Luis Sepulveda_Svijet na kraju svijeta
Sretan sam poput pačeta koji se prethodno izgubio a onda opet pronašao ostalu braću pačića. Nakon čitavih godinu dana što sam čitao sam stručnu literaturu i napokon dograbio jednu lijepu priču koja nema veze sa arheologijom i poviješću (zapravo skoro da nema). Buđenje u 7 ujutro, nošenje podebljih 4 primjeraka od 220 stranica do knjigovežnice (sretna vijest da će sve biti gotovo do 5 sati popodne, fiuuuu koje olakšanje!), lonac kave i 117 stranica pročitanih u jednom dahu sa odlukom da ću post o tati,povijesti ikonografije o filozofskoj bradi i sunčane šetnje po rivi ostaviti za drugi put.
Priča počinje sa 16-godišnjakom iz Santiaga kojem je Stric Pepe dao na čitanje mnoštvo knjiga među kojima Moby Dicka od Hermana Melvillea (i samom mi dođe na pamet udusaj avanture kojom je prožeta ta knjiga sve do sraza kapetana Acaba sa ozloglašenim bijelim divom.
I ovdje počinje sve sa "Zovite me Ismael" (a ja si to zamišljam izgovoreno onako tvrdo "Išmael" ko da izlazi iz ustiju jednog Seana Connerya), priča koja je zagolica maštu jednog dječaka kojem su dosadili ljetni praznici uvijek na istim poznatim kupalištima koje obilaze njegovi prijatelji. I tako se naš lik uputio prema jugu Čilea, u Ognjenju zemlju i tisuće njenih otoka, kanala i fjordova (uz napisanu autorizaciju njegovih roditelja) gdje prvo plovi na Južnoj zvijezdi kojom zapovijeda list naše gore (Ili našeg mora?), kapetan Miroslav Branović, potomak emigranata iz Juge (nogu ga točno zamisliti):
- Mali, koliko si ono rekao da ti je godina?
-Šesnaest. Ma znate kapetane uskoro ću navršiti sedamnest.
- Dobro, dobro. Znaš li što je ono što svjetluca nama slijeva?
- Bit će neki svjetonik kapetane.
- Neće biti baš bilo koji svjetionik. To je svjetionik Pacheco. Upravo plovimo pored točja Grupo Evangelistas i spremamo se ući u Magellanov prolaz. Evo mali, već imaš što pričati unucima.
Na sljedećem ukrcaju, dječak, upoznaje još jednog morskog vuka, don Antonia Garaicochea, kapetana Evangelista, ponovno mu otkrivši da iza mumljanja u bradu i šutljivog držanja se sakriva beskrajna ljubav prema zemlji i još više moru. To su kitolovci koji love da bi preživjeli. Nakon što dječak vidi kako je to uhvatiti ulješaru, kapetan mu ga upita:
- Onda zemljače, što vam se čini?
- Ne znam, don Antonio.
- Tako znači. Je li vam se svidjela plovidba?
- Naravno. Plovidba, brod, vi, mornari. I Argentinac. Volim more, ali mislim da neću postati kitolovac. Žao mi je ako sam vas razočarao, ali to je istina.
- Tako znači. Onda, nije bilo kao u romanu [misli na Moby Dicka čiji im je sadržaj ispričao u krčmi pa je dobio pozornost svih kitolovaca puna dva sata]?
Želio sam još nešto reći no Bask [tojest don Antonio] me uhvatio za ruku i pogledao me sav raznježen.
- Vidite, zemljače, veseli me da vam se nije svidio lov. Iz dana u dan u dan je sve manje kitova. Moguće je da smo posljednji kitolovci u ovim vodama, i dobro je da je tako. Vrijeme je da ih pustimo na miru. Moj pradjed, moj djed, moj otac, svi su bili kitolovci. Da imam sina poput vas, savjetovao bih mu da krene drugim putem.
Knjiga poprima očitu ekološku notu. U drugom djelu, sad već odrastao čovjek, sa životom u Hamburgu, radi kao novinar koji piše o ekološkim katastrofama u dosluhu sa Greenpaceom. Saznat ćemo kako će se morati vratiti nakon mnogo godina izbivanja u inozemstvu [zbog državnog udara koji se desio u '70-ima] u Ognjenu zemlju gdje će zajedno sa još jednim vukom, Jorgeom Nilsenom, i njegovim pomoćnicima ploviti sve do mjesta od kojeg bi on trebao izvjestiti o jednom čudnovatom događaju.
Opis kapetana Jorgea:
Poduža sijeda kosa mi nije odgonetnula njegove godine dok mi se približavao hodom pelikana [odmah mi je pao na pamet Baudlerov Albatros i ljuljane na brodu drugog glavnog lika u Legendi o '900] tako karakterističnim za mornare koji su preplovili mnoge milje, [...].
Cilj tajanstvenog putovanja sa Poludjelom pticom je pronaći mjesto gdje su japanski brod-tvornicu (monstrum koji usisava sve živo i izbacuje kosti, tvornica smrti, mene podsjetilo na holokaust) napali bijelogrli delfini koji su iz sažaljenja prema Jorgeovom pomoćniku, Indijancu, počeli lupati glavama u brod i jako ga oštetili. Zadaća glavnog lika je obznaniti svijetu događaj i to da je japanski brod zapravo ilegalno radio to što je radio jer je bio prijavljen kao materijal za rezalište u Timoru. Japanci nisu prezali od toga da napadnu lokalnu novinarku, Saru, radi koje je glavni lik i došao, da ne bude sama u borbi protiv moćne korporacije.
Ima tu i priča o jedrenjaku krcatom zlata i Francisu Drakeu za ljubitelje Goonisa. Ovdje sam pronašao i jedan lijep izraz radi kojeg sam pomislio odmah na dragu: la bien Querida; odlični prizori hrane koje znaju spremiti brodski kuhari i radi kojih ti cure sline.
To i još mnogo toga je sažeto u malo više od 100 stranica koje se pročitaju dok trepneš punih poanta među kojima:
Otiđite do prolaza Beagle i pitajte tuljane, kormorane i pingvine s otoka Picton, Lenox i Nueva [odmah Google Earth u ruke da vidim di je to] osjećaju li se Čileancima ili Argentincima. Nacionalni suverenitet je izmišljen kako bi se opravadalo postojanje vojske.
Ovo je priča o zaštiti života onih bića koji su ne mogu obraniti od naše tehnologije sa kojom ponosne zvijeri pretvaramo u sadržaj limenke. Iako sam i ja mesožder smatram da nam ne treba više nego što je potrebno i status simboli poput bizonovog jezika su samo mentalna izdrlavanja prezira vrijednog. Pošto si tepamo da smo misleća stvorenja onda imamo i pravo/dužnost da se tako ponašamo sa bićima sa kojima djelimo okoliš i da prestanemo već jednom piliti granu na kojoj sjedimo radi bazvrijednih papirića.
Tješi me da kada ljudska vrsta krepa da će priroda nastaviti kao da nas nikad ionako nije bilo. Žalim na teškim riječima ali to je ono što mislim. Nije to nikakav smak svijeta, najbitnije jest da život nastavi.
Kako bi rekli ovi iz Zabranjenog: "More je izvor života" je li tako Moke?
Već kad sam stavio Legendu iz 900, da stavim onda i moj omiljeni prizor
Dodatak: sljedeće na repertoaru je Hazarski Rečnik od Milorada Pavića, prije 3 godine me tip u Herceg Novom ganjao da mi ju proda pa sam ju uzeo samo da me ostavi na miru. Zato nisam ni išao gledati što je to a onda sam čuo okolo da je knjiga fantastična i možda se pokaže kao dora investicija.
Dodatak2:
Ta daaaaaaaaaaa! Plod uma moga, napokon!!!!
*prevela Željka Somuna