Čežnja zvana fakultet
Voljeni parkić unutar filozofskog fakulteta u Udinama. Na ovim sam klupicama proboravio sa knjigama na koljenima. Jako sma ponosan na svoj fakultet jer je četvrti po prestižu u Italiji i moram priznati da je birokracija toliko efikasnija da to čini moju najdražu ustanovu u životu. Da se mene pita svaka naša ustanova bi trebala biti efikasna i agilna poput mog faksa. Šmrc.
Kad se samo sjetim da sam blamažom smatrao pad na ispitu. Tada sam živio od predavanja, ispita, štrebanja i tulumarenja između ovo troje prije. I tada sam to smatrao tlakom i kad gledam osobe mlađe nekoliko godina od mene kako se živciraju oko štrebanja i stvaranja tragedije oko toga pomislim si kako ih tek nakon diplome čeka hard work, ako nemaju dogovorenu vezu seveda.
Via Mercatovecchio. Centar ima zanimljivu arhitektoniku. Tu se vidi utjecaj Mlečana koji su vladali od 1420 do kraja Serenissime (1797), kasna mletačka gotika, renesansa, barok i monumentalne neoklasicističke zgrade iz doba fašizma.
Via Paolo Sarpi.
Udinežani su vrijedan narod. Kada se desio potres 6.maja 1976 uspijeli su podignuti zgrade bez da se novac potroši na građevinsku mafiju kao na jugu (npr. l'Aquila). Fasade zgrada su non stop pod restauracijskim pothvatima tako da se svako malo otkrivaju freske izvan i unutar zgrada.
Loggia del Lionello. Izgrađena 1457 u gorespomenutom mletačkom gotičkom stilu. Pošto je u srednjem vijeku i kasnije Italija bila podjeljena u više država treba se imati na umu da je svaki glavni grad bio propulzivni centar i diktirao modu. Zato su Firenze i Venezia toliko različite.
Jedini uspon Udina, kroz arco Bollani kojeg je projektirao poznati Palladio, vjerovalo se da je brdo djelo ljudskih ruku kako bi Atila s vrha gledao kako Akvileja gori ali je geološki prirodno i naseljeno od neolitika. Na njemu se nalaze dvorac iz 1545 (danas sjedište Gradskih Muzeja), casa della Contadinanza i nastarija crkva Santa Maria al Castello.
Loggia i tempieto di San Giovanni, Torre dell'orologio (odnosno gradska ura), Piazza Liberta.
Lav Sv. Marka, simbol mletačke moći. Inače su mletački posjedi bili podjeljeni dva djela: stato da mar (prekomorski posjedi u koje je bila uključena Istra i Dalmacija pa sve do Crnog Mora) i stato da tera, mletačke akvizicije u zaleđu Venecije među kojima i Friuli.
Herkul, čim ima kladivo znamo o kome se radi. Molim primjetiti puritanski smokvin list. Nakon dugotrajnog tridentskog koncilija u kojem je Crkva pokušala povratiti prestiž, jedan od genijalnih rješenja je bio da je seks kriv za sve tako da se ne moramo čuditi ako su se dušebriznici sjetili pribiti smokvin list na spolovila likova mikelanđelovih fresaka u Siktinskoj kapeli.
Restauracija neoklasicističke palače. Nije stvar u štednji nego u pametno uloženim sredstvima što je našim vlastodršcima malo teže za objasnit.
Al je kičasto ovo zlato. Radi njega imaš osjećaj da je palača od slonovače.
Porta Manin ili Puarte Manin na friulanskom koji se ne smatra dijalektom već jezikom zato se na fakultetu i predaje kao zaseban jezik.
Što reći? Ja više nisam u ovom gradu iako me za njega vežu uspomene i prijatelji. Ne bi htio živjeti u njemu ali da vidim prednosti i visok standard itekako ga vidim.
Nije baš idealan za studente jer ne nudi neku zabavu ali mislim da je sasvim okej za one koji misle podignut familiju. Baš bi volio voditi ljude po njegovim kalama.