Upozorenje: možda nećete moći podnjet preveliki broj fotki iako ste vizualna bića:)
Na jugu naplaćuju ulaz u bilo kakvu kulturnu ustanovu, tako nas je ovdje dočekala ulaznica od 4 eura dok je upad u park dodatnih 4 eura osim ako ne odlučimo posjetiti sve to u jednom danu pa se zajednički upad spušta na 6.
Primjetite majušne vaze na ovim većima.
Ovo je Lebes gamikos.
Na terenu inače nailazimo samo na fragmente i možemo si samo zamišljat kako je izgledala cijela posuda dok ovdje nalazi dolaze sa brojnih nekropola okolo Paestuma.
Grčke vaze nam donose ikonološku dokumentaciju koja objašnjava mnoge aspekte grčkog života od svetih, profanih pa sve do erotike (mislim da bi se dušebrižnici kod nas prekrstili triput).
Pošto prava hrana propada onda nije naodmet postaviti repliku hrane koje će pokojnik klopati u onom svijetu.
Jedna od mnogih metopa koje su prenesene u unutrašnjost sa hramova. Ovdje navodno Ahil ubija jednog od Prijamovih sinova, Troila.
Baš mi se sviđa kad žena stavi ovakav ukras iznad lakta.
Ovo je inače ogroman pitar.
Najvrijednija vaza sa burnom
pričom povratka u Italiju. Guardia di Finanza se jako hvalila sa time što su ju uspijeli vrnuti natrag. Naslikao ju je
Asteas i scena prikazuje Jupitera pretvorenog u bijelog bika koji će ukrast Europu i odnjeti na Kretu gdje će nestaško općiti sa njom.
Nije ni čudo što je Hera bila tako nadrkana, s takvim mužem... .
I grci su imali gronde..
I onda sam uslikao ovu uživo, super mi je taj minimalizam.
Ja sam slikao kipove i vaze a Toni je bio u ekstazi kao restaurator sa rapsodijom fresaka.
Scena borbe je tipična za grobnice. Često su se igrale agone ili borbe u čast pokojnika.
Pijetao je atribut Prozerpine, Persefone ili samo Kore (djevojka par excellance) Demetrina kčer koju je Had kidnapirao a gdje drugdje nego u had.
Po scenama života i živih bića tko bi rekao da se radi o nadgrobnom kontekstu.
Freske su ovdje stare oko 2500 godina plus minus.
Narikače se ritualno čupaju za kosu (valjda kao i danas kod nas u ruralnim sredinama), nekima se znalo i platiti za cendranje.
Aheront prevozi dušu preko rijeke i zato su pokojnicima stavljali kovanice na oči ili u usta. Da si plate trajekt...
Pošto su to freske i podložne su tome da ih vlaga uništi onda su sve preselili u unutrašnjost muzeja neka tvori zidove jedne (klaustrofobične) grobnice. Meni je ovaj komad skoro pao jer sam se naslonio na njega.
Ne smijemo zaboraviti da se uglavnom nalaze grobnice aristokracije jer si ti ljudi jedino mogu priuštiti skupo pokopanje tako da sve pršti motivima koji su srodni plemićima. Lov i rat su ono čime se plutokrati bave u svim epohama.
A onda nas je dočekao mrak i zatvaranje parka pa se nismo mogli približiti hramovima.
Sljedeći dan smo skočili do Matka da vidimo šta ima kod njega jer nije izlazio 4 dana iz tog Hotela
Ne mogu opisati koliko je Hotel Ariston bio u kiču.. taman da podsjeti na onu "a svadba beše ko svadba i šta da se priča parada pijanstva i kiča", fali samo cigan sa zlatnim zubom.
Toni pliz nemoj se baciti, sve se dade popraviti! Šta ne izgleda tako ova fotka? :)
Pogled sa Santuario Mariano Diocesano della Madonna del Granato, iz prvog stoljeća a restauriran 1708. Niš poseno iako je tamo fratar govorio o superiornosti talijanskog naroda po pitanju arheološke baštine. Eshivirao sam ga ko vrag tamjan.
Zidine Paestuma, blokovi su od tufa. Enzo kaže da su spiskali 2 miliona eura samo na istočne zidine dok je njegov brat na sjeverne potrošio 300 tisuća eura. A u meni se roje cifre u kunama, odmah sam mu dao moj kontakt pa nek me njegov brat nazove.
Sjeverna vrata.
A onda nas Enzo odveo da vidimo kako se rade mozzarelle, dika i ponos cijeloga kraja. U tvornici se osim mozzarelle, obrađuje i koža od bivola (uf kako mirišu ruksaci i kajševi), od kosti neki mali nakit dok u kafiću možeš naručiti sladoled, jogurt, kavu i bilo koji sviježi sir pa i dimljeni i znaš da nije ništa staro.
Baza hrama se nalazi u plasteniku cvjetače koje su uzgred rečeno odlične sa maslinovim uljem. Ovo je prvi put da sam ih jeo svojevoljno a sa rižom su prava fantažija.
Oltar za žrtve se nalazio izvan hrama. U hramu je bila statua božanstva u kojoj se nisu vršili rituali već su se religozne aktivnosti obavljale izvan.
Sjeverni hram posvečen Ateni.
Ima mnogo zona koje još nisu podvrgnute iskopavanju a to je možda i bolje nego nebriga kojoj su ostavljene iskopane zone koje trule na atmosferilijama a korov raste do koljena. Kada sam pitao tipa koji je kao čuvar da li ima iskopvanja rekao mi je sa tugom u srcu da jedva imaju para za održavanje. Da moš mislit a sve zaraslo.. idu njima pare od karata u plaće, vidi se iz aviona i nažalost to nije jedini primjer jer ću spomenut i Pompei.
Heroon, tojest grobnica, svetište u kojem je pokopan, misli se, anonimni osnivač
Poseidonije (Paistiona odnosno Paestuma).
Mozaici u domusima su nažalost prepušteni kiši.
Mozaičar i restaurator su kolutali očima.
Opus spicatum. Baš mi je lijepo kad su cigle ukrštene ovako ko parketi.
Kolone od opeke bi se inače požbukale tako da bi izgledale kao da su od mramora.
Opus reticulatum.
Ovo sam ja stručno preveo kao "motor sa 3 cilindra pije više benzina nego sa normalnih 4" pošto smo imali problema sa Kangoom koji nas je pratio idučih 3 dana u Napulju.
Herin hram.
Oblaci ko od šlaga.
Dorka kolona ima tu foru da nema bazu već je direkt na stepenicama od hrama. Uvijek volim objasniti da su pri vrhu vitkije jer osoba koja im se približi bi imala osjećaj da pada na nju.
Navodno Poseidonov hram.
Misitčna atmosfera, osjeća se sakralnost mjesta.
Prekrasan svod koji vodi u anfiteatar
Nažalost anfiteatar je prepolovljen cestom koja vodi do muzeja koji je unutar zidina. Sa kilometara perimetra zidina Paestum ima 20 hektara površine.
Na izlazu opet počela padat kiša. I golubima je dopizdilo...
Nastavlja se...
