknik i pijača, igrokaz u režiji teatra Perunika kojeg predvode žrec Marko Žele i bard Riccardo Staraj.

Dojite vidjeti ća kemijamo. Za rezervaciju prijaviti se na stranice turističke agencije AnnaLinea.


ps. još jedan izlet je predviđen u nedjelju 18.05 u 10.30 s rotora u Mošćeničkoj Dragi.
Post info
09.05.2014. (12:37)
38 komentara
komentiraj
ispis
permalink
Komentari

Crtica o snu






Snovi bivaju sve intezivniji otkad sam saznao od tvoje nekadašnje dobre prijateljice da si se vratila iz Španjolske i prekinula s tamošnjim dečkom.

Upravo se noćas dogodio presedan.

Umjesto uobičajenog odlaska u kojem mi objašnjavaš razloge zašto ne možemo fukcionirati i potom nestaješ iza ugla sa mojim dlanom podignutom u tvom smjeru (kao da će te to zaustaviti), odlučila si nekim čudom otići sa mnom na večeru gdje sam ti ispričao sve što se izdogađalo u ovih 7 godina. Htio sam ti pokazati koliko sam se promijenio i koliko sam zazrio od tada. Gledala si me zainteresirano, kao da sve što pričam ima smisla.

Već sam u tom trenutku zakrivio obrvu i zapitao se da li je to opet jedna od smicalica moje podsvjesti.

Naučen sam da mi u snovima ništa ne polazi od ruke. Zato mi poplun i plahte izgledaju svakog jutra kao da sam se hrvao. Zapravo licjemjerniji sam od mnogih, ne dopuštam da mi osjećaji naviru u javi i zato mi sve to dolazi na naplatu u snovima. Zapamtio sam jednog jutra kako sam se ustao u snu sa jastukom pod glavom i sa posloženom posteljinom kako treba. Nisam se ritao? E da mi je pronaći recept radi kojeg sam spavao u miru. Inače je to kad se iscrpim od posla pa me proguta mrak. Tek tada sam odmoren, inače se budim sav zgrčen kao da sam bio u ratu.

Bila si lijepa kao i uvijek iako starija. Načele su te bore oko očiju, od silnih briga.

Znam da si vrijedna i nije ti nimalo laka ova beznadna situacija u kojoj se nalazi naša generacija. Ali ti si oduvijek bila borac koji trči na bunkere i nikad se nisi žalila pred drugima. Svoju tugu držiš samo za sebe. To sam, između ostaloga, naučio od tebe. Oslobađati tugu kad bez ikoga u blizini ili ju krotiti mukotrpnim fizičkim radom. Čujem da misliš prihvatiti stručno osposobljavanje i žao mi je radi toga. Jako sam protiv takve forme izrabljivanja, a i mislim da je gubitak dragocjenog vremena. Iz toga sam razloga mislio te pitati ako ćeš raditi za mene na zemlji ako mi posao krene. Vjerujem da zaslužuješ bolje bili mi zajedno ili ne. A i nisi jedina osoba prema kojoj imam te neke zaštitničke porive.

Ali sjedila si pozornog pogleda uz pivo za drvenim stolom i visokim stolicama kao da te zbilja zanima što ima novoga u mom životu. Imala si nekakvu poznatu plavu majicu na šarene cvijetiće i običnim trapericama u kojoj te najčešće pamtim. Htio sam se otrgnuti od pomisli da ti nešto moram dokazati jer bi se tako osjećao kao da sam na ispitu, a htio sam ti ipak ispričati koliko se toga izdogađalo. Od zadnja dva bitna sloma sa Rominom i Ivanom, kad sam shvatio da ne treba dijeliti osjećaje sa bilo kime do priprema za ono što nas čeka za manje od dva desetljeća ako nastavimo rasipati resurse na ovako neodgovoran način.


Hodao sam puno, znaš? Nije baš da sam putovao po cijelom svijetu, i nažalost još nisam izmilio izvan ove zagušljive Europe, ali što se tiče naše regije upoznajem ju podrobno. Svaki put kad se popnem na neki vrh s kojeg se čita teritoriji kao na dlanu, pomislim kako bi ti ovdje znala uživati. Uz svo to more mirisnih bilja, vjetra što ih pomiče poput valova i tišinom što reže dušu do samog smiraja. Da zatvoriš oči i zadovoljno izdahneš.


Onda smo se nekako iz krčme našli kako hodamo polagano prema tebi. Uvijek sam se nudio da te otpratim do doma. A i bilo je dobro za kondiciju nekoliko puta na dan obaviti polovicu trsatskih stepenice. Sjeli smo u onaj parkić kod austrijske vodospreme u tvojoj ulici i komentirali svijetleće žirafe sa lukobrana i kako je to moglo mnogo bolje. Izmilio mi se osmijeh jer smo uvijek voljeli pametovati, a i to mi je uvijek znalo biti simpatično. Zezati se do redukcije u apsurdu.

A onda je nastao onaj poznati tajac pred neveru. Pomislio sam u svojoj samoobrani cinizma nešto kao "evo ga na, dolazi onaj trenutak kad će nestati iza ćoška" ali se to nije dogodilo. Samo si me nekako preplašeno i oprezno pogledala u smislu da te ne povrijedim još jedanput. Nije mi imalo smisla dopuštati riječima koje si već čula mnogo puta da prekinu trenutak. Samo sam te gledao u nadi da ćeš u mojim očima vidjeti da mi je dosta igrica.


Što je sljedilo tome bilo bi obezvrijeđeno prepričavanjem. Sve jače od šapata će raznijeti čaroliju.




ps. Dugo nisam pisao kao da mi je blog i dalje osobni dnevnik.
Post info
05.05.2014. (12:48)
35 komentara
komentiraj
ispis
permalink
Komentari

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>