Dve, tri o vjeri
Stvaranje barikada je nesvjesni čin kada za sebe kažemo "mi" i s toga podrazumjevamo da postoji netko odvojen od nas radi kojeg se moramo isticati tojest "vi" ili onaj Drugi*. Tako ne bi bilo komunista da nema fašista, ne bi bilo gvelfa da nije bilo gibelina (e sad ove dve frakcije koje su podupirale Crkvu odnosno cara u 13 st. pišem sa talijanskog).
Na taj način kod osoba koje su presklone nekim opijatima, nazovimo ih vjerom, slušamo priče o tome da se pripadnici njihove vjere progone i potom puštaju kao dokaz jedan filmić sa arenom u pozadini gdje su lavovi pretvarali vjernike u mučenike. Ti mučenici se i dan danas koriste kao ikonografska podloga da se da Drugima do znanja koliko oni pate u nečije ime i kako su nepravedno proganjani.
Onda vidiš na nekim blogovima krvi i mesa koliko hoćeš. Za osobu koju asociram da se igra sa djecom i liječi bolesne oni su baš izabrali onaj dio gdje se bičuje, stavlja na križ i onda probada sulicom od strane rimskog vojnika. I to sve radi industrije stvaranja grižnje savjesti. Iz kojeg razloga u povijesti se u srednjem vijeku desila promjena te ikone? Zašto je Isus Pantokrator sa onim očima ko da je na lsd-ui sa zlatnom pozadinom od tesera (zapravo najdraži simbol mi je riba, tako jednostavno i pozitivno, da znam koji je razlog.. njegovo ime na grčkom je akronim) prikazan kasnije sav proboden strelicama ko ražnjić?
To je problem krivnje. Shvaćaš? Čovjećanstvo pati i zagorčava si život jer se dvanaest sati dnevno osjeća krivim što jest takvo kakvo jest... . A drugih dvanaest sati zagorčava život drugomu govoreći mu što mora učiniti
Jorge Bucay u "Ispričat ću ti priču"
Kada sam ulazio u crkvu (a bio sam i ministrant 6 mjeseci, da, misno vino je fino za popiti) onda sam od djetinjstva imao osjećaj da sam nešto skrivio. Morao sam pjevati u crkvenom zboru svakog nedeljnog jutra da bi dobio nekakav štabilj da to mogu pokazati na vjeronauku gdje su mi govorili uglavnom o tome kako su pankeri zapravo demoni na zemlji.
Nakon što sam odradio krizmu više se nisam osvrnuo natrag.
Sjećam da je to fra Stanko rekao kad sam imao 11. Pomislio sam kako može govoriti o drugim ljudima nonšalantno pred svima nama. Kao da ih se treba osuđivati. Super je što je on sad glavni župnik što znači da takvi idu gore a oni koji su kako tako normalni sa ljudima, kako bi ih nazvao jedan kolega "onih tisuću dobrih", ostaju tamo dolje u hranidbenom lancu a za kojeg čuješ da igra sa djecom stolni nogomet ili im prepušta neku dvoranu.
Ajde bar da nisu na ulici (sad sam se sjetio bake koja mi kaže: "Šta stalno skitaš? Nema ničega dobrog na ulici").
Nakon viktimizacije i stvaranja krivnje prelazimo na citiranje i dokazivanje iz svetih spisa. Ti citati su toliko nepobitni da vjerovatno u oba zavjeta možeš pronaći dokaz da bilo što ti treba. Jer citati su puni alegorija i neodređeni što je dvosjekli mač. Malo me plaše oni koji se prepoznju u tim riječima i onda krenu pisati riječi poput "istina", "ljubav", "pravda" ali sa velikim početnim slovom iza kojeg uvijek onda stoji neka suluda ideja.
Nedavno se na ovom prostoru pokušalo znanstveno dokazati da je homoseksualnost bolest. Tu se koriste riječi nekakvog znanstvenika koji je završio fakultet i predaje njegdje u centralnim Sjedinjenim Državama. Njegove riiječi su korištene kao "nepobitan" dokaz (kažem nepobitan jer tu riječ koja je po malo autokratska jako česta u upotrebi zaradi retorike). Ja smatram da su takvi članci opasni jer nude ideološku podlogu (ili ispričnicu ako baš želite) zašto bi se, recimo, u nekim posebnim okolnostima baš pripadnici te spolne orijentacije morali nekako hm osokoliti, reeducirati, liječiti a mi znamo, imamo kolosalni dokaz od prije 60 godina (hitlerova Njemačka) što se može izroditi kada jedna skupina pokušava ukrotiti drugu skupinu.
Kada ta skupina vjernika želi diskreditirati nečije mišljenje često izgovara šablosnke rijeći "ateisti i oni kao ti" poput nacionalista koji te optuže za jugosrpstvo ako se usudiš priupitati zašto nas Crkva i političari sustavno potkradaju dvadeset jednu godinu.
Ja ateist u ovom slučaju nisam. Samo sljedim svoju savjest koji ponekad i ne slušam i tad se zajebem. Dopuštam mogučnost da Bog postoji ili ne postoji podjednako. Smatram isto tako da je vjera odgovor na jednu traumu koja je od početka ukorjenjena od njegovog rođenja.
Njegova vlastita smrt.
Toliko gluposti, kao vrsta, nismo napravili zbog nijedne druge stvari koliko zbog straha od smrti. Što će biti sa mnom jednoga dana kada umrem? Postoje dve opcije:
a) bit ću krepan i to je to, neću to osjetiti pa pretpostavljam da me neće mnogo ni boljeti ta činjenica
b) nešto poslje ove tužne humoreske zaista postoji
No, nije li to individualno pitanje za svakog od nas? Dolazimo sami i odlazimo sami. Zašto tražimo instant odgovore i sa svetom vodicom ili komadom beskvaskog kruga tražimo egzorcizam za ono što smo napravili ili smo kadri učiniti?
Industrija krivnje na taj način kešira više od porno industrije. Bollywooda, Hollywooda zajedno. I to od prapočetka od kada postoji neka kasta koja tvrdi da je kadra razgovarati sa Šefom. Samo što se ime vjere mjenja. Mi plaćamo posredništvo.
A sve tax free.
Zašto da plaćamo posredništvo ako je moguće da je božanstvo, svemir, biće, mickey mouse, zovite ga kako god, u nama?
Ako je Crkva "zajednica grešnika" zašto, umjesto da metu po zajedničkim dvorištem, ne operu vlastiti prljav veš ali troše puste novce da zataškaju probleme?
Živi i pusti živjeti. Jel to još postoji?
Laku noć ljudima dobre volje
Dodatak: Čip evangelizacije
Ima to neko ponašanje radi kojeg vjera se mora usaditi u drugoga kako bi vjerničko tijelo postalo što više monolitnije. Kako se i ne bi tako ponašali kada im je poslanica "idete po svijetu i prenosite sretnu vijest (evangelion)". Nažalost ta sretna vijest se nimalo veselo ne propagira već tu nailazimo na otvoreno nagovaranje (jehovini svjedoci i fejsbukovci mi sad prvi padaju na pamet kao primjer) ili pasivno agresivno ponašanje gdje ti se suptilno daje do znanja da nešto nije u redu sa tobom ako propitkuješ zlatno rješenje pristiglo iz 4 kanonskih (mjerodavnih znači) evanđelja zajedno sa hvalevrijednom interpretacijom crkvenih otaca. Kad bi se išli stručno zanimati za patristiku iz tog doba vjerujem da bi mnogi ostali zgranuti primitivizmom i praznovjerem koje je okruživalo te nazovi intelektualce poput Ireneja, Euzebija, Augustina, Ciprijana.
Istina je da su oni imali jednu sasvim solidnu i lijepu dijalektiku koji su povukli direkt iz omražene grčke filozofije i tako preko otvorenog prezira prema poganskom svijetu i sakrivenog privlačenja za grčkom mišlju stvorili "kamen temeljac" na koji se vazda lijepo odazovu svaki put kad ih sa pitanjima (a nisu uopće teška pitanja, samo treba logičan odgovor na njih) stijeraš svoga vjerskog sugovornika u kut.
Nakon što je htio dokazati sa pseudoznanzvenom retorikom i obilatim prikazivanjem fusnota, stjeran u kut poriče ponovno tu istu znanost na koju se prije odazivao i brani se sa "vjerom" kao takvom. Blago se onima koji nisu vidjeli a vjeruju, blago se onima koji nisu bili a sada jesu, da, blago im se, zaista. Zato jer nepovjerenu informaciju koriste zdravo za gotovo.
Iz povijesti znamo što se događa kada pojedinci ili narod bez trunka kritike preuzimaju vrijednosti odozgora. Iako će vam govoriti da su pitanja dobra, da je sumnjanje u redu, postoji samo jedan kolosijek na kojem se taj vlak može zaustaviti. Postoji samo jedan happy end. A taj je da sumnjičavi čovjek smije neko vrijeme propitkivati sebe ali samo kako bi došao do nepobitne potvrde da je ispravno vjerovati upravo u tog Boga i u tog njegovos Sina. Bilo koji rezultat koji izrodi nekakav drugačiji scenarij nije nikako poželjan ma koliko ti govorili da imaš pravo vjerovati u što god želiš. Ti si a priori u krivo zajedno sa tvojim uvjerenjima. Zašto? Pa zato jer tako piše u knjizi koja se obilato citira.
Shvaćate pogrešan logični slijed? Kako bi se dokazalo postojanje nečijeg poslanstva, života i smrti pišu se evanđelja na koja se onda pozivaju svi ostali koji žele biti apologeti. A nije li to sukob interesa ili emotivno rasuđivanje kada se jedan vjernik u potrazi za okazom koristi spisima koji su napisali vjernici koji su htjeli evangelizirati. Hoće li neki zaposlenik u Coca Coli otvoreno pljunuti po tom proizvodom ili će kao pametan radnik braniti taj proizvod ukazujući na dokaze neštetnosti Coca Cole čije mu medicinske, znanstvene temelje davaju upravo iz Coca Cole.
Pa ti pij aspartan samo zato jer na boci piše sugar free.
Dodatak 2: Kršćanske vrijednosti
Zaista bi volio, iz nutrine svoga bića da mi barem jednom netko iz religijske orijentacije objasni što su to "kršćanske vrijedosti" o kojima se stalno trubi kada se paranoično osvrću na sveukupno bezboštvo naroda ili sistema koji, budi uzgred rečeno, financira tu "paradu pijanstva i kiča" (Balašević jelda?). Treba usaditi, ušpricati te kršćanske vrijednosti u samo društveno tkivo pošto smo toliko odstranili sa tim abortusima, kondomima, istospolnim zajednicama, kritikama prema financiranju Crkve d.o.o., sve će se to pretvoriti u nekakvu vrstu pedofilije.
Da citiram jednog poznanika: "dokle ćemo doći ako dopustimo sve ovo? Hoće li odrasla osoba na kraju općiti sa fetusom?"
Na stranu što je takva vesela scena pala na pamet upravo jednom vjerniku htio bi znati koji su načini da ti ljudima objasniš da abortus ne vodi ničemu. Zabrane? Mislim da ne jer je povijest dokazala da zakonska regulativa ako zabranjuje, samo pouspješuje da se abortus obavi u mesarskim radionicama za visoku lovu i za nikakvu sanitarnu sigurnost. Upravo lječnici koji su vjernici se pozivaju u državnoj bolnici na glas savjesti a posao onda obavljaju u privatnim vodama bez imalo srama.
Kako ćeš ti ikome išta objašnjavati da je pogrešno to što postoji, što osjeća ili što je takav bez da se ta osoba ne osjeti krivom što je takva? Kako ćeš ti promjeniti ikoga bez da se pokušaj mjenjanja nekoga ne pretvori u otvoreno nasilje što je totalno suprotno poslanstvu ljubavi o kojima su im usta puna svake dve riječi.
U životu nisam čuo toliko moraliziranja koliko od onih koji zaprljani grijehom do grla. Nemam ništa protiv kurvi ali sad mi je jasna ona "ko o čemu kruva o poštenju". Ljudi čiji su preci do malo prije otvoreno ubijali iz vjerskog neslaganja u ime boga, okruženi mramornim zdanjima sa plemenitim metalom optočenim draguljima, intarzijama u vrijednim vrstama drva i obučeni u svilene rukavice govore o ljubavi, poniznosti, siromaštvu, čistoći (velikim slovima molit ću lijepo) i pritom im poglavarai se ponašaju diametralno suprotno od propovijedanog.
Gdje je Isusova štalica? Zašto je zamjenjena Berninijevom kolonadom koja je tako postavljena da hodočasnik doživi optičku varku i vidi baziliku veću od onoga što je?
Miks optičkih trikova, malo zastrašivanja, iskazivanje materijalnih dobara i edukacije je dovoljno da prosječnu osobu pretvori u vjernika. No, zašto je važno biti član tog eksluzivnog kluba? Tako da se neko poduzeće može javljati na prisutnost 95% vjernika u glasačkom tijelu. Poluge moći se rotiraju dok ruka ruku mije.
Ali gdje su te kršćanske vrijednosti o kojima se toliko zuji? Jeli to ljubav? Jeli to solidarnost prema drugome? Jeli to "nemoj činiti drugima ono što ne želiš da se tebi čini"? Nisu li druge religije i kulture te filozofski pravci isto tako puni tih postulata što u biti te vrijednosti čini univerzalnim a ne kršćanskim vrijednostima. A možda pričamo o drugim vrijednostima i s toga bi htio svakog vjernika priupitati što to smatra kršćanskih vrijednostima te da li ih može nabrojati.
Unaprijed se zahvaljujem i bilježim sa štovanjem.
Dodatak 3: Neću da budem član mafije
Dok se ta firma ne uozbilji i prestane larpdat o fiktivnim problemima te počne raditi ono radi čega je osnovana a to je (bar) da ne bude gladnih i potrebitih ja ne pristajem biti dio tog zločinaćkog aparata i svoj glas i broj davati kao bianco check radi njihovih svinjarija o većinskoj vjeroispovijesti. Sve dok se ne počne baviti svojim poslanstvom ja izabirem stranu crne ovca jer se stada bez propitkivanja gnjušam a sakriveni kriminal nikako ne podržavam.
Savjest mi nalaže disidesntvo od organizirane religije koja mi je društvom i tradicijom nametnuta (ali hej tradicija prije nego se ustali je isto u svoje vrijeme bila novost).
Dodatak 4: Nepoznavanje povijesti vlastite vjeroispovjesti
Prosječan vjernik nema pojma zašto postoje sakramenti, zašto se djeca krste vodom, što je to Kaledonisjki ili Nicejski koncilij, da su se vjernici ubijali međusobno jer se nisu slagali sa tuđim metafizičkim postavama o Isusovj prirodi ili njegove majke Marije. Prosječan vjernik misli da mora ići u crkvu jer je to pristojno i lijepo, jer se to tako radi odvajkada. Kao da je ustaljenost nekog postupka sam po sebi garancija njegovog održavanja.
Pošto se evoluciji ne može pobjeći (ne, svijet nije nastato 4004 pr.Kr., dokazali su to biologija i geologija) onda znamo da nije tako a niti da će Crkva radi koje su vjernici uvjereni, trajati do sudnjeg dana. Jednostavno će se desiti neka nova vjera koje se ovdašnji vjernici boje i pejorativno ju nazivaju "new ageom" nešto nalik na američki melting pot na koji se odazivaju europljani koji misle da je 200 godina povijesti ipak premalo. Ako ne budemo pazili i umjesto toga nastavimo biti prosječni, vjeroispovijest će, mnogo puta kao dosada, samo promjeniti ime dok će njena srž ubiranja para kod naivnika nastaviti sa novim elanom. I tako unedogled.
Dragi vjernici, vjerujte mi, ako pročitate kakvu knjigu od sasvim solidnih profesora povijesti kršćanstva poput Edmondo Lupieri ili Robin Lane Fox onda ćete shvatiti kakve su se svinjarije činile u ime boga da dođemo do većinskog stanovništva vjernika.
To je dokaz da religija nije dovoljna kako bi se uspostavio neki etički kodeks kao što njeno neprisutstvo ne znači automatski nepostojanje prirodnih moralnih zakona (a moral mi se gadi kao riječ, od sada nadalje koristim etiku).
Dodatak 5: Teologija je znanost?
Svaka čast onima koji diplomiraju teologiju jer čujem da je zaista teško. No ono što mi je skoro pa groteskno jest činjenica da se proučavanje o Bogu (teo=bog, logos=riječ ne?) želi pretvoriti u respektabilnu branu znanosti dok je to zapravo metafizika ili pseudoznanot koja se pita od čega je sačinjen duh i koje je materije jedna od osoba u svetom trojstvu i koji su njihovi odnosi. E sad ta znanost želi sa svojom težinom imati glasa u dnevno političkim pitanjima. To što se ne može mjeriti niti dokazati nekakvom empirijom za mene ne može odlučivati o životima stanovnika neke zemlje poput katoličke đžamahirije koja se pošto želi instalirati u Hrvatskoj. Zamislite da o litri benzina na kraju krajeva odlučuje činjenica da li je Marija zatrudnjela uobičajenim putem ili bezgrešnim začećem.
Uostalom teologija je samo izdanak filozofske misli o Bogu. Kada je već uvriježeno daje filozofiranje ujednačeno sa klafranjem zašto bi onda teologija imala drugačiji tretman? Uostalom teolog ne moreš biti Hrvatskoj ako ne dobiješ dozvolu HBK-a iako si na državnim jaslama ako predaješ.
Šta je to nego ucjenjivanje radi podobnosti?
Predlažem ovu nadasve korisnu stranicu
*svjestan sam kontradikcije, ja sam ovim postom isto iscrtao liniju oko sebe i odvojio se te tako stvorio Drugoga ali demokracija je krhak cvijet :)