neverinov blogneverinov blog

EMK "Paždroč" (prijave za povorku)





(ovo je samo prototip)

Drugovi i drugarice dobre volje,


kao što znate Rijeka i okolica Rijeke živi za karneval malo više iznad prosjeka ostatka države.

Ako ikoga (malograđani odbijte!) zanima kako je to biti u epicentru maškaranog ludila iz povorke (15.2) i gledati kako si civili misle da su pametni sa tim fotoaparatićima dok nas slikaju kako skačemo i feštamo, međunarodna Esperanto Maškarana Kumpanija "Paždroč" nudi za 150 kn (pijača nije uključena, ali topli obrok i sokovi jesu) mogućnost da budete kokoše sa neponovljivim nama.

Primamo i staro i mlado, strano i domaće jer je ovo igra od +1 do 100 let.


Osim toga kostim se koristi i tijekom ostalih karnevalskih povorka na području Rijeke, ljetnim mjesecima (Senj, Pag, Novi Vinodolski...) te putovanja u inozemstvo (Leskovac, Budva..., ).


Zainteresirani nas mogu kontaktirati na 091 167 8437

ili penzija28@gmail.com


Živio pust!
Post info
29.01.2015. (18:35)
34 komentara
komentiraj
ispis
permalink
Komentari

Višnja Laginja - ZvonČaRi


Oduvijek zavidim spretnosti onih koji nešto stvaraju rukama, grade, štemaju, ali i crtaju, boje, pišu pjesme. Ja kao da sam se rodio sa dvije ljeve, u onom sam stadiju kad se ljudska figura prikazuje s pet čačkalica i krugom. Mnogo gori od ekipe iz Lascauxa.


Prepuštam riječ stručnijoj osobi opis skulpture.


„Zvončar je jak i nem“

Osim zvona, maske, ovčje kože i balte zvončar na sebi i sebi nosi mnoga značenja i funkcije na individualnoj razini kao i na razini lokalne zajednice. Kružni, zatvoreni, strogo teritorijalno određeni ophodi zvončarskih grupa sa kulturnog područja Kastavštine u pusno vrijeme godine, ritualno određeni i obrazloženi simbolikom tjeranja zime, zla i bolesti, imaju ulogu potvrđivanja pripadnosti lokalnoj zajednici, povezivanju i naglašavanju veza unutar lokalne zajednice, te potvrđivanju pripadnosti zajednice teritoriju na kojem funkcioniraju. Ujedno zajednica, koristeći tradicionalni okvir običaja Zvončara putem njega izražava, preispituje i redefinira veze unutar nje same, odnose sa doseljenim stanovništvom, susjednim zajednicama i središtima moći.












No kad zvončari dođu na Korzo, na gradski asfalt, u povorci Riječkog karnevala, većina značenja i funkcija koje imaju u svom kulturnom kontekstu, na svom teritoriju, biva potisnuta i/ili irelevantna. U prvi plan dolazi percepcija zvončara kao simbola povezivanja sa drevnim, autentičnim, iskonskim i prirodnim. „Zvončar je jak i nem“. On pokazuje svoju snagu, izdržljivost, sirovost, divljaštvo... njegove emocije eskaliraju do euforije i nakon višesatnog nošenja zvona, uslijed stalne zaglušujuće buke, ritma, alkohola, napora i iscrpljenosti dovodi se, gotovo, u stanje transa, „neprisutnosti“. Glasan i neusklađen klepet zvona koji povremeno ulazi u ritam, a onda ponovno u buku, zastrašujući izgled zvončara, blizina „opasnog“ ( neugodnog ) iskustva hipnotizirajuće djeluje na promatrače povorke koji često potvrđuju da kad zvončari prolaze u povorci osjećaju srse, podrhtavanje u nutrini, grč u želucu, nijemi vrisak, blizinu iskonske snage, ludilo... ovdje oblikovano metalom.

Šama S















Igra materije i praznog prostora, sjene i svijetla. Skulptura je dinamična te se svakim pogledom iz drugačije angulacije dekomponira i rematerijalizira.

E da sam htio ići studirat povijest umjetnosti ovako bi se izražavao sretan



Umjetnici umijem pristupiti ponajprije kao nećak kojeg zna od samog rođenja i s kojim je imala mali milion zgoda, rasprava i pomirenja.

Umjesto mamine sestre riječ je o prijateljici, a prijateljstvo je počelo još otkad me kao bebu vodila po korzu da promatram sve te velebne šarene zgrade.

Ženi koja je (usred uspona i mnogo padova) na kraju krajeva završila u kreativnim vodama. Ponukana da upiše Akademiju primjenjenih umjetnosti u Rijeci iz nekih drugih razloga životni put joj je na kraju možda i poslao ono čim se odavno možda trebala baviti. Stvaranjem :)




ps. fotke i snimke su odrađene ad hoc u kućnoj radinosti s kanistrom kave

Koga zanimaju kipiće

Višnja Laginja
091 1534 282
visnja.laginja@gmail.com
Post info
22.01.2015. (15:26)
25 komentara
komentiraj
ispis
permalink
Komentari

Kad tvoja ideja poprimi život...


... i nastavi se razvijati bez i unatoč tebe.


Jeste li to ikad doživjeli?


Jako čudan osjećaj moram priznati.


Prije 5 godina kad sam pisao magistarski rad odabrao sam kao temu rimske kasnoantičke obrambene zidine koje su bile u uporabi od polovice trećeg stoljeća (250 n.e. cca) do početka 5.stoljeća, znači oko stoljeće i pol.

O njima sam pisao u više navrata: ovdje, ovdje, ovdje. Isto tako sam održao nekoliko predavanja za razne udruge.

Tema nije bio kompilacijski rad (kako to voli reći naš Karamarkić) već znanstveni pošto sam išao na teren i prošao sva 4 trakta koji se nalaze u Rijeci, Jelenju, Klani i Prezidu. Nije to ni lako. Moraš uzeti fotoaparat, topografske karte, gps, teku, mačetu i probijati se kroz šikaru kroz nenapučena prostranstva sjeverno od Rijeke.

A prije toga proboraviti po raznim biblioteka od kojih su mi hrvatske najmanje pomogle s obzirom da nemaju baš neku pohvalnu arhivsku građu. Nije mi bilo teško jer sam po prirodi knjižni moljac.

Tu sam otkrio koliko je kopneni dio Primorsko-goranske županije netaknut, nepoznat i lijep.

Nije mi žao niti jednog trenutka jer ono što sam tada naučio mi služi i dalje u životu kao i u karijeri.

Moja prva pogreška je bila što sam vjerovao jednom kolegi koji je poznat u našoj struci kao ambiciozna osoba koja će te zgaziti ako si mu na putu. Nisam to mogao vjerovati jer je uvijek nasmiješen i dobre volje. Takav je sa svima kad se upoznaju sa njim. Pogotovo pali na ženski rod.

Nakon što sam magistrirao dao sam svoj rad toj osobi koja je voditelj u jednoj moćnoj (za male hrvatske prilike) državnoj instituciji koja se bavi kulturnom baštinom. On je prijavio na javim potrebama Ministarstva kulture upravo te zidine i iskoristio moj rad bez da mene zove na teren. Em sam mogao osobno pomoći jer poznajem teren em bi meni malo pomoglo da u onom trenutku kronične nezaposlenosti steknem koju pinku.

Ali kako je i u našoj struci isto kao i na svim razinama ove države (zgazi ili ćeš biti zgažen) tako je moj rad iskorišten bez mene. Dao sam čovjeku maltene upute svega što sam sakupio.

Trenutak kad mi je pozlilo je kada mi je mrtav pijan na momačkoj zajedničkog prijatelja priznao da nije nikad očekivao tako dobro napisanu radnju od mene i da mi svaka čast.

Nakon toga sam otišao spavati dosta rano dok je harmonika veselo nastavljala svirat u toploj istarskoj noći. Otišao sam spavati da ga ne zadavim golim rukama.


Njemu će karma učiniti ono što ga ide i bez mene i već mu se dešava. To je valjda ta kozmička pravda u kojoj žanješ kako siješ.

Vrijeme je nastavilo svojim tijekom, a spomenute zidine su prijavljene na IPA Slovenija-Hrvatska i sretan sam da su dobili financije pošto će te zidine jednog dana zapošljavati ljude u Sloveniji i Hrvatskoj, a to nam treba ko ozeblomu sunce jer ako oživi to će biti najveći kulturni spomenik u ovom djelu Europe. Priroda tog spomenika (odnosno njegova duljina i to što se nalazi na području brojnih općina) bi mogla biti generator onoga što birokrati vole spominjati kao "dodana vrijednost". I ako bude pameti gradit će se infrastruktura (prilazni putevi i staza koja će povezivati zidine, planinarski domovi, hoteli te naravno održavanje) radi koje će turisti dolaziti kao što odlaze vidjeti Hadrijanov limes na sjeveru Engleske.

Krajem prošle godine sam shvatio da ideja ide bez mene kad sam otvorio Novi List i pročitao zaključke iz diplomskog rada o kandidiranju limesa na popisu svjetske baštine u Unesco-u.

Kažem čudan je osjećaj. Jer mi ne pada na pamet svojatati taj zid kao moji ali da sam dao doprinos u njegovom istraživanju jesam. I čak sam puno lobirao i davio ljude oko sebe. Jedini koji je tada bio potpora je kolega iz Slovenije koji je isto tako diplomirao na limesu sa svoje strane granice.

Živim u zemlji u kojoj je žena bivšeg premijera objavila knjigu i potpisala sebe na mjesto brojnih seminara koje je dala studentima za zadaću. To je očito šablona po kojom radi hrvatska znanost i to je sve ono krivo što su me učili na fakultetu u Italiji.

Zato se baš i ne snalazim u ovim vodama jer mi i kolege govore da je to tako i da se tu ništa ne može. Ako talasaš i ukazuješ na nepravdu snaći će te ono što je trebalo snaći one koje iz pozicije autoriteta iskorištavaju podređene.

Ne zamjeram dionicima ovoga što se dešava jer smo svi mi ljudi i puštamo se voditi našim slabostima od kojih je častohleplje na prvom mjestu.

Nisam ni ja imun na to. Ali ovo je moj blog i moj ispušni ventil. Ako ovdje ne napišem svoje misli onda više nisam ni slobodan čovjek unatoč tome što bi mogao imati problema ako netko tko ne treba pročita ovaj post.

Ali s druge strane što mi mogu napraviti? Dati otkaz? Hvala bogu po tom sam pitanju neucjenjiv jer stalnoga posla ni nemam.

Da li se desilo slično ikome od vas i što ste poduzeli u vezi toga?



Post info
11.01.2015. (16:42)
60 komentara
komentiraj
ispis
permalink
Komentari

Ne smiju postojati svete krave




Da je ljudima shvaćanje demokracije teška matematika to je i mojoj babi jasno ko dan.

Nevjerovatno je upravo koliko mrzitelji (čitaj članovi esktremnih religijskih shvaćanja) smatraju vlastitim demokratskim pravom pljuvati po onima koji se ne slažu sa njima i istovremeno tražiti i tužiti na sudovima (i da je bar uvijek tako) od kritiziranja vlastite vjere (odnosno načina na koji mrzitelji koriste svete objave koje same po sebi nisu ni krive ni dužne) pod egidom vrijeđanja vjerskih svetinja.

A što ako je nekome vrijeđanje vjerske svetinje upravo ono što rade oni?

Charlie Hebdo je već u prošlosti imao problema sa ljudima koji teško shvaćaju građanski odgoj.

Kukavice su išle toliko daleko da su pljunule u ono što propovjedaju jer jaka ti je ta vjera ako se osjeća ugroženom od strane tinte i papira. Nešto ti je vjera slaba brate kad moraš ići kalašima.

A i sumnjam da Allah to gleda kao čin hrabrosti.

Ono što je lijepo u tragediji nepovratno izgubljenih života (svjestan sam da je ova rečenica nespretna) jest reakcija svih oni koji se protive nekakvoj odmazdi prema Drugome kao sa zamračenjem kelnske katedrale.

Prema našim susjedima druge vjeroispovjesti koji ne smiju ispaštati radi jednog malog postotka fanatika koji su mnogo sličniji esktremistima drugih religija nego umjerenima iz vlastite. Drago mi je da se ljudi u Europi suprostavljaju organizaciji PEGIDA koja samo kao da je čekala takvo nešto.

Kad se ovakvo nešto dogodi ne treba se prepustiti histeriji i želji za proljevanjem krvi. Ako je ovo najobičniji teroristički čin treba ga osuditi i pokazati solidarnost radi koje svi napori ovih kukavica neće vrijediti piišljivog boba.

Ako je ovo namjerna želja za destabilizacijom kompleksnih međuetničkih i međureligijskih odnosa u Europi ovo je prilika da se pokaže da smo nešto i naučili od posljednjeg puta kad se zbilo nezamislivo.


I nemojmo zaboraviti da je kolektivna histerija dobra samo političarima pošto tada u sjeni provode reforme o smanjivanju prava radnika i čovjeka i slične svinjarije.

Post info
08.01.2015. (12:38)
40 komentara
komentiraj
ispis
permalink
Komentari

Pad divova




When the government violates the people's rights, insurrection is, for the people and for each portion of the people, the most sacred of the rights and the most indispensable of duties.

Kada vlada krši prava naroda pobuna je, za narod i za svaki segment naroda, najsvetija od prava i najnužnija od dužnosti.

Marquis de Lafayette


Napokon se i na našoj učmaloj političkoj sceni počelo nešto valjati iza brda. Tradicionalnim političkim strankama i njihovim satelitićima (od kojih je HNS predstavnik par excellance) je najbitnije bilo zadržati status quo i smjenjivati se na vlasti.

U javnosti blatiti jedni druge, a u saborskom kafiću nazdravljati naivnosti svojih budala/birača jer ih oni hrane i daju im legimitet da se tako sramotno nastave ponašati.

Na račun Ivana Vilibora Sinčića i Živog Zida smo čuli toliko neosnovanih primjedbi i podmetavanja da je lako odgovoriti na svaku od njih s obzirom da dolaze iz stožera pljačkaških organizacija HDZSDP-a.

Em da je mlad (kao da Karamarko nije bio mlad kad je preko Mesića protuzakonito dobio posao u državnoj službi), em da je neiskusan (valjda jer još nije stigao pokrast ko naše bogomdane uzdanice), em da su im planovi nerealni (a kad pročitate reklamu PravDa ili Za Bolju Hrvatsku vam sene počinje rigati od isprazne retorike?).

Ali Živi Zid ima djela iza sebe koje im nitko ne može oduzeti. Za razliku od Barbike i Fikusa oni su bili na terenu i svojim tijelima prekidali deložacije.

Nažalost većina hrvatskog stanovništva nema pojma što to znači biti "građaninom" i shodno tome politički izbor im se bazira po nekim suludim konceptima ("možda nas i pljačkaju ali su barem naši", "komunjare ne smiju zavladati" što je iracionalno i paradoksalno jer s tom retorikom ispada da su oni već na vlasti i da se istodobno ne smiju popesti na vlast - iako je komunizam odavno propao i uživamo "blagodati" privatizacije i neoliberalizma dok u nekim djelovima svijeta prosperiraju korporacije koje funkcioniraju po principu samouprave radnika. Pogledati primjer Mondragona).

Isto tako nažalost neobrazovana masa se množi i na djelu je negativna selekcija tako da već sad imamo 1/3 učenika koji misle da biti građaninom znači biti stanovnikom grada, trećina učenika misli da ljudska prava garantira Biblija (groan). Hvala njihovim roditeljima što im tako stručno objašnjavaju.

Samo 14 posto učenika sedmih i osmih razreda zna da je najvažnija uloga građana u demokratskoj državi nadziranje djelovanja vlasti, a vjerojatno zbog toga što im nedostaje znanja o tome kako demokratsku vlast izabiru i smjenjuju građani na temelju praćenja i vrednovanja njezina djelovanja.

Moram priznati da me malo strah kakvi će to mladi ljudi sa pretpotopnim idejama živjeti u mom okruženju. Nadam se da će me zapast da za susjede budem imao barem dio od tih 14 posto koji su izbjegli nekim čudom sumraku mozgova.

Još me više strah ministra Mornara koji je najavio građansko obrazovanje i onda hitro pobijegao na konzultacije kod Bozanića.


Da nije sve tako crno i u neprekinutoj spirali principa "manjeg zla" nezadovoljstvo je izrodilo MOST nezavisnih lista koju vodi mlad čovjek koji nije opterečen ideologijom. Ono što mi se sviđa kod njega je da se smatra vjernikom ali to ne miješa u svom političkom djelovanju (aleluja!). Kod Stankovića smo se mogli uvjeriti da je čovjek na mjestu.


Dokaz želje za promjenom je osjetio i Vrgorac (privremeni izbori za gradsko vijeće) gdje je pobijedila nezavisna lista mladih. Nema lijepšeg nego vidjeti kako pada nešto što su hadezeovci smatrali svojim tradicionalnim bastionom. Kad vidiš dezorijentaciju na njihovim licima nema te cijene.

Promjene se dešavaju i u Omišu. Lista Mladih živcira Kalmetu na svakoj sjednici gradskog vijeća i nadajmo se da će ga uspijet poslati u rešt. Još samo da moj Najdraži grad okrene leđa SDP-u (uf, trostruki orgazam).

Vrijeme je da politiku oduzmemo političarima koji nemaju veze sa stvarnim životom. Dok oni žive u carskom selu i nemaju pojma pošto je litra benze i kila kruha ufam se da će vlast preuzeti ljudi koji shvaćaju da svaki njjihov postupak i donošenje novih zakona ima reperkusiju na tuđe živote. Ljudi koji znaju koliko vrijedi novac i koliko se moraš truditi da bi ga stekao. Ljudi koji više ne padaju na štoseve o "crvenim kmerovima" kako to vole naglašavati katolibani. Nadam se da će sve to gospođa Priroda riješiti vremenom ko spužvom preko ploče.

Vjerujem da je zraka svijetlosti u tami jača od tame i da je jedna dobronamjerna osoba jača od svih grabežlljivaca oko sebe. Dok god postoji jedan samo jedan čovjek koji neće pristati na ovo mentalno i fizičko teroriziranje crvenih i plavih dok nam ispumpavaju novac iz džepa još uvijek će biti nade.

Nade da će zločinci završiti u zatvoru, nade da će nesposobni završiti tamo gdje im je mjesto (na dnu društvene ljestvice), nade da će se napokon raditi u korist općeg dobra (čak i za te iste koji nas uništavaju), a ne samo za vlastite interese.


U tom revijalnom tonu vam želim 2015. punu promjena!


I da bogomdani divovi napokon padnu i da uživamo u milozvučnom zvuku njihovog rušenja. Taj dan očekujem i njemu se radujem svim svojim srcem.


Post info
05.01.2015. (12:25)
16 komentara
komentiraj
ispis
permalink
Komentari

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

DNEVNIK.hr10Nakon prijave pratite svoje najdraže blogere i kreirajte vlastite liste blogera!Naslovnica