Otkada sam došao u slovensko posavje nisam baš nešto uspio popratiti političke događaje u Lijepoj Našoj iako sam već prije otpilio televiziju i novine iz mojeg djelovanja i oslanjao se isključivo na informacije koje si sam nabavljam sa neta. Naravno, niti ovdje ne čitam novine ali slušam malo ljude kako se žale isto kao i kod nas do kojeg su stanja njihovi političari doveli državu.
Kao što je ona nekompetentna žena dokazala da nema pojma koliko je litra benzina (jer nju voze na naš trošak i boli ju patak, poprilično sam siguran da nema pojma ni koliko košta kruh, mlijeko i ostale potrebštine što je razumljivo kada joj je sve džaba) tako je isto Borut Pahor (naglasak na socijalist) izjavio da on nema veze sa tim čime se bave njegovi ministri (ona Katarina Kresal za unutarnje poslove, ako se ne varam, je bila uvučena u onu aferu sa bulmastifima a sad gradi nekakav megalomanski ranch kod nove gorice a plaća joj je 2000 eura pa si vi malo zbrojite) pa je isto tako rekao da razumije da je svima teško ali da je ni njemu nije lako sa 3 000 evra plaće.
Baš ga žalim.
Znači nekompetentnost, bezosjećanje prema onima koje bi trebalo zapravo služiti, osjećaj da su bogomdani i da su gazde u gostionici koju shvaćaju svojim vlasništvom je urođeno stanje u mentalnom sklopu političara. A ono balkansko blato južno od Esplanadea o kojem govori Krleža se zapravo proteže podosta na sjeveru i kraja mu ne vidim.
Tako isto kada sam bio u Italiji pa sam slušao tamošnje događaje a to ti je kao da gledaš neku meksičku sapunice, svi se ševe sa svima i svi snifaju koku. Što bi značilo da se balkanski mentalitet proteže izvan prirodnih granica te da nema tog susjeda kod kojeg je trava zelenija. To se samo čini jer je podšišana.
I ovdje imaju natječaje pro forma sa svim mogučim zamislima samo da se prijavi onaj sa kojim se dogovorilo ispod stola. Sve opet ovisi o vezama i vezicama samo što izvana izgleda uredno. Moj kolega Rok šalje prijave i životopise na sve strane samo da bi pronašao posao što bliže gradu u kojem živi a priče me podsjećaju na onu od Hladnog Piva "kroz šumu formulara bez malenoga dana jako teško prolazim".
Pošto dika i ponos hrvatskog nogometa, Vlatko Marković ima viletinu ovdje u okolici a gle slučaja naša reprezentacija uredno dolazi u Čatež, i kako mnogo ljudi radi u tim termama onda mogu čuti nešto priča od tamo iako nisam još osobno bio. Kažu mi da ljudi mjesečno rade za kakvih 500 eu što se u prevodu opasno približava srednjoj plaći u Hrvatskoj a ovo mjesto iako je malo ima iste cijene kao Rijeka na primjer. Pol litre bire u bircu je dva eura bogte.
Da su cijene jedino što vidim onda bi se osjećao ko da sam doma.
U mladinskom centru, iz kojega tipkam, se upravo skupljaju glasovi za referendum za boga pitaj šta, toliko su ih imali da ljudi više ni ne pamte o čemu se radi. Problem je u tome što je dovoljno samo 40 000 potpisa za referendum tako da stranke potkopavaju jedna drugu u vezi nekih zakona jer su ih eto donijeli "oni" što je najbitniji argument za neslaganje. I onda se dešava da o mirovinskoj ili zdravstvenoj reformi ne odlučuju stručnjaci a ni oni koji su za to plaćeni masno nego narod. Ako se na referendumu izglasa da se reforma neće desiti onda se stvari vraćaju na početak pa imaš situaciju "okej glasali smo ne a što sad?" sve dok se ne dosjete za neki novi zakon koji će opet biti tema nekog novog referenduma. To da se loptica odgovornosit prebacuje na narod na ovakav način nije nikakva demokracija iako može zvučati.
Kod nas pak obrnuto proporcionalno, obezvrijeđenih 700 000 potpisa i vlada po još koji put, ni ne pamtim broj, prekršila zakone koje je sama i pisala. Iako su povukli promjene ZOR-a koji bi se proveo isključivo u državnim firmama (tako da one koji rade u privatnicima baš i ne bi dotaklo) bili su dužni provesti taj referendum ali nisu imali herca da im narod lansira odjeb barem ovako. Još su se usudili izjavljivati da ne žele u doba krize rasipati državnu kesu na referendum za koji se ionako zna kako bi završio.
Pa obnove vozni park ili zaposle još tisuću birokrata u nekakvom ministarstvu tako da te fore o šparanju ne bi popilo ni dijete.
Riješenje? Sprati sa scene svu ovu ekipu koja grmi i oblači već dvadeset godina i početak su cijelog problema tako da riješenje ne moremo očekivati od njih. Nikakve osvete, nikakve fojbe, nikakvi goli otoci. Samo obično procesuiranje i dokazivanje podrijetla imovine. Kriminalno stečena imovina u fond za gospodarstvo a Kosoroci preživljavanje sa 1300 kuna i slobodno korištenje pučke kuhinje. Smatram da bi to bila dovoljna kazna za svo zlo koje su učinili. Krepati sa malom mirovinom pod uvjetima koje su nam oni stvorili bi bilo sasvim pravedno.
Gore kazne za okorijele materijaliste ne vidim.
Post je objavljen 10.04.2011. u 14:35 sati.