Radionica Petrebišća 2013
Krenulo je to tako da sam dobio poziv iz Dragodida ako bi htio održati predavanje na radionici koja će se održati od 27.7 - 4.8 na lokaciji gdje Udruga već 4. godinu za redom obnavlja pastirske stanove koje su koristili žitelji Trebišća (gdje sam prošlo vikenda vodio po prvi puta u životu ljude kao turistički vodič i moram priznati da mi se svidjelo).
Za vidjeti program.
Moja tema je bila o arheologiji na istočnim obroncima Učke te me je posebno radovalo kada se ono što sam razlagao preklapalo sa predavanjem Staše Forebanhera, koji je neusporedivo veći autoritet od mene.
Pošto mi je tamo gore bilo prelijepo i nije mi se dalo silaziti s gorja nakon predavanja, odlučio sam i ja platiti radionicu i naučiti kako se vade ploče za pokrov pastirskih stranova iz kave.
Petrebišća (ili Potrebišća) se nalaze između Peruna i Velbata i Potoške Drage. Dok ste se vi pržili na + 40, mi smo bili na ugodnih 27.
Sve je krenulo prvoga dana sa dolaskom i postalvjanjem šatora te upoznavanjem sa ostalim sudionicima. Moram priznati da su mi svi kao osobe pasali, te da ću ovo ljeto pamtiti po upoznavanju srodnih duša i osjećajem pripadnosti grupi koju sam osjetio po prvi put u životu. Inače se uvijek držim na marginama kada su takva okupljanja. Više sam samotnjak i individualac, tako da je ovo za mene bilo iznenađenje.
Prvo nam je Miše prikazao ukratko kako se postavljaju blokovi kamenja, pa smo onda krenuli sami isprobavat kako bi napravili stalak za agregat u gromači.
Na početku nam je zanat vađenja ploča pokazao Branko Orbanić, legenda iz Kapitela.
Jednom kad smo pronašli prigodnu lokaciju moramo ju očistiti od površinske trave i korijenja. Nakon toga treba skinuti gornji sloj kojeg su načele atmosferilije.
Za početak se lupa sa pikunom ili dlijetom u potrazi za pravim zvukom. Moram priznati da je bila uživancija pronaći pravu "notu" pod kojom osjetiš da se počinje ploča odvajati od žive stijene. Ne moram spominjati milozvučni koncert kada je 20- ak optimista krenulo tuckati po kamenu, zapravo je bilo dosta meditativno.
Kad uspijete napraviti prvu crtu u odvajanju ploča treba nastavljati tuckati lijevo i desno od iste. Kad se stvori više prostora možemo krenuti sa potkajljivanjem.
Plan je bio nabava ploča za krov jednog stana, ali smo se toliko zalaufali da smo napravili i više.
Moram priznait da je pravi užitak kada gradska djeca (ili urbani jugoslaveni kako bi rekao Željac) uspiju napraviti nešto što je bilo pod normalno ljudima na ruralnom području.
Bogati ulov. ploče je najbolje nabavljati negdje u visini tako da se ne moraš penjati sa njima prema mjestu koje moraš opskrbiti. Odlučeno je da će ploče ići do cilja na starinski način, s dva konja, svaki može primiti teret od 250 kila. Treba se računat da će se neke ploče po putu polomiti.
Još se isto tako dopremalo balvane iz šume kako bi se istesale grede za taj isti krov. To se nisam usudio raditi jer me hvatala paranoja, da će me nespretan kakav sam, uhvatiti zamah vlastite sjekire u nogu.
Prostrana taravan je služila za bočanje. Jedina igra gdje ne moraš biti sasma svoj da bi mogao pobijediti. Sad shvaćam zašto je tako popularna u naših nonića.
Što bi rekao Jura - Vi prekrasni ljudi sa vama mogu cijelu noć biti budan i sanjati na nogama.. Upoznao sam fantastične ljude s kojima se nadam da ću ostati u kontaktu.
Čisto noćno nebo, paljenje vatre u kaminu, feštanje, predavanja, radoholičari, osobenjaci, etnologija, arheologija, boćanje, iracionalni trenuci, svega je bilo. Mislim da se svakako vraćam na godinu.
Ako sam nešto zaboravio neka mi se ne zamjera. Ionako ono što je bilo na Potrebišćima ostaje na Potrebišćima.
