Namjerna shizofrenija
Odlučio sam se za dobrovoljnu shizofreniju. Podijelio sam svemir svojih osobnosti (zna Hesse) na dva djela. Prihvatio sam Pirandellovu teoriju o maskama i nadjenuo si jednu koju ću nositi 6 sati svaki dan, 6 dana u tjednu, dok ne nađem neko bolje radno mjesto.
Bit ću savršeni građanin na šalteru u općini, savjesno i kompetentno ću obavljati zadatke koje mi budu davali na poslu. Na prvi pogled bit ću još jedan od nas koji se ne usudi reći svoje mišljenje u strahu da će dobiti otkaz i u strahu da je birokratkinja u općini/fini/zavodu alfa i omega moje građanske egzistencije.
Ali duboko u sebi bit će onaj kojeg će čahura savršenog građanina, poslušnika i poreznog obveznika braniti od toga da ga društvo zaprlja. Onaj dječak koji idealno (ili djetinje ako hoćete) vjeruje da postoji nešto vrijednije, nešto bolje u čemu odrastati i naposljetku umrijeti od ovog mjesta u društvu gdje mi je namijenjena uloga potplaćene radilice. Moj duh je preambiciozan da bi se zadovoljio sa nečim poput "bit će bolje" ili "bolje išta nego ništa".
U pokušaju da ne otupim vježbam duh, tijelo i um i pripremam ga za odmazdu protiv Leviathana. Nema nasilja u ovoj priči, moja odmazda će biti nepripadanja ovoj organizaciji, dobrovoljno izgnanstvo, bijeg u mjesto gdje nema pokušaja pranja mozga.
Nekad sam vjerovao da rastem kako bi postao uzoran građanin koji će unaprijediti svojim doprinosima društvo. Sada shvaćam da je to oružje kojem se koriste kriminalci i kada im zakon ne paše pribjegavaju nasilju tako da mi stine ribe u srazu sa njima nemamo šanse ni kad su zakoni na našoj strani.
Nije to rezignacija, u biti drago mi je da sam počeo razmišljati tako, biilo bi otužno da sam još jedan od onih koji misle da će sve riješiti "nevidljiva ruka" i nastaviti trpiti onako orwelijanski za bolje sutra koje nikad neće doći.
I zato ću slušati, neću trepnuti, neću povisiti obrve u nevjerici kada čujem nešto od nadređenih sa čime se ne slažem. Ipak ne mogu klicati i klimati glavom na riječi da smo jedna obitelj i da je našoj multikorporaciji stalo do svake mušterije i da se zato toliko ulaže u nas, da im profit nije na prvom mjestu (kako slatko naivno skoro, ne vjerujem da oni koji mi to govore vjeruju u to isto jer ih smatram preinteligentnima ali moraju to ponavljat, zato se lažemo od vrha prema dnu).
Ni manje ni više nego scene iz Walla.
Dok budem vanjskim djelom sebe pažljivo promatrao svaku gestu i parolu sa lažnim iskrenim zanimanjem, plaćao račune, odlazio na glasanje, onaj pravi ja će biti daleko od tih utjecaja , televizije i novina također, sjediti će u poziciji lotusa ispod ladonje, duboko disati i promatrati sunce koje će ga dočekati kad se oterasi ovih neželjenih okova koje su mu kovali i namjenili dok je još bio mali. A ako se sustav uruši u međuvremenu, još bolje...
Zasada ću biti spavač i čekati moju braću i sestre da izađu iz sjene inače ćemo svi završiti ko Winston Smith.
Želim vam ugodan vikend i da ne mogu doprijeti do vas ostavljajući iza sebe samo opustošenu zemlju. Uživajte u suncu, moru, prirodi, obitelji i prijateljima jer samo to postoji.