Sv.Ivan - Mošćenice
Za početak moram napomenuti da sam oduševljen novim opcijama prikazivanja morfologije terena koju nudi najnovija verzija G.Eartha. Ne samo za putopise već i za znanstvene članke (za ostalo su tu Arkod i Geoportal Državne Geodetske Uprave, za katastar i topografiju, jel tako Geomire?).
Kaskam kojih 3 tjedana sa objavom, a željezo se kuje dok je vruće. Zato predlažem da se putopisi pišu u istom tjednu dok je pamćenje još uvijek svježe. Učenici iz gimnazije Eugen Kumičić iz Opatije sa profesorom Draškom Vučemilovićem poziraju ispred vijećnice.
Predavanje i obilazak je bilo u sklopu programa Youth in Actionao. Program nije prošao i ovdje ću da udijelim packu eu birokratima koji nisu prihvatili projekt sa hrvatske strane, ali su isti prevedeni odobrili sa estonske strane.
Nekako mi je izgledalo prigodno snimiti ova dva kalafata čija barka nosi ime titulara župne crkve u Mošćenicama.
Na desnoj strani (ako gledamo uzvodno) drage se nalazi polupećina Zijavica a zijanje (i urlanje) po domaći znače vikanje pa vam je onda jasno zašto se zove tako.
Vidim da je Gogoo io mnogo lijepšu fotku.
Peškarija. Pretpostavljam da izgleda življe tijekom ljeta.
I nekadašnje perilo pod njom.
Najprije šijore...
Još su si i klupice postavili u ovom klupku od grana.
Naša destinacija.
Crkva Sv. Andrije je predimenzionirana za takvo malo mjesto. Da su isusovci završili Crekvinu na Kastvu rezultat bi bio isti.
Ako vam se čini da je na Sipar nahrlilo previše turista onda preporučujem da odete malo dalje do plaže Sv. Ivana. Da bi došli tamo morate proći po šetnici i diviti se ovoj vili.
Primjetiti detalje. Fasada je od šljunka, a...
... detalji od školjki.
Mostić vodi do još jednog većeg dvorišta.
Kapela u istom motivu, iako se vidi da je sve to armirano ipak je sveopći dojam odličan jer ju materijal svrstava u zanimljiva rješenja.
Kod plaže Sv. Ivana (manja ali isto šljunkovita), koja se zove tako zbog nekadašnje crkvice kojoj su vidljivi samo temelji, skrećemo prema uzvisini uz potok, preko kojeg prolazi magistrala.
Uspon traje oko 20-25 minuta i nije neka drama. To je put kojim su išli ljudi do Mošćeničke Drage iz Mošćenica prije nego je probijena cesta. Većinu vremena slijedimo potok koji je izglancao stijenu i formirao prave malo slapove. Nažalost staza se ne održava pa su vidljivi odroni. Kod potoka postoji staro zaboravljeno perilo ali još u dobrom stanju. Na dnu kade se nalazi pročišćena glina ako netko traži dobar materijal za lončariju ili kremu za lice. Sve u svemu, potencijalna turistička staza, koja bi se valjala dovesti u red i očistiti od smeća koje bacaju vozači s magistrale. Stara završava kod jedne kuće u gradnji, predlažem vlasniku da nabavi domaću rakijicu i tako zaradi koju kunu na okrijepi šetača i rekreativaca kojima je to obavezno mjesto za odmorit pet minuta nakon uspona.