neverinov blogneverinov blog

STOP KOKSARI





Photobucket


I sam bog zna da smo za tako mladu republiku već dobrano u problemima kao da nam država postoji nekoliko stoljeća. O problemima se mora govoriti i raspravljati u nadi da se postigne kritična masa jer su nakon dvadeset godina naviknuti na nikakvo odupiranje vladajući odlučni i dalje nastaviti tretirati živote onih koje predstavljaju kao kakvu potršnu robu. Ne znam za one koji svojim nedjelovanjem i čamljenjem u kafićima umjesto na prosvjedima misle o svojim životima ali ja smatram da nam još nisu nabili bar code kao životinjama da bi nas mogli tretirati kao takve.

U državi, u kojoj premijerka misli da će nekoga zaštiti ustavom (hrvatske branitelje) i spriječiti zastaru lopovizacije iz '90-ih dok je god ustav kao i svaki drugi zakon samo mrtvo slovo na papiru i odnosi se samo na obične građane bez političke potkove, ne može se dogiditi nikakav zdravi pomak koji čute smo slobodoumni ljudi. Uvjeren sam da oni koji razmišljaju svojom glavom, bez posredništva govornice i oltara, znaju kako bi ova država trebala izgledati a da omoguči pravilan start od rođenja svakom građaninu.

U državi u kojoj nam orwellovski ispiru mozak da nije nikad dobar tajming za prosvjede jerbo će nam se turisti uplašiti i ispariti će basnoslovne cifre novca jedne turističke sezone u kojoj profitiraju samo uvoznici (mit o broju noćenja turista su bajke za djecu), žele nam pod nosom izgraditi još jednu koksaru (nakon što su prije nekoliko godina demontirali noćnu moru svih stanovnika Bakra) u sklopu rafinerije u Urinju (Kostrena) te kod Plomina još jednu termoelektranu (PLOMIN 3).
Pošto jednostavnim empirisjkim promatranjem i mirisanjem svaka šuša može shvatiti da taj zrak svakako nije ni za čovjeka a ni za biljke (osim i što estetski tjera ljude da okrenu petama vjetru) ovdje se radi, po mom skromnom mišljenju, o pokušaju ubojstva sa predumišljanjem svih stanovnika Rijeke i njene široke okolice.

U državi u kojoj postoji nekakvo fiktivno Povjerenstvo za energetiku i obnovljive izvore energije, koje očito, sudeći po sastavu postoji samo da bi se reklo "ah vidi imamo povjerenstvo za energetiku i obnovljive izvore energije" i za ništa drugo (i da zaokruži mizernu plaću našim jogurt političarima) se na malom ali gusto naseljenom prostoru, za dobrobit stranog kapitala i na uštrb našeg zdravlja (pa neće valjda Mađari dvaput kod sebe okušati ekološku katastrofu kao onu sa tvornicom aluminija) žele izgraditi dva megalomanska zagađivaća nakon što smo se osvjedočili, hvala Japanu, što znači zajebavati se sa prirodom.

Postati neovisni hvala neiscrpnom izvoru sunca bi značilo raspustiti sve poznate oblike ovisnosti koje imamo prema kompanijama i državama što naše birokrate tjera samo načelno da daju potporu ekološkim oblicima energije dok je u praksi, kao što vidimo, istina sasvim drugačija. Od svih zemalja samo je Njemačka ispoštovala dogovor da će sa vremenom zamjeniti koksare i atomske centrale za eko-struju dok će se na našem zdravlju ostvarivati bogatstvo čije će dividende odlaziti u inozemstvo.

Tko je tu lud? U prvom redu inertni građani koji imaju dovoljno hrabrosti da pljuju po aktivistima koji skupljaju potpise za peticiju i obaviještavaju pučanstvo na opasnost.
Jedan je penzić prišao k nama, dok sam potpisivao peticiju, i rekao da on zna mnogo o energetici i da je očito da nemamo posla i zato da imamo vremena za ovakve monade poput potpisa i osvješćivanja ljudi. Samo sam dočekao da ohlapijelom starcu koji pljuje po ljudima koje ne štiti ni vojska ni policija da ga obavijestim da ja posao itekako imam nakon čega je ušutio i predvidljivo čekao drugu osobu koju će tlačiti sa svojim anahronim razmišljanjem.

U drugom redu, političari, koji su na platnoj listi krupnog kapitala (bez nekakvig fantazmagoričnih priča o urotama i kukuljicama, ako su europarlamentarci bili toliko jeftini da ih se uhvati kako pod stolom uzimaju mito, mislim da su naši još i jeftiniji od gorespomenute trojke) i koje smatram veleizdajnicama koji bi u prošlosti dobili šmajserom u leđa a sada zaslužuju samo dug život i tešku bolest te da vrate sve što su stekli prodavajući ono što nije bilo nikada njihovo.

U trećem redu, sam kapitalistički sustav koji je očito u stanju agonije, poput ribe na suhom, i za kojeg se nadam da će sve češće pokazivati svoje ružno lice jer je to jedini način da nas sve, različitih intersa koliko nas ima, ujedini u borbi protiv zajedničkog tlačitelja. Ma koliko paradoksalno zvučalo, nadam se da će nas udarati sa svom svojom snagom i to bez da se sklanja iza propisa i zakona kako bi napokon mogli urušiti ovu kulu od karata i krenuti sa stvaranjem prihvatljivog mjesta za život ljudi, životinja i biljaka.

A ako krepamo kao ljudska rada priroda će nastaviti sama i površine pokrivene betonom će biti probijene brojnim šumama kao i nekoć u prošlosti. Život će pobjediti na kraju krajeva sa nama ili bez nas.


Za više informacija u stranicama akcije mladih...


ps. siguran sam da za ovaj tekst napisan u jednom dahu ima mnogo pravopisnih grešaka ali meni se to neda ispravljati. Onima kojima je forma važnija od sadržaja neka to slobodno lektoriraju i nek mi prosljede ispravljenu verziju. Hvala na razumjevanju



Post info
29.04.2011. (14:31)
18 komentara
komentiraj
ispis
permalink
Komentari

Na špici




Photobucket

Tko je mislio da će u ovom postu biti riječ o nekakvoj zagrebačkoj ili riječkoj špici u kojoj je važno biti viđen grdno se prevario jer u neku ruku na ovoj špici je najbitnije ne biti viđen i ostavljen na miru.


Photobucket

Nakon posla skok pod tuš, prigricnuti nešto brzo i onda odmah vanka uživati do posljednje zrake sunca i zadnje limenke bire.


Photobucket

Pogled sa mog balkona. Ono što mi je drago jest da se non stop čuje cika i graja djece a ljuljačka je više manje uvijek u pokretu. Kaže jedan poznanik da bi trebalo iskoristiti kinetičku energiju u vrtićima pošto su djeca neumorna.


Photobucket

A kvart se zove Trnje po selu odmah ispod.

Photobucket

Slovenci nevjerovatno brižno brinu za svoju okolicu i vrt. Pogledajte prelaz na Bregani i kako izgleda naša i njihova strana i sve će vam biti jasno. Ja ipak ne bi poslje posla u vrt.


Photobucket

Pod mojim portunom pasu ovce.


Photobucket

Preko savskog mosta pa onda dolje na početku krčkog pa prema punti.


Photobucket

Treba pitati moraliste ako je dopušteno stavljati sex na blogu...


Photobucket

Na špici gdje gledamo kako se Krka sljeva u Savu i na savski most koji spaja Brežice sa autoputem Zg-Lj.


Photobucket

Winston je spojen na struju.


Photobucket

I moja rodbina u Rimu ima jednog takvog električnog Jacka Russela. Zanimljiva pasmina.


Photobucket


Photobucket

Photobucket


Photobucket

Nije prošlo ni dva puna dana u Brežicama a već sam naišao na društvo :)



Post info
27.04.2011. (15:18)
21 komentara
komentiraj
ispis
permalink
Komentari

Kartuzijanski samostan u Pleterju



Photobucket

Kako se moja operativna baza trenutno nalazi u Brežicama tako sam odlučio proučiti mjesta u neposrednoj blizini a pošto mi prijaelji dolaze u goste onda je to odlična prilika za istraživanje iz hedonističko-intelektualnih razloga. I tako su se arhitektica, restaurator i arheolog zaputili za Pleterje gdje su ti famozni bijeli monasi samo što nismo skontali da postoje dva Pleterja i mi smo završili prvo u ono pokraj Krška u kojem i nema baš nešto za vidjeti ali je zauzvrat ugodno oku radi brojnih vinograda i voćnjaka po bregima. Samostan se nalazi zapravo u selu koje se zove Drča. Stanovnici mora da su drčni ljudi :)


Photobucket


Photobucket


Photobucket

Shvativši nesporazum zapičili smo prema samostanu ispred kojeg se nalazi jedno etno domaćinstvo u kojem ljubazni zaposlenici objašnjavaju kako se živjelo nedavno prije svih komoditeta na koje smo navikli.


Photobucket

Glavna kuća, iz polovice 19 stoljeća. Ovi slamnati krovovi su naprosto fascinantni. Mi smo se priključili ekipi brucoša koja je kaskala od alkohola već u podne. Zar sam prije 6 godina i ja bio takav?


Photobucket


Photobucket

Ovaj grubijan je bio ljubomoran što mu se šečem pokraj njegovih kokica pa je počeo ko bikovi u crtićima trčkarati prema meni da me otjera.


Photobucket

Jedan od razloga zašto se na kontinentu u arheologiji nalaze negativne evidencije jest zato jer je sve to od organskog materijala. Zemunicu ćemo naći samo zahvaljujući drugačijoj boji u terenu radi raspadanja i prisutnosti keramike npr.

Photobucket


Photobucket


Photobucket

Photobucket


Photobucket


Photobucket


Photobucket


Photobucket

Naravno da mačke znaju koja su najbolja mjesta za odmaranje.


Photobucket

Nakon ovog izraza naravno da smo ju pustili da neometano nastavi čoriti.


Photobucket

Tako se slagala slama za krov.


Photobucket


Photobucket

Ovaj pas Riki ima 13 godina a izgleda još ko mladić.


Photobucket

Nakon što su se brucoši kako tako sabrali krenuli smo sa njima prema samostanu.


Photobucket


Photobucket

Crkva je jedino mjesto gdje je posjetiteljima omogućeno da cirkuliraju.


Photobucket

Ako koga zanima kratka povijest reda i kartuzije.


Photobucket

Kontrafori koji raspoređuju težinu pošto gotika ima tu tendenicju da ide u visoko.

Photobucket

Na samom ulazu se mogu čuti crkveni korovi iz kazetara što daje jednu mističnu atmosferu.

Photobucket

Photobucket

E sad ne znam dali je to potpis klesara ili oznaka koja određuje mjesto na kojem mora biti postavljen blok.

Photobucket

Ključevi na svodovima imaju simbole ili grbove celjskih grofova.

Photobucket

Ova gotička crkva je nedavno restaurirana, iako se freske ne mogu vidjeti svodovi su poslastica za oči.


Photobucket


Photobucket


Photobucket

Prikaz samoga nepoznatog arhitekta...


Photobucket

Nakon što smo pogledali odličan filmić iz '84 "Molitva nije gotova, tišina nije utihnula" još smo i došli ispred ulaza u sami samostan u nadi da ćemo slikati sa prozora jednog od tih malobrojnih bijelih fratara. Na ogromnoj površini ima ih samo 11 tako da ne znam kako to oni uspijevaju održavati ali pretpostavljam da imaju vanjske suradnike. Navodno imaju zavjet šutnje i smiju govoriti samo 4 sata tjednom. Što ako vam brat divani samo mađarski? Fratri su visokoobrazovani i moraju znati po nekoliko jezika tako da vjerujem da im to nije problem.


Photobucket


Photobucket

Zapamtio sam je površina ograđena sa 2600 metara perimatralnog zida kojeg je naravno zabranjeno preskakati.


A ovo su proizvodi kojima se frati autofinanciraju. Moram pohvaliti da su im vina kvalitetna i butelja košta samo 2. 90 evra što je jako isplativo. Sljedeći put idemo po vilijamovke...
Post info
25.04.2011. (11:23)
13 komentara
komentiraj
ispis
permalink
Komentari

Stanje u deželi



Otkada sam došao u slovensko posavje nisam baš nešto uspio popratiti političke događaje u Lijepoj Našoj iako sam već prije otpilio televiziju i novine iz mojeg djelovanja i oslanjao se isključivo na informacije koje si sam nabavljam sa neta. Naravno, niti ovdje ne čitam novine ali slušam malo ljude kako se žale isto kao i kod nas do kojeg su stanja njihovi političari doveli državu.
Kao što je ona nekompetentna žena dokazala da nema pojma koliko je litra benzina (jer nju voze na naš trošak i boli ju patak, poprilično sam siguran da nema pojma ni koliko košta kruh, mlijeko i ostale potrebštine što je razumljivo kada joj je sve džaba) tako je isto Borut Pahor (naglasak na socijalist) izjavio da on nema veze sa tim čime se bave njegovi ministri (ona Katarina Kresal za unutarnje poslove, ako se ne varam, je bila uvučena u onu aferu sa bulmastifima a sad gradi nekakav megalomanski ranch kod nove gorice a plaća joj je 2000 eura pa si vi malo zbrojite) pa je isto tako rekao da razumije da je svima teško ali da je ni njemu nije lako sa 3 000 evra plaće.

Baš ga žalim.

Znači nekompetentnost, bezosjećanje prema onima koje bi trebalo zapravo služiti, osjećaj da su bogomdani i da su gazde u gostionici koju shvaćaju svojim vlasništvom je urođeno stanje u mentalnom sklopu političara. A ono balkansko blato južno od Esplanadea o kojem govori Krleža se zapravo proteže podosta na sjeveru i kraja mu ne vidim.
Tako isto kada sam bio u Italiji pa sam slušao tamošnje događaje a to ti je kao da gledaš neku meksičku sapunice, svi se ševe sa svima i svi snifaju koku. Što bi značilo da se balkanski mentalitet proteže izvan prirodnih granica te da nema tog susjeda kod kojeg je trava zelenija. To se samo čini jer je podšišana.

I ovdje imaju natječaje pro forma sa svim mogučim zamislima samo da se prijavi onaj sa kojim se dogovorilo ispod stola. Sve opet ovisi o vezama i vezicama samo što izvana izgleda uredno. Moj kolega Rok šalje prijave i životopise na sve strane samo da bi pronašao posao što bliže gradu u kojem živi a priče me podsjećaju na onu od Hladnog Piva "kroz šumu formulara bez malenoga dana jako teško prolazim".
Pošto dika i ponos hrvatskog nogometa, Vlatko Marković ima viletinu ovdje u okolici a gle slučaja naša reprezentacija uredno dolazi u Čatež, i kako mnogo ljudi radi u tim termama onda mogu čuti nešto priča od tamo iako nisam još osobno bio. Kažu mi da ljudi mjesečno rade za kakvih 500 eu što se u prevodu opasno približava srednjoj plaći u Hrvatskoj a ovo mjesto iako je malo ima iste cijene kao Rijeka na primjer. Pol litre bire u bircu je dva eura bogte.

Da su cijene jedino što vidim onda bi se osjećao ko da sam doma.

U mladinskom centru, iz kojega tipkam, se upravo skupljaju glasovi za referendum za boga pitaj šta, toliko su ih imali da ljudi više ni ne pamte o čemu se radi. Problem je u tome što je dovoljno samo 40 000 potpisa za referendum tako da stranke potkopavaju jedna drugu u vezi nekih zakona jer su ih eto donijeli "oni" što je najbitniji argument za neslaganje. I onda se dešava da o mirovinskoj ili zdravstvenoj reformi ne odlučuju stručnjaci a ni oni koji su za to plaćeni masno nego narod. Ako se na referendumu izglasa da se reforma neće desiti onda se stvari vraćaju na početak pa imaš situaciju "okej glasali smo ne a što sad?" sve dok se ne dosjete za neki novi zakon koji će opet biti tema nekog novog referenduma. To da se loptica odgovornosit prebacuje na narod na ovakav način nije nikakva demokracija iako može zvučati.

Kod nas pak obrnuto proporcionalno, obezvrijeđenih 700 000 potpisa i vlada po još koji put, ni ne pamtim broj, prekršila zakone koje je sama i pisala. Iako su povukli promjene ZOR-a koji bi se proveo isključivo u državnim firmama (tako da one koji rade u privatnicima baš i ne bi dotaklo) bili su dužni provesti taj referendum ali nisu imali herca da im narod lansira odjeb barem ovako. Još su se usudili izjavljivati da ne žele u doba krize rasipati državnu kesu na referendum za koji se ionako zna kako bi završio.

Pa obnove vozni park ili zaposle još tisuću birokrata u nekakvom ministarstvu tako da te fore o šparanju ne bi popilo ni dijete.

Riješenje? Sprati sa scene svu ovu ekipu koja grmi i oblači već dvadeset godina i početak su cijelog problema tako da riješenje ne moremo očekivati od njih. Nikakve osvete, nikakve fojbe, nikakvi goli otoci. Samo obično procesuiranje i dokazivanje podrijetla imovine. Kriminalno stečena imovina u fond za gospodarstvo a Kosoroci preživljavanje sa 1300 kuna i slobodno korištenje pučke kuhinje. Smatram da bi to bila dovoljna kazna za svo zlo koje su učinili. Krepati sa malom mirovinom pod uvjetima koje su nam oni stvorili bi bilo sasvim pravedno.


Gore kazne za okorijele materijaliste ne vidim.

Post info
10.04.2011. (14:35)
25 komentara
komentiraj
ispis
permalink
Komentari

Brežice by me



Photobucket

Privremeno sam u hostelu u čijem se skuplja sav mladi svijet ovoga grada tako da se ne mogu požaliti. Imam 6 kreveta u sobi i ako mi se hoće mogu spavati svakog dana na drugom. Sve dok se ne pronađe neki trajni smještaj u kući ili stanu. Imat ću i cimera/kolegu.


Photobucket

Park u kojem se skuplja gorespomenuta omladina.


Photobucket

Hostel u pozadini, nastao od bivše vojarne.


Photobucket



Photobucket


Photobucket

Stablo je postalo dječja igraonica..


Photobucket

Vodotoranj je prepoznatljiva vizura Brežica.


Photobucket

Kao i Grad.


Photobucket


Photobucket

Cijeli je grad pod restauracijskim obnavljanjem tako da možemo posvuda vidjeti skele na fasadama kao i u samom dvorcu.


Photobucket

Bilo mi je nekako drago vidjeti sjećanje na združeni ustanak hrvatskih i slovenskih seljaka.


Photobucket

Photobucket


Photobucket

Dvorac je jako dobro očuvan. Čim uđeš kreću freske, evo ovo je za Tonia ako čita.


Photobucket

Ekipa si je malo popila, gle što su veseli.



Photobucket

A onda malo o Keltima


Photobucket

I malo predmeta iz svakodnevog života koje su pokapali zajedno sa pokojnikom.



Photobucket


Photobucket

Ogrlice, torquevi, fibule...


Photobucket



Photobucket

Ovaj nije bio na šoferšajbi jednog Jaguara :)



Photobucket


Photobucket




Photobucket




Photobucket

Red za oružje koje je označavalo socijalnu pripadnost i stalež.




Photobucket

Kelti su bili vrsni kovači i dobro su obrađivali metal.



Photobucket

Ovi dugi mačevi nisu prigodni za borbu u formaciji kao recimo rimljani koji su do kasne antike imali kratki mač (gladius) koji je ciljao na to da ubode a ne sasječe.


Photobucket

Rekonstrukcija groba.


Photobucket



Photobucket

Žvale za konja pronađene u jednom grobu. Naravno i konj je bio simbol višeg staleža.


Photobucket

Vedute iz 1700. Uvijek iste šablone, ljudi se šetaju po prirodi, u daljini grad ili ruševine, dječak svira frulu i sve je tako idilički bukolično. Sjećam se da je u jednoj knjizi o povijesti umjetnosti rečeno kako je idiličnost bukolika moguče samo u urbanoj sredini koja si zamišlja kako je lijepo ratarima i pastirima u prirodi koja je samo za uživanje. Ti aristokrati koji su to mislili uglavnom nisu morali tjekom života mrdnuti prstom da si nabave neku hranu.


Photobucket


Photobucket

Etnografski dio. Ovo je isto ko i danas kad i mi stavljamo sušiti tanjure nakon pranja.


Photobucket

Nije baš neki bogati doručak.


Photobucket

Veseli kutak.


Photobucket

Kolo za keramiku na talijanskom se zove tornio. Znači sa nogama si činio da se cijela konstrukcija vrti.


Photobucket

Vreteno čeka svoju trnoružicu.


Photobucket

Tkalački stan



Photobucket

Zar nije bizarno da se nisu mogli sjetiti odmah postaviti dva kola iste veličine? Lako biti general nakon bitke, ovo se može gledati kao jedan korak u evoluciji razmišljanja.


Photobucket

Sava prema Hrvatskoj


Photobucket



Photobucket

Krka, kažu dečki iz mjesta da oni ne trebaju antibiotike jer se kupaju u njoj.


Photobucket


Photobucket



Photobucket

Gora Šentvid, stalno pomislim na Rijeku pošto je Vid zaštitnik.


Photobucket


Photobucket


Photobucket

I napokon okrepčevalnica gdje sam okrijepio sa čevapima i šopskom salatom. Svakako preporučam. Ovdje vodim prijatelje koji će mi doći od doma.



Post info
03.04.2011. (15:31)
33 komentara
komentiraj
ispis
permalink
Komentari

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>