Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/blogodneverina

Marketing

4 godina je previše

Image and video hosting by TinyPic



Kada su u republikansom Rimu vladala dva konzula tu magistraturu su resile dvije specifičnosti: kolegijalnost jer ih je bilo dvoje, ako bi jedan prekrdašio u obnašanju dužnosti drugi mu mogao uložiti veto (intercessio) i vrijeme, tojest godinu dana obnašanja najviše karike nakon diktature (a diktatori bi se izabrali samo u kriznim trenucima pošto su u tom kratkom vremenu imali apsolutnu moć). I to sve zato jer su Rimljani imali iskonski strah od tiranije jednog čovjeka mada će se i taj strah jednog dana sa Oktavijanom razvodniti i izvitoperiti tako da će formalno republika još biti na nogama a zapravo sva moć koncentrirana u rukama "prvog među jednakima".

Obnašanje konzulata u republici je u prvom stoljeću prije Krista upalo u krizu radi toga što su legije bile odane karizmatičnim novim ljudima na terenu, odnosno što dalje od Rima pošto je Rim uspio rastegnuti granice svoje države do te razine da je njegova vlastitia veličina postala problem u razmjeni informacija i donošenju odluka.

Ne želim ulaziti u debatu o marijanskoj reformi vojske, Suli, Katalini, Juliju Cezaru i civilnim ratovima sa pompejevcima pošto to nije bit ovoga posta.


U Republici Hrvatskoj građani izlaze svakih 4 godina kako bi izabrali ljude koji će ih predstavljati u Saboru i Vladi (što je 2/3 moći) što je tekovina jedne dugotrajne borbe koja je krenula od pretpostavke da sva moć ne smije biti koncentrirana u rukama jednog pojedinca. A zašto? Zato jer ako je taj pojedinac malo udren u glavu ko Hitler, Mussolini, Pavelić ili Tito ljudski životi dolaze u opasnost.

Ne možemo ovisiti o hirovima pojedinaca iz dugotrajnog iskustva koju smo prošli kroz povijest a nažalost radi ovih klauna u saboru sve više ljudi čujem kako smo narod takvog mentaliteta da nas može obuzdati samo kakva autoritativna i karizmatična ličnost.


Ponašanje naših klauna je direktna šteta demokraciji kakvoj se nadamo no nemojmo se zavaravati jer mi i ne živimo u demokraciji.


Ako je efektivna i participativna demokracija upala u krizu sa širenjem polisa ili države radi fizičkih obilježja vremena i prostora a i materijalne nemogučnosti svih građana da se bave politikom (jer netko mora i zarađivati za kruh i ne može svaki dan do agore a ipak ima pravo/dužnost na izbor) onda smo u ovo doba konačno sa svim tim tehnološkim dostignućima u razvoju komunikacije i prenašanja informacija, robe i ljudi došli do tog trenutka kada ponovno svi možemo imati nadzor nad općom stvari.


U tom slučaju gdje bi internet imao presudnu ulogu u donošenju izbora i odluka važnih za sve, (referendum) to što smo mala zemlja sa stanovništvom jednog ovećeg svijetskog glavnog grada (a drma nas bijela kuga) bi u svakom slučaju pretvorili u prednost umjesto da smo naučeni vječito na ulogu bijednog pijuna na svijetskoj šahovnici.

Hvala tome što je komunikacija postala toliko jeftina mogli bi kao zemlja organizirat izbore svakih godinu dana ili kakvo glasanje o povjerenju vladi da prekine ili nastavi svoj posao u odnosu na koliku štetnost ili probitak donosi vođenju općoj stvari tojest nama narodu.
Jer mislim da je postulat koji je iznijo Milan Bandić (kojeg se pridržavaju političari bilo koje provenijencije kod nas) a to da je na nama da svakih 4 godine donosimo odluku tko će obnašati vlast i u međuvremenu da šutimo jest jedno veliko sranje.

Zato jer se u tih četiri godine država i društvo mogu toliko srozati (vidi zdravstvo, prosvjetu, društveno vlasništvo) da se uopče ne čudim što narod može ponovno izabrati svoje robovlasnike za vođe na iduče 4 godine. Zapravo u tih 4 godine se radi sve moguče u službi toga da se može vladati sljedečih 4 godina i tako unedogled.

Dovoljno je samo godinu dana prije izbora penzićima i nezaposlenima uvalit nekakve bonove od 400 kuna, vratiti im posljednju ratu penzija na koje si ih prije 15 godina opljačkao pa si ih još i namagarčio tako što im daješ prepolovljen iznos a oni ti još i klikču od sreće jer si im vratio tu mizeriju.

Daš studentima tamo neke stipendije i neka mediji to prenesu u rubriku "Hrvatska, zemlja znanja".

Odeš u 3. Maj i budeš kumica brodu koji su napokon uspijeli porinuti (aleluja!!!), razbiš neku bocu šampanjca na provu i lijepo se za tv kitiš tuđim perijem kao da si ti projektirala ili varila spojeve.

Podsjeća na "1984" gdje vlast preko razglasa drobi povećanje proizvodnje u postocima a statistika je varljiva i ne možeš provjeriti jel izrečeno istina. Samo se sjetimo koliko se hvale tim fantomskim noćenjima tjekom ljetne sezone.

Laži su im toliko jeftine da to prelazi u vrijeđanje zdravog razuma.


Režeš vrpce na autocestama koje po kilometru koštaju ohoho i onda još na domjenku opereš nekoliko stotina tisuća kuna i nek izgleda kao da si to platio kud-ovima sa narodnim nošnjama i kanapeima na koje opet ti isti penzići i studenti dolaze grlom u jagode samo zato jer je prividno besplatno.

A nije nikad besplatno jer je to sve iz državne kase. I tako naši političari spajaju ugodno i korisno dok se hrvatski građanin laktari i cipelari sa svojim bližnjim kako bi ugrabio mrvice sa poda poput onih psa u srednjevjekovnim freskama ispod stolova svojih vlasnika.


Ako je 4 godina previše ali dovoljno za uništiti gospodarstvo, preduvjete za normalni život običnog građanina, potaknuti dupelizništvo i ugušiti svaki pokušaj kritičkog razmatranja, zamislite onda koliko je previše 20 godina sa naznakom da se sljedeće godine farsa nastavlja na još 4 pobijedilo HDZ ili Kukulele koalicija.


Ovdje se pozivam na pozitivni primjer jedne Estonije:


Internet glasanje je već korišteno na lokalnim izborima u Estoniji, a estonski zakonodavci su odobrili internet glasanje i za parlamentarne izbore.


Ako ne ništa onda radi smanjenja troškova oko organizacije izbora i (referenduma kojeg su nam oteli) konačnog ostvarenja onog Sanaderovog obećanja oko e-Hrvatske. Što nas ionako može koštati a da nismo to već spičkali?


Ionako, ako ne znamo što hoćemo i kuda bi htjeli barem znamo što i gdje ne želimo više biti. Ili se varam?


Naravno da postoji bojazan da se glasanje preko interneta kontrolira u korist zlonamjernika i da oni koji nemaju kompjuter bi trebali imati osigurana mjesta i sredtva gdje bi došli obaviti svoju dužnost (bilo bi fora da vlada djeli kupone koji vrijede za internet kafiće) i ima toliko stvari koje još nisam predvidio i zato molim komentatore da se potrude napisati konstruktivne prijedloge za ili protiv.





I za kraj...





Post je objavljen 23.12.2010. u 12:45 sati.