Završio sam u jednom pitoresknom slovenskom gradiću sa 6 milja duša (sad će turistička sezona u Čatežu pa će da nahrle talijani i njemci u velikom broju) i radim u struci. Ima svega i svačega, keltsko, rimsko, prazgodovinsko kako bi rekli ovdje. Prva noć u gostilni kod jedne bake koja ima obrt od '68 pa je renovirala obijekt tako što i dalje izgleda kao da je iz '68.
Dok mi je ogladnjelom radila pizzu u 11 sati rekla mi je da bi htijela da se vrati Juga, kada je svega bilo na pretek. Pizza je bila sa ogromnim slojem sira.
A onda na njenu nažalost sam u Mladinskom Centru smješten gdje je masu koncerata i gdje se skupljaju mladi ovgoa mjesta- A onda me sele u neki stan gdje ću imati svoju slobodu i raditi sve što mi paše (osim u radno vrijeme).
I tako Jinxi i NomenasNo dolaze ovdje svirati a Dubioza je bila prije 2 tjedna.
Baš je živahno.
Moram priznati da ono mantranje o smijanju je uveliko pomoglo i već sam slikao grad za putopis samo što mi fali internet na mom laptopu kojeg ću dobiti nadam se u tom stanu. Pa će biti o klopi, cugi, ljudima i mjestima oko Brežica.
Dođe mi da parafraziram Bajagu: "tamo gdje se krka spaja u savu moja duša preko reke prođe"
Zadnja tema je važna ali i zamorna. Čovjek ne živi samo od kruha niti od ozbiljnih trenutaka a meni treba opet sposobnost smijanja.
Pronaći mir moja je najvažnija zadaća ako si ne želim ukinuti mogučnost za lijepi život, lijepu vezu i naposlijetku lijepo prijateljstvo.
Lijepa mi je ona misao gdje Gandalf u rudnicima Morije objašnjava Frodu da ne osuđuje Goluma. Ovo nam je vrijeme dano i na nama je da ga iskoristimo na najbolji moguči način za nas same, za nama važne osobe i naposlijetku za ljude u prolazu. Vratiti se k sebi a ne biti egocentričan i egoističan kakav sam u zadnje vrijeme. Jedna važna osoba mi govori da trebam prihvatiti promjenu a ne opirati joj se, raditi više na sebi a i sam shvaćam da sam došao do jedne točke kad je moje ponašanje neprihvatljivo i svemir mi to vrišti na sav glas.
Potrošio sam previše riječi na unutarnje razmatranje a nisam ništa poduzeo. Dosta je samoanalize a vrijeme je za djelovanje.
Sutra počinje nešto nepoznato za mene a na to valja gledati kao novo iskustvo i avanturu vrijednu doživljavanja. No prije svega želim u tišini posvetiti ovaj post i ove slike meni dragocijenim bićima.
Ostaviti im osmijeh jer je svatko od njih tračak mog unutarnjeg sunca.
Dosta smrknutosti, navuci rukave i nasmij se bemu miša!
Ljudi koji nisu izašli na ulicu već barataju informacijama uglavnom iz druge ruke (televizija, novine, portali) isto tako su se zavaljeni na svojim stolicama ispred računa odlučili da iznesu svoj legitimni stav o brojim prosvjedima koji se događaju iz tjedna u tjedan. Postoji nekoliko lajtmotiva kojima ti kritičari barataju pa ću ja pokušat objasniti i odgovoriti u obranu prosvjeda.
Prvi je taj da je vlada legitimna i da smo si ju zaslužili do isteka mandata. Smatram da osobe koje misle takvo nešto su samo površno upoznate sa pojmom demokracije i djelomično sa hrvatskom političkom stvarnošću.
Pošto je HDZ na izborima odnio pobijedu uz masu nepravilnosti, sa Gongovom prekršajnom prijavom oko koje još uvijek lete samo muve, kao slobodnomisleći građanin, smatram odluku Državnog Izbornog povjerenstva, Ustavnog suda i potpis bivšeg predsjednika Stipe Mesića za sastav vlade bezvrijednim. Nepravilnosti su se trebale ispitati i sankcionirati (blaženi taj Nepoznati Netko protiv koga je pokrenuta prijava) a pošto su mrtvi i nepostojeći glasači glasali za HDZ onda je očito da bi taj HDZ trebao ispasti iz predizborne utrke. Ovako smo dobili nekakvu ispraznu parolu "legitimitet" kojom se ovi pozivaju do kraja mandata a i politički protivnici im nažalost to i priznaju.
Već sam pisao kako je HDZ postavio politički suce iz Ustavog suda, lako tako onda dobiti potpis od takvih ljudi koji su dužni uzvratiti za nimalo jeftine fotelje koje upražnjavaju sa svojim guzicama (nimalo jeftine jer su se u doba krize bonvivani iz Ustavnog suda odlučili počastiti mobilijom iz inozemstva, kakva crna borovina oni žele mahagoniju, kad sam vidio da samo jedan stol vrijedi oko 35 tisuća kuna skoro sam ispraznio crijeva).
Podsjećam da je i privatizacija bila legalna, krađa mirovina za vrijeme rata također. U Jugi je smrtna kazna bila legalna što je dovoljno da čini stvar pravednom? U tom slučaju smo zaista stoka koju se pita za mišljenje svakih 4 godina kako bi rekao uvrijeđeni Bandić (jadničak jedan, više ga nije ni vidjet nakon predsjedničkih izbora).
S toga smatram da argument da je vlada legitimna i legalna bezvrijednom argumentacijom.
Kritičari vole koristiti termin "obezglavljena masa" u pejorativu naravno, kako bi se sprdala sa tim ljudima koji valjda nemaju nikakvog vođu iza kojeg bi bilo lijepo da plješću, skandiraju i bleju.
Takvima želim dobrodošlicu u XXI stoljeće.
Ako nemate dovoljno mašte da zamislite skup bez velikih voždova poput Tita ili Franje e pa onda to nije problem prosvjednika već umnih sposobnosti kritičara koji su naviknuti biti lakeji balkanskim glavonjama. Ja si bez problema mogu zamisliti prosvijed bez karizmatika ludog pogleda već sa skromnim ljudima kojima ova država želi oduzeti i ono malo dostojanstva što imaju. Izlaziti na prosvijed znači ne složiti se sa činjenicom da nam žele oduzeti posljednju crtu obrane koju čovjeka čini čovjekom. Izgubiti dostojanstvo je ista stvar kao izgubiti život jer život bez dostojanstva nije život već robija.
Kako nema velikog diktatora kojeg će nas voditi u svojoj presvijetloj mudrosti tako kritičari naravno misle da obezglavljena masa nema niti plan radi kojeg čini to što čini.
Ova stavka je dosta laka za objasniti a još lakša za razumijeti ako ste imalo čuli za Darwina. Naime, postoji pojam koji se zove "evolucija" i koji ne mora biti nužno vezan samo za biologiju. Pošto se stvari u prirodi sa vremenom mjenjaju isto se dešava i u povijesti, politici, društvenim uređenjima i tako dalje. Na početku su se našli nekoliko nezadovoljnika koji su se dogovorili da nešto treba učiniti (što je u društvu bezkralježnjaka, volio bi da se složite, već puno samo po sebi). Broj nezadovoljnika na prosvjedima raste iz dana u dan, što više ljudi pristiže to će ih više i doći jer jedni dajemo hrabrost drugima i viceversa.
Ljudi se upoznavaju, druže se, djeli se kuhani grah nakon prosvjednog marša (ono što ostane od izrade plakata), svima oni koji su gladni, a ima ponešto i za kućne ljubimce. Svatko tko želi se može javiti za riječ na mikrofon pa i neistomišljenici. Važno je upoznati se međusobno jer je solidarnost među nama ljudima naše najače oružje. Kako ljudi pričaju tako se i dogovaraju, rade se planovi za sljedeći put. Skupljaju se novci za sljedeći kuhani grah i svatko može dati koliko želi, bez prijekorničkih pogleda kao na misi, bez očekivanja.
Samo dobra volja dolazi u obzir.
Ta obezglavljena masa ne može ponuditi gospodarske smjernice pretočene u neki dokument nacionalne važnosti jer inače ne bi ni trebali političare da odlučuju zar ne? Ili da im još i pišemo plan za oporavak gospodarstva? Neke je stvari teško predvidjeti u budučnosti no barem iz 20 godišnjeg iskustva znamo što NE ŽELIMO što je u znanstvenim vodama isto vrijedna informacija.
Ne želimo opet HDZ i njihove satelite niti želimo da ga zamjeni SDP sa svojim satelitima. Isti ljudi u dve dekade nisu ponudili ništa za promjenu na bolje i možemo zaključiti da su ti ljudi potrošeni. Zamislite, oni razmišljaju da postave za ministra Slavka Linića. Ja sam ga se kao klinac nagledao u ulozi gradonačelnika grada Rijeke i smatram svoga sugrađanina sramotom. Nije bio ništa bolji kao ministar. Postoje ljudi koji tvrde da SDP može i zna. Može i zna sa opet istim ljudima koji sa dobivenom šansom nisu učinili ništa? Ah da, prodali su hrvatske telekomunikacije i tako omogučili HDZ-u da im na svaki odgovor daje na znanje o njihovim trogodišnjim pehovima. Kakvi vladajući takva i oporba.
Međutim mišljenje da su svi isti je zaista opasno za demokraciju jer pogoduje sadašnjoj vlasti i rezigniranosti da je promjena nemoguća. Ta misao je toliko opasna da ju možemo vidjeti, i to ne slučajno, u romanu "1984". Tamo ne postoji promjena.
Treba dati šansu mlađim ljudima. Vrijeme je da se ova poluislapjela kriminalna generacija tornja sa stola na kojem se donose odluke. Zaista mi nije do toga da kao generacija ponovimo pogrešku prošle generacije koja se priključila u rat dok su im krali zemlju iza leđa. Mogu misliti koliki je to motvi za beznađe i frustraciju. Ako dopustimo da se gospođa Kosor i ortaci joj izvuku mislim da nas čeka ista frustracija. Nije li najbolje djelovati sada kada smo još uvijek mladi? Kada nas bolest, zima i prazni džepovi ne mogu pogoditi u tolikoj mjeri kao kada ćemo biti 40-godišnjaci ili nedajbože penzići bez penzije?
Tko će tada da bije naše bitke kad mi nismo bili stanju?
Ako se ne varam, cinici su došli do toga da se sprdaju što se ljudi za prosvjede dogovaraju sa Facebookom. Isti takvi koriste vjerojatno Facebook da u status napišu nešto važno kao kad su se probudili ili dal stavljauu hladno ili toplo mlijeko kavu. Ja osobno nemam FB ali drago mi je što je isti poprimio i neku dobru ulogu za opće dobro a ne samo da bude oružje policajaca koji nas više ni ne trebaju ispitivati da saznaju gdje smo bili i sa kim se družimo. Ako FB pripomogne rušiti ovu vladu neka bude tako. I dalje neću imati account
Cinici volje pljuvati po Ivanu Pernaru. Na to se može odgovoriti da on nema monopol na prosvjede.
Bio on doma ili u prvom redu oni će se svejedno održavati.
Svaki put tijekom marša nas promatraju ljudi sa svojim ženama i djecom sa kavom ili sladoledom u ruci. Pitam se samo kako oni objašnjavaju svojoj djeci tko smo mi, što želimo i kako pritom uspijevaju oprati svoju odgovornost pred najvažnijim razlogom zašto do promjene treba doći: samoj djeci. I zato dragi sugrađani dođite barem otopiti malo celulita pošto nam se ljeto opako približava a za špicu je važno biti u formi. Moram pohvaliti svoje roditelje koji su došli iako u zadnjem redu, Minu, Samome sebi, Miška i Loricu
Cinicima želim da ostanu gledati doma istinu preko tv-a za samo 80 kuna mjesečno. Tuđmanovu stoku sitnog zuba ne trebamo
Dani su to kad je svaki susret adrenalinski šok. Od same činjenice što ćeš ju večeras vidjeti te hvala slatka bol u želucu. U prohladnoj noći nosila je samo laganu kožnu jaknu koja će ti poslje biti toliko tipična za nju da ju nećeš moći smisliti bez. Tražiš joj ruku jer tumarate samo naizgled besciljno po gradu. Znaš da ćeš ju odvesti do vidikovca i dok se pogledi gube u siluetu Učke smišljat ćeš što ti je sljedeće činiti i kazati. Naslonit ćeš se na zidić pokraj lelajućih čempresa a ona će stajati na nogama nasuprot tebe, nadomak zagrljaja.
Postoji jaz između onoga što si doživio i što si zapamtio ali to sada nije bitno.
- Mislim da nam ide dobro zasada, hoćeš li mi biti djevojkom?
Kimnula je ili izgovorila jedan kratki "aha" ili oboje a tebe je to raspametilo. Opet imaš nekoga, nalažeš si svečano i to dekretom da ovoga puta nećeš zajebati i da ćeš dati sve od sebe. Sada kada si general nakon bitke jasno ti je da se i nisi držao taktike.
Grliš ju u novom ruhu tvoje cure. Dok misli da pišeš nekakvu poruku zapisuješ si današnji datum u kalendar jer znaš da obiljetnice nisu tvoj forte. Prohladno je i idete prema autu, guštaš svaki trenutak ispunjujuće noći.
Ideš spavati sretan, budiš se sretan i šalješ joj poruku kao prvi čin tvoga dana.
Ovaj post nije pokušaj da izbacim iz takta moje poznanike vjernike niti je napisan sa željom da napakostim nečijem vjerskom osjećaju pa da se osijeti ugroženim mojim razmatranjima. Ovaj post je samo moje "čuđenje u svijetu" za iracionalnim ponašanjem koje donosi vjera koja se upliče u javni tojest politički život.
Primjetio sam kod vjernika katoličke vjere (jer zasada sam imao najviše sa njima razmjenjivati svoje misli, da sam se rodio u Iranu onda bi to bili vjernici muslimanske vjerosipovijesti) da smatraju religioznost početak moralnog ponašanja. Kada idem na web stranice koje mi šalje moj prijatelj katolik u kojoj su katolici često u apologetskom ponašanju (stalno u obrani vjere) dobivam dojam kako je čovjekova osobina da misli kako je proizašao iz gline koju je formiralo božanstvo sa vlastitim rukama početak svekolike mudrosti (to me uvijek podsjeti na onu iz Qoheleta ili Eklezijasta: "jedina je mudrost strah od Boga"). Po toj logici politeisti iako vjeruju u "krive" bogove su više u pravu od onih koji ne vjeruju u božanstvo uopće. Znači da su na dobrom putu.
Čitam knjigu od Robina Lane Fox "Pogani i kršćani" u kojoj povijesničar želi opisati odnos ova dva različita načina poimanja "svetog". Treba naglasiti da pogani (uglavnom) nisu imali "otrkivenu" religiju. Božanstva su imala iste konotacije kao i ljudi, bili su sebični, hrabri, ljubomorni, osvetoljubivi, samo se prisjetimo Zeusa koliko je švrljao okolo i ljutio sestru-suprugu Heru. Nestašni Zeus je sijao djecu tutta forza po svijetu (npr Herkul) što i nije neko dostojno ponašanje za neko svemoguće božanstvo. Vjerovalo se da je dovoljno žrtvovati neku životinju bogovima i oni će možda uslišati tvoje želje za boljom žetvom, urodom, trgovinom, putovanjem pa čak i planovima kontra drugih ljudi. Netko nam se ne sviđa? Netko nam želi uzeti posao ili ljubavnicu? Žrtvujmo i molimo se božanstvu da ga spriječi.
Nije li djetinjasto očekivati od bogova da će se spustiti među nas kako bi nas odvojili u vrtičkoj tučnjavi?
Kršćani su se smijali poganskoj "praznovjernosti". Kasnoantičko doba u kojem su barbari provaljivali non stop kroz granice, carevi ne bi doživjeli starost jer je bilo trostruko više uzurpatora na svim krajevima carstva, bolesti, epidemije, još veća klasna raspodjela između onih koji nemaju i onih koji imaju još više, službena religija u krizi jer ne može objasniti zašto se sve te pošasti događaju dok se štuju stari bogovi je dovelo sistem u krizu. To je bilo pogodno tlo za istočnjačke sekte i religije (bezveze mi je raspodjela na sekte i religije, što je sekta ako nije nepriznata religija?) poput mitraizma i maniheizma među kojima je i kršćanstvo, osim njih je bio mali bezbroj gnostičkih vjerovanja koje je garantiralo spasenje duše od ovog nesigurnosg svijeta. Što je više nesigurnost aktualnih opasnosti dolijevala benzina u vatru to su više te religije pupale jer su dobivale članove.
Mitraizam se u grube crte sastoji od jednog boga Mitre koji je pobijedio zlo u obliku bijelog bika (ako ikoga zanima može vidjeti događaj u ovom postu iz Ostije). Doveli su ga vojnici sa istoka i brzo se proširio na teritorij carstva. Ritual je bio mističan i imao jaku misterioznu konotaciju. Vjernici bi se sakupljali u mitrejima i tamo inhalirali dimove od nekakvih gljiva ili trava radi kojih su imali dojam da su u društvu božanstva.
Tako i ja.Koliko sam samo puta imao druženje sa Bogom na šanku kad sam trusio šljivovicu. Fiiiiii.
Maniheizam je mlađa verzija zoroastrizma. Najvažnije konotacije jest da svijetom dominiraju Dobro i Zlo a čovjek se mora prikloniti jednom ili drugom. Nisma baš neki eskpert ali pari mi se jako jednostavno. Ako je netko u čitateljstvu manihejac zamolio bi da mi malo bolje objasni.
Gnostičke sekte su čuvale spasenje samo za svoje pripadnike. Nije mogao upasti bili tko i bile su pomalo elitističke. Vjerovali su da će se prava Mudrost (Sofija) spustiti na zemlju i osloboditi pojedince od božanstva koji je stvorio ovaj svijet (radi naše muke) a kojega su zvali Demiurg ("zanatlija"). Njihov elitizam ala Eyes wide shut je bio dovoljan da budu zaboravljeni.
Kršćanstvo je imalo prave karte za proširenje. Primali su sve i svakoga i govorili da se svi mogu spasiti bez obzira na socijalnu pripadnost, spol itd. Jedan francuski mislioc iz doba iluminizma (ne sjećam mu se ime) je rekao da je kršćanstvo imalo as iz rukava jer su Sveti Spisi cirkulirali kao izrazito jeftina knjiga koju si je mogao priuštiti svatko. Naravno bilo je mnogo nepismenih pa bi za te ljude netko i čitao. Mi, moderni ljudi, imamo taj luksuz što su nam knjige jeftine i što ih možemo čitati u sebi a ne na glas.
Kako sam rekao politeizam je prevagnuo nad mnogoboštvom. To se smatra korakom unaprijed za ljudski razvoj, to je tekovina na višoj skali. Zato ćemo čuti židove, kršćane i muslimane, u onim kratkim trenucima kada se ne kolju, o superiornosti vjerovanja u jednoga boga.
Tijekom stoljeća se kršćanstvo mjenjalo i htijelo ne htijelo, poprimilo je mnogo od grčko-rimske kulture tako da je Augustin uklopio Platonova razmišljanja a u srednjem vijeku je jedan od autoriteta bio Aristotel. Poprimanje filozofskog načina razmišljanje je po mojoj viziji dovelo do svih onih vjerskih raskola jer su se teolozi počeli pitati što je to Duh Sveti, koja je Kristova priroda (božanska ili ljudska), tko je Marija (žena koja je rodila čovjeka ili Boga). I tako smo dobili razne arijevce, nestorijance koji su mislili malo drugačije o tim pitanjima od onih koji su prevagnuli na svojim mišljenjem na raznim koncilijima koje je sazvao osobno car. Ljudi su se klali, tukli, kleli, mrzili, palili spise, slali u izgnanstvo radi nečega što se nije moglo empirički dokazati.
Nije se moglo dokazati jer su sami temelji vjere pretpostavka. Zato se i zove vjera (to me uvijek podsjeti na onu "blago onima koji su vjerovali bez da su vidjeli" što me podsjeća na najgori moguči odgovor na pitanje "zašto" tojest "zato").
To da postoji Bog je, po meni, pretpostavka. Ne može se dokazati 100% sa kombinacijom onih osijetila koje imamo, može se samo dokučiti osjećajem da mora biti ono "nešto" što pomiče ogromni sistem i radi kojeg sve što postoji mora imati nekoga smisla. Mi smo, ljudi, opsjednuti tim smislom. Nepodnošljivo je pomisliti da smisla nema i da smo mi samo spoj nekakvih kemikalija koji se desio u ogromnom vremenskom razdoblju nakon miljardu propalih spojeva. Spoj koji je donio DNA u jednu prajuhu kada još nije bilo kisika na kugli zemaljskoj.
Trebamo se uvijek pitati zašto postojimo zato jer usput dobivamo odgovor na mnoga druga pitanja. No, treba shvatiti, da bilo koji odgovor zašto smo ovdje i sada nas ne bi mogao zadovoljiti. Uvijek bi nam bio prebanalan. I zato je dobro što ga nikad nećemo saznati. Kao što je putovanje važnije od cilja tako je pitanje važnije od samog odgovora.
Vjernici ne žele da je Bog pretpostavka jer to ne bi bila prava vjera. Prava vjera je stopostotno slijepo vjerovanje u ono što je zapisano, u ono što je protumačeno o onom što je zapisano. Kršćanstvo priznaje 4 mjerodavna evanđelja između mnogih apokrifnih i nepriznatih.
Nije li to kao kad smo u sudnici radi nekog slučaja u kojem postoji 20 svjedoka a poslušano ih je samo 4? Gdje se tu sakrila istina ako nemamo uvid u druga svjedočanstva? Priznavanje samo 4 evanđelja ja vidim kao prvi politički čin kršćanstva. To je zato jer u tim evanđeljima jedan pravni događaj: Isus postavlja Petra kao svoga nasljednika.
Ako meni, kao pojedincu, sam kamen temeljac vjeroispovijesti je kao od gline kako mogu prihvatiti svu nadogradnju koja se deseila u sljedećih dva tisućljeća? Država nastala na zločinu ne može nikako biti pravedna u svom postojanju. Vjera sa slabim temeljima koja ima taj talački sindrom da se brani od svega i od svih po meni nije jaka vjera. Ako moraš svoju vjeru utuviti prijetnjom ili nasiljem kako to može biti jaka vjera?
Postoji li iskreni ekumenski dijalog između raznih vjera ili je to zagrljajj sa figom u džepu poput jedne slavne karikature gdje se Hitler i Staljin grle dok si djele Poljsku a iza leđa drže nož namjenjen jeda drugom.
Umberto Eco kaže da idole ne treba rušiti ali ih nije trebalo niti graditi. Mi ljudi smo sposobni izgraditi simbol Ljubavi i radi tog simbola pregaziti sam sadržaj samu Ljubav. Koliko je to apsurdno? Mislim da ne izmišljam i da imam dovoljno argumenata iz povijesti kao i aktualnog doba.
Problem vidim u tome što se religija mješa u politički život sredine u kojoj se nalazi. Kako odvojiti da dva entiteta bezbolno? Nikako. Jer religija želi biti dio svijeta sa objašnjenjem da stvari mogu zastraniti. No više zastranjeni od ovoga što jesmo zar možemo biti? Biskupi se ne bave duhovnim pitanjima, bave se politikom i trgovinom. Papa šalje omelije sa onog balkona u Sv Petru i nada se rješavanju tekuće krize. Jedino rješenje jest da rješenja nema i da sve ostane ovako kako jest jer to onima sa vrha najviše i paše. Vlada vlada a religija joj daje legitimaciju za određene benificije. Gdje je tu nestala religija sa početka?
Radi onih vrijednih župnika iz malih mjesta se može pravdati gramzivost nadređenih im?
Što više mislim o tom klupku smatram da je jedina stvar koju možemo učiniti kao svijesni pojedinci jest da se vjera drži u sigurnosti kućnih zidova. Stvar vijere je privatna stvar a mi smo kao ljudi po mom mišljenju zastranili jer smo jedno filozofsko pitanje motiviranim od straha od smrti doveli na pijedestal političkih zbivanja. Umjesto da nas brine koliko je benzin, koliko je kruh, koliko novaca uzimaju naši političari i što daju unatrag, koliko smo prirode uništili i kako da vratimo privatiziranu imovinu, nas brine koje je nacionalnosti ovaj Čovjek i koje je vjere??? Pritom su nam usta uvijek puna morala a u ruci držimo kamen.
Radi prečestog korištenja riječi "moral" moram priznati da mi je draža etika.
Sjećate li se u Jodie Foster u filmu Kontakt kada je "audicija" u kojoj će se odlučiti tko će stupiti u kontakt sa izvanzemaljcima? Koji je razlog iskoristio njen protivnik da joj potopi šansu? Baš se sjećam točnih riječi, rekao je da ne može predstavljati čitavo čovjećanstvo netko tko ne vjeruje u Boga i misli da ostatak ljudstva pati od nekakve vrste "kolektivne halucinacije".
Pa da kad je opijum za mase.
Kao da smo ovaj svijet prepustili razmaženim derištima koji svoje hirove shvaćaju preozbiljno i žele da ih i mi uzmemo zaozbiljno. Ja ne mogu vjerovati da takvi ljudi vladaju nama i da su nam moralne vertikale. Da parafraziram Einsteina, sve su to lijepe pričice. Ali ne pristajem da mi život ovisi o njima pa makar gorio u paklu. Religija je pokušala objasniti nastanak svijeta kroz aktivnosti mnogo bogova ili samo jednog. Filozofija i znanost nam objašnjavaju kako je fizički sve nastalo i uvjeren sam da to ne uzima prostora duhovnosti.
Nadam se da običnim vjernicima nisam učinio ništa nažao sa iznošenjem svojeg mišljenja. Ako je vaša vjera prava onda vas ovaj post niti ne može ugroziti. Filipika je upučena kontra onih se ponašaju poput lutkara sa vjerskim osjećajima običnih ljudi. Nadam se da ovo može izroditi civiliziranu diskusiju.
Kako se kaže: mir i dobro.
Update: ovom se smijem već 3 dana pa sam morao staviti ovdje
Neki će mi valjda oprostiti što sam sa naslovom krenuo od sebe, ali u svoju obranu, moram reći da nisam ja kriv već horoskop koji jasno daje do znanja da sam površan, egoist i sve čari koje idu uz to.
Još mi pari kao da je san kada pomislim na to ali ljudi moji ja sam vam diplomirao arheologiju i sad sam navodno nekakav doktor magistar a to će vjerojatno valjat nostrificirat u RH i nekako mi se čini da će administracija izbjeći nepotrebno ušminkavanje i osloviti me diplomiranim grobarom.
No nema veze, sad me čeka upisivanje u zavod za (ne)zapošljavanje i da mi se u radnu knjižicu oda priznanje kopača kanala, sve to da bi mogao ostvariti ponovo pravo na zdravstveno osiguranje koje sam izgubio radi rupe u zakonu. Naime Milinović (ili netko za njega) mi je obećao da će se baviti mojom problematikom i zato ga ne osuđujem radi njegovih šlampavih ispada na televiziji. Čovjek razmišlja danonoćno godinu i pol o mom predmetu, kako da ga s toga osuđujem što mu jezik svako malo završi u Jacinom dupencetu?
Kako sam preživio i nisam se razbolio ovih godinu i pol? Preventiva ljudi, češnjak, kapula, maslinovo ulje, med, voće, povrće, meso tutta forza, izbacio paštu i kruh, nažalost pojačao cigarete i kavu. Čak sam izgubio nešto malo na tijelesnoj težini i zato ti Darko hvala, da nema tvojeg HZZO-a ja bi se još uvijek osjećao zapušteno. Tako da nije svako sranje nužno zlo (kuc kuc kuc u drvo), samo da izdržim još ova dva mjeseca koliko će administraciji trebati da se naradi oko mog predmeta pa da se sad na fotofinišu ne razbolim i pljunem novac koji nemam u hitnu pomoć.
Novac, koji se nadam zaraditi u Brežicama, ako me potencijalni šef još treba, i otkrivati keltsku nekropolu te prapovijesno/rimsko naselje i otkritivati taj dio dežele. Raditi na tome da moj sad već bivši faks surađuje sa jednom hrvatskom ustanovom i da će biti nešto posla i od toga. Napisati tri članaka za tri različita zbornika s tematikom mojeg diplomskog tako da mi ime poplavi domaću znanstveni scenu (hihi). Na početku će sve biti besplatno kao što Dubioza Kolektiv daje besplatno album da navuče narod pa onda zarađuju na gažama.
Tiha patnja će biti želja da uvrstim jedan značajan kulturni spomenik u Unescovu listu ali za to mi se čini da ću morat pljuvat krv sa svima koji su u ključnim pozicijama da donose odluku u vezi mojih htijenja.
Imam osjećaj da živim u presudno doba za ovaj sićušni politički prostor i da je dobro izlaziti na ulicu i zahtjevat ne samo ostavku ove vlade nego i zahtjevati od sljedećih reviziju pljačke koja je bila moguča samo uz psihozu rata. Strah je strašno oružje koje koriste ovi lopovi i valja im se suprostaviti onim oružjem koji narod može izroditi: solidarnost. "Nismo žohari pa da nas se vječno gazi" rekla je jedna prosvjednica za mikrofonom. -"Sama sam nezaposlena, imam studenta u kući ali ne skidam osmijeh sa usana"
Konstruktivno razmišljanje, to nam treba. A vi građani pred televizijom koji znate što savjest zahtjeva od vas ste uvijek dobrodošli. Ove subote u 18 h kod Kontinentala dragi riječani.
Zvučim preambiciozno? Moram priznati da mi se živo fučka, laktarit ću se i lupat glavom u zid sve dok me ova mladost drži. Diploma je va žepe i cijeli svijet je terra incognita koja samo čeka da ju istražim.
A ljubav? Doživio sam od osobe koja mi je ono nešto što nitko drugi nije stvari koje nitko ne bi bio spreman učiniti za mene tako da osjećam zahvalnost. Postoji nada a nada je zakon sutrašnjice zar ne?
To mi je zasada dovoljno da budem sretan. Neka igre krenu i neka bude što će biti.
Ovoga puta nije bilo tako hladno kao prije i došlo je barem 200-300 ljudi više nego zadnji put. Po mojoj procjeni oko 500 ljudi.
Sa Kontinentala smo krenuli preko Fiumare na Korzo i protestirali ispre viječnice. Nisam se derao dole HDZ jer mi je to nekako preočito ali sam se derao dole SDP s guštom jer je u Rijeci SDP ono što je HDZ na nacionalnoj razini. Nema tog filma koji me može uvjeriti u suprotno. Pa ti crveni grade, glasuj uvijek za istu ekipu.
U pratnji smo imali policajce i vatrogasce radi naše sigurnosti. Ajde bar netko da zarađuje na ovim prosvjedima :)
Uglavnom su to mladi ljudi, stariji kao da su upali u nekakvu katatoniju, letargiju. Jedna me starija žena pitala ako sam iz Rijeke pa kad sam rekao da jesam onda je i dalje sa smješkom govorila da ovdje pravi riječanin ne bi nikad došao prosvjedovat. U trenutku mi je preletilo nekoliko desetaka varijacija na odgovor ali sam pustio babu sa tom svojom idejom, ionako će to biologija za nekoliko godina sredit pomislih bez srama.
Ljudi koji spočitavaju prosvjednicima neimanje nekakvog gospodarskog plana koji bi trebao vrijediti 4 godine u slučaju da se pobijedi na izborima su po mom skromnom mišljenju obični cinici koji na taj način peru svoju grižnju savjest. Jest da je lijenost jača pa ti pojedinci i dalje kukaju u toplini svoga doma ali su veliki heroji kada treba pizditi onima iza koji ne stoji nikakva vojska i nikakva policija. Klap klap!
Prezirana filijala HDZ-a na Jadranskom trgu kojeg godinama bezuspješno pokušavaju prekstiti u Tuđmanov.
Kao i prije godinu dana, skupilo nas se samo oko 300 i dok stojimo možemo vidjeti koliko nas je malo, kada hodamo po Korzu imamo osjećaj da smo poput rijeke (hah koja igra riječi).
Marin Miočić-Stošić, ovaj vam gospodin zna sam šetati sa natpisom po Korzu tako da se njemu ne može ništa prigovoriti pošto daje cijelog sebe.
Nažalost vrhunac uzvikivanja je bio "HDZ lopovi" što već i vrapci na grani znaju ako su požvijeli sa nama 20 godina. Draža bi mi bila afirmativna retorika.
"Kud Ivo tud i ja"
"E pa odi"
Sa Jadranskog trga sve do vječnice u karnevalskom ruku dok šiba vjetar. Ovjde vam već 20 godina vlada SDP što opet nikako ne može biti dobro.
Svatko tko je htio nešto reći je mogao. Ovaj barba mi izgleda naprosto sjajno sa tom šubarom.
A onda od vječnice do najvjetrovitog mjesta u Rijeci, na Delti, preciznije na mostu Branitelja. Do tamo smo po toj hladnoći gledali kako se ljudi smiju i ispijaju kavu u toplini kafića. Cure iz bivša Dva Lava, a jeste za bacit :) Kad si ne budete imali za platiti tu kavu i za telefonirati sa tih mobitela možda ćete nam se onda pridružiti.
Bila je i ekipa iz Ri tv-a i RTL-a koja je intervjuirala prosvjednike.
Sljedeći prosvjed je ove subote ispred Konta u 19 sati, dragi primorci i primorke ne budite pizde ko uvijek već se priključite ovome što se tiče svih nas. Ako suse mogle smrzavati Mina i Višnja koje su tanke ko surimi štapići (ne i ja) onda to znači da možete i vi.
Dragi moji, ovo moram podjeliti sa vama. Danas sam osjetio bijes i nakon toga tugu. Stigao sam izvana, umivao se neko vrijeme da me prođe i odmah u krpe sa željom da zaboravim na ovaj dan. Kako ljutnja neda san tako sam počeo rezonirati u svom nemiru i mučio se još dodatnih sat vremena. Osjetio sam kako me vilica boli od stiskanja zubiju a naposljetku i glava. A onda sam pomislio kako je to što osjećam plod samoljublja, ponosa i taštine. Ako osjećam ljubav onda je to stvar koja nadilazi itekako granice niskih strasti, ako osjećam zaista ljubav to znači da ljubim više nego što volim samoga sebe a ako je tako onda mi više nitko ništa ne može i to ne ovisi o promjenjivosti dana ili volje. I onda sam osjetio da popušta, da izlazi iz mene, da je vrag koji neda mira dobio šut kartu u jednom smjeru.
Ne zadržavam više i otišlo je a u meni je nastupio mir koji osjetiš kad si u prirodi, mogu disati punim plućima. Just let it go.
Referent Mita se svakodnevno suočava sa gužvom u kući i na poslu. U pretrpanom stanu svatko traži svoje mjesto pod Suncem. Iskrice sijevaju sa svih strana, a njegova mala plaća je nedovoljna za sve obiteljske potrebe i zahtjeve. Najmlađeg sina mu muči škola i snovi o rabljenoj "Hondi", dok mu je stariji sin vječni apsolvent astronomije, a kći diplomirana pravnica koji bezuspješno traga za poslom. Miti je na poslu sve gore, pa mu je sportska prognoza posljednja slamka za koju se hvata u nadi kako bi mu mogla pomoći izvući se iz vlastite kože koja mu postaje sve tjesnija.
Prva epizoda kultne Tesne Kože je snimljena, sada već daleke 1982 godine, no problemi u njoj su itekako aktualni za današnju Hrvatsku. Otac koji radi za mizernu plaću u "preduzeću" i sa istom pokušava prehraniti brojnu obitelj a jedini je koji donosi prihode.
Istovremeno mora gledati bahato ponašanje svoga direktora Srečka Šojića koji neminovno i rasipno, polako ali sigurno, dovodi firmu građenu desetljećima u propast. Njegova neobrazovanost, bahatost i seljačke manire odlično prikazuju ponašanje direktora javnih poduzeća u postjugoslavenskoj Hrvatskoj.
Prežderavanje na račun firme, oblačenje skupih odjela ("pa ne oblaćim se ja to lepo radi sebe nego za preduzeće"), naručivanje bilo čega (pa čak i Mile voli Disko od Lepe Brene uz objašnjenje "pa ne radim ja to za sebe već za partneri") razotkriva parazita koji crpi energiju jedne tvrtke sve do njenog kolapsa.
Pošto je sistem održan i reguliranih od istih bahatih persona, našem se domaćem negativcu ne smiješi "prdekana" iako su građani ove male zemlje sa pravom "iznenađeni i uvređeni".
Nakon takvih nemilih scena Pantiću ne preostaje ništa nego da se vrati u okrilje obitelji gdje ga žena vazda kritizira, sinovi i kćer ga izluđuju svojim zahtjevima za parama i nepodopštinama, stara mater vječno nešto brunda a podstanarka dovodi u kuću sumnjive ljude. Apoteoza cijele ove nebrige prema pater familiasu je njegova nemogučnost da prvi iskoristi wc već mora čekati ko da je "na železničkoj stanici".
Ne znam za vas ali ja prepoznajem slična ponašanja izvan i u obitelji. Otac koji je radio cijeli životni vijek za prestižnu državnu firmu morao je prvih godina ove državice gledati kako se ista djeli u dva komada te se jedan, koji je zlatna koka (pošto nitko neće prestati ikad telefonirati) prodaje za sitne pare pod tajnim ugovorom njemačkim telekomunikacijama. Njegov nekadašnji direktor (čitaj Ivica Mudrinić) sada, sa visine svoga "dostojanstva" predaje Josipoviću i nama lekcije iz domaće ekonomije.
Razočarani otac prelazi u kooperantsku firmu (održavanje, još jedan nelogični potez nove garniture u firmi, otpuštanje svoga održavanja i uzimanje skupljeg vanjskog suradnika) jer mora odlučiti između otpremnine od 200.000 kuna ili još 6 godina prije zaslužene penzije. Pošto je siguran da ga u ovim okolnostima nitko neće zaposliti u 59-oj godini života on se odlučuje raditi za tu novu firmu iz Luxemburga koja se pokazuje mačehom, sa vremenom jer spušta plaće, ukida minuli rad, ukida marendu (razumijeli ste me). Otac sada ima 40 % nekadašnje plaće. Iako je u mirovini, rinta po cijele dane nešto jer oko domaćinstva uvijek ima posla. Gleda ženu, koja dežura u KBC-u samo da se zaradi kakva kinta viška a zdravlje joj se sa godina narušava pošto radi kao radjolog.
Sin, nakon neobečavajućeg turističkog smjera u srednjoj školi, obavlja prvo civilni rok, prekasno se upisuje na faks (i to još nekakva kulturna djelatnost) i tek sada nakon šest godina stvara uvijete da diplomira i napokon podigne svoje prnje te da budu jedna usta manje za otkrivanjivanje u obitelji.
Sestra, kao i sin, još uvijek u oblacima, ne poznaje vrijednost novca jer nikad nije radila tako da su joj 15 kuna i 100 kuna slični pojmovi te se tako i ponaša dok stari čupa ono malo preostalo kose u plaćanju telefonskih računa. I ona se zajebala sa kulturnom djelatnosti u zemlji u kojoj je vrhunac kulture drkanje u MSU-u
Nona koja vazda nešto brunda, ona bi novu fotelju, non stop ju muči škina ("nona hodi kod doktora" pa sljedi "a ma odjednom mi je boje"), podstanarku još uvijek, srećom, nemamo.
Relaksirani, kako to opsiuje premijerka, sigurno nismo ali se držimo skupa i krpamo nekako iako u zraku vlada totalna nesigurnost što nije nikako dobra stvar za razvoj jednog naroda. Jedino farmaceuti ne dožive ni dan na burzi rada već sa faksa ih hitaju na palete odmah na posao. Ne čudim se uopće, kako kaže stariji sin, Branko, "svaki će jugoslaven imati svoga psihjatra kao što svaki amer ima svoga odvetnika".
Djeluje zaista proročanski, jer što osim živčano nestabilnih ljudi možeš imati u ovoj neozbiljnoj i bezobraznoj državi? Još uvijek se nadam da će Jaca, Hebrang, Milinović, Kalmeta, Šuker, Lovrin (... ,razumjeli ste me) tucati kamen na robiji nakon što im se oduzme sva kriminalno stečena imovina sa kojim će se parama stimulirati gospodarstvo. To je jedini moguči happy end scenario koji si mogu zamisliti, sve ostalo je mlaka voda.
I zato vam hvala starci što se snalazite još uvijek dobro pod ovim uvjetima. Mnogi su odavno posrnuli i odbacili sram te je sada uobičajena scena vidjeti kako kopaju po kontejnerima da bi se prehranili.
A svi zaslužujemo mnogo bolji svijet od ove tužne humoreske koje nam nude ti klauni.
koji jasno daje do znanja da sam površan, egoist i sve čari koje idu uz to. 
