Bologna - grad po mjeri čovjeka
Nažalost stao sam sa putopisom iz Italije od preklani i zadnja mi je opisana postaja Napoli. Vrijeme je pomelo informacije o Bologni i mogu pisati samo ono čega se sjećam, za ostalo će mi poslužiti Wiki.
Grad ima oko 350.000 žitelja i prsten oko kojeg gravitira sve zajedno miljun stanovnika. Bio sam ugodno iznenađen kad sam shvatio da vam u takvom gradu ne treba kišobran tijekom lošeg vremena jer su ulice naktivene trijemovima. Bologna je poznati ljevičarski grad i sjedište najstarijeg sveučilišta zapadnoga svijeta (1088) pogotovo što se tiče pravnog fakulteta. Rasteže se po padskoj nizini i apeninskim brdašcima.
Nažalost većina fotki je tamna i mutna.
Što se tiče prapovijesti dio je vilanovijanske kulture nakon kojeg pada pod utjecaj Etrušćana i zove se Felsina. Za vrijeme keltske ekspanzije Gali Boi pronalaze ovdje svoje sjedište i bivaju pokoreni nakon Drugog Kartaškog rata nakon čega Rimljani osnivaju koloniju Bononia.
Nakon raspada antičkog svijeta i kaosa visokog srednjeg vijeka Bologna nastoji postati nevisna komuna što joj uspijeva. A onda slijedi povijest slična ostalim talijanskim komunama. Trgovci koji su se oslobodili feudalaca troše vrijeme i sredstva u međusobnim ratovima za prevlast.
Kad je ljudima puna kapa građanskog rata odluče se da im najviši magistrat (podesta) bude uglavnom stranac jer logika nalaže da će biti neutralan. Uglavnom taj stranac jest neutralan ali on pokušava osvojiti moć za sebe i svoje potomstvo nakon čega ne govorimo više o slobodnoj komuni nego Gospoštiji (Signoria). Poznati su Medici u Firenci i Sforze u Milanu ali oni su samo kap u moru.
Zato me povijest talijanskih država prije ujedinjenja podsjeća na grku povijest jer svaki grad ima svoja posebna obilježja.
Slike i nisu neke. Bologna je doslovce crven grad jer je te boje opeka od koje su sazdane palače, zvonici i crkve.
San Stefano.
Festival del cioccolatto. Bilo je zanimljivo gledati ogromne kotače od čokolade koji izdaleka izgledaju ko sirevi.
U Bologni ima mali milion muzeja, gradskih knjižnica, bibilioteka, sve sačuvano, restaurirano, konzerivirano i nastavlja se ulagati u infrastrukturu, i to je sve na usluzi građanstvu. Nije ni čudo što su ovdje najveći prosvjedi kada se talijanska vlada odluči za nekakav bemsisleni potez ili rezanje.
Previše je tu povijesti za jedan post. U sljedećem životu studiram u Bologni.