Obraćanje kroz vrijeme
Barba Branko mi je već bio zanimljiv i simpatičan kad sam se prvi put sreo s njime u Terri Incogniti (čije čitanje zdušno preporučujem).
Iako je preminuo kad mi je znanost bila samo usputna zanimljivost isprekidana prohujalim ženskim figurama (sa 16 ne znaš ni tko si ni što si, niti što želiš) svugdje nailazim na njegove odjeke. Što kroz knjige i članke, što kroz ljude s kojima je ostvario kontakt.
Iako je povjesničar umjetnosti (takvi se ponekad igraju i arheologa - uvijek mi na pamet dolazi kolega i prijatelj koji izgovara riječ kunsthistoričari sa što više prijezira moguće, kao što Seinfeld izgovara "Hello Newman") pristup njegovim temama je uvijek pun topline i anegdota. Kao kad ti nono poveda štorije uz oganj kamina.
I onda naiđem na riječi nekoga koga više nema među nama i nasmijem se:
Dok s ovih visina promatramo neposredan okoliš grada, ja bih mladim arheolozima uputio apel. Mi, naime, još točno nismo ustanovili koliko je Brseč star.
Njegovo pretpovijesno, gradinsko podrijetlo tek je naša pretpostavka koja se oslanja na sličnosti s drugim našim najstarijim naseljima u Istri i Kvarneru.
Siguran sam da bi pouzdan odgovor o postanku Brseča dale upravo ove klisure pod gradom. U njima mora biti rupa, udibina, poput džepova. Oduvijek, kad bi se u gradu što slučajno razbilo - kramički lonac, vrč, ćup, boca, tanjur - bacalo bi se preko zida.
Polomljen čovjekov keramički inventar - a on se u arheologiji dade datirati - taložio se u tim "džepovima" i tako je sam u njima stvarao slojeve: stratigrafiju i kronologiju koju nebi bilo teško očitati. Trebao bi se naći kakav mlad, vitak i gibak, hrabar i znatiželjan arheolog koji bi poput mačka oko vruće kaše obilazio Brseč i pronašao takav "džep" te ga sloj po sloj ispraznio - i znanstveni rezultat bio bi mu već - u džepu!
Branko Fučić, Brseč. Šetnja kroz grad, Liburnijske Teme. Brseč i Brsešćina, Opatija, 1994, str.118.
E pa dragi barba Branko, iz arheološkog iskopavanja bačvaste nasvođene podrumske prostorije pod zvonikom Sv.Juraja iznjedrio je fragment rimske amfore što ne znači automatski da je tu bilo rimsko naselje, ali barem možemo zaključiti da je netko u doba rimske vladavine prošao ovuda, što je već puno za shvaćanje onog što bi Mate Suić nazvao "poleogenezom".
Ja želim biti taj mačak oko vruće kaše!
Svaki put se zaželim napolitanki