neverinov blogneverinov blog

Antologija suvremene hrvatske gluposti (6)


Image and video hosting by TinyPic


Žao mi je blogosfero što ti donosim tako kiseli post da se prisjetiš malo nedavne prošlosti ali blog editor jednostavno neće i neće objaviti moj putopis po Kantridi, a pošto se meni objavljuje onda sam odlučio malo pročačkati po arhivi naše nevesele političke zbilje. Nemojte zaboraviti da autori dole navedenih rečenica su i dan dana prisutni na sceni (a čovjek bi pomislio da negativci završe kad tad u pržunu).


Nježniji spol,
žena , majka, domaćica


pa ti kupuj i čitaj Večernjak i kolumne ovog debila..

Televizor razbiti i ženu pretuči trebalo bi bar jednom na dan. Ali i jedno i drugo bilo bi jako skupo, pa ih je bolje ugasiti ili izbjegavati.


Nije nemoguće da paralelno i međuovisno, u svijetu koji se sve više "oslobađa", traju povećanja ženskog jezika i nastojanje muškaraca da povećaju svoj spolni ud. Samo što su žene opet u prednosti, jer im se za povećanje jezika nije potrebna liječnička operacija.

Milan u Studiju, kolovoz 1996.


Pa malo prosvjetiteljskih parola sa katoličke strane...

Duhovita je anegdota o jednom srednjoškolskom profesoru hrvatskog koji je prije desetak godina dobio zadatak da učenicima govori o "herojskom djelu" Clare Zetkin."Evo što je napravila Clara", rekao je profesor. "Osmog ožujka je ustala i nije imala volje svome mužu skuhati ručak. Onda je alarmirala Rosu Luxemburg i druge žene koje jednako tako nisu htjele kuhati, i nastao je Dan žena".

iz uvodnika glasila katoličke mladeži Mi, svibanj 1998.


Ova žena, nekad ministrica obrazovanja a danas ravnateljica neke gimnazije u Zagrebu otkriva...

Kod nas je običaj da žene ustanu kad muškarac uđe u prostoriju. Ja to i dan-danas posve nesvjesno činim.

Ljilja Vokić u Gloriji, studeni 1994.


Izlizana politička figura i čovjek koji je bezveze potratio (za Osijek) zadnje godine kao gradonačelnik slavonske metropole uvijek je znao postaviti pravu stvar na pravo mjesto..

Pravo žene nije pravo na pobačaj! Pravo žene je hoće li zatrudnjeti ili neće.

Anto Đapić u Nedjeljnoj Dalmaciji, siječanj 1997.


Kad čovjek pomisli da je otac sljedeće rečenice bio do nedavno ustavni sudac...

Prvo da vas ispravim. Nisam rekao "Više rađaj, manje pričaj!" nego "Više rađajte, manje pričajte!" Ne znam zašto je moja kolegica iz svega toga napravila slučaj. Samo sam izrekao svoje mišljenje kako je biološka dužnost žene da rađa.

Vice Vukojević o svojemu dobacivanju Durđi Adlešič u Saboru, u Vjesniku, listopad 1997.


Oplodnja
i hrvatska demografska katastrofa


Dotični se diči civilizacijskim tekovinama...

Podsjetio bih cijenjene čitatelje da je NDH trajala četiri godine, i da je također vođen težak, okrutan rat, ali ta je država učinila jako puno za demografsku obnovu Hrvatske. Čemu ne kazati današnjoj generaciji Hrvata da je za vrijeme NDH pobačaj bio kažnjavan smrć?

don Anto Baković u Narodu, veljača 1996.



Dok se on grozi tuđom argumentacijom ja se se grozim njegovom...

Zagovornice prava na pobačaj često ističu da nema smisla rađati djecu u siromaštvu, jer je ono plodno tlo za pad u kriminal i druge socijalne devijacije. Ja sam se zgrozio nad takvom argumentacijom, jer činjenice pokazuju da su najveći sinovi ne samo našega naroda nego i svih naroda potekli iz siromašnih obitelji.

Anto Đapić u Slobodnoj Dalmaciji, siječanj, 1997.



Na nama je da svim ženama olakšamo odluku o pobačaju, tako da im ga barem zakonski otežamo.


Petar Žitnik, zastupnik HSS-a, na sjednici Sabora, siječanj 1996.

Graditelj mostova kao pravi pontifex maximus kazao je...

U Hrvatskoj je još na snazi stari komunistički zakon o pobačaju. Većina zakona je ipak na liniji evanđelja. [jel i zakon o privatizaciji isto na liniji evanđelja?]

Jure Radić u Slobodnoj Dalmaciji, listopad 1998.


Povijest za ponavljače


Čovjek to slobodno priznaje..

Kao što je poznato , pobjednici u ratu pišu povijest. Po prvi put u novijoj povijesti smo pobjednici i imamo pravo da pišemo svoju povijest!

dr.Franjo Tuđman na IV. saboru HDZ-a, veljača 1998.


..a njegov nasljednik je isto volio krojiti povijest..

Slavimo jednog od mnogih Hrvata koji su tijekom stoljeća htjeli ponovno uspostaviti hrvatsku državu, koja zapravo nikad nije ni prestajala, od prvih hrvatskih knezova i kraljeva do danas.

dr.Ivo sanader prigodom 125. obiljetnice Rakovičke bune i smrti Eugena Kvaternika, listopad 1996.



Rat protiv rata


Pošto blogerica Drina zapisuje pravedničke riječi jednog haškog zatvorenika..

""Mir se moze donijeti samo onda ako se na određenom području napravi pravda. Pravdu je moguće dobiti samo ako ispred sebe imamo istinu - a istina mora biti zasnovana na činjenicama." (Slobodan Praljak - uvodna riječ)"

onda ću ja ukazat na neke, manje pametnije riječi dotičnoga.

Razumljivo je da se Crkva pokorava mišljenju kako se svi moraju vratiti na svoja ognjišta. No to nije moguće, to se još u povijesti nije dogodilo. Pa zbog toga su ratovi i nastajali! Ako je sve bilo idilično, zašto se uopće ratovalo?!

general Slobodan Praljak u Slobodnoj Dalmaciji, rujan 1998.

Pitam se jel i ona ubrojena u registru branitelja...


Bila mi je čast da sam mogla sudjelovati u stvaranju države na području struke, da sam radila u ratnim uvjetima, da sam u doba rata maksimalno putovala na prve crte bojišnice i puno lijepih riječi uputila.

mr. Vesna Girardi-Jurkić u Danasu, rujan 1994.

a bivši pizzaiolo pa ministar obrane?

Odoru je lako odjenuti. Mnogi su je dobili još 1990. godine, a kako nije bila praksa vraćati odore, mnogi su ih odnijeli kući. U njima su otkopavali vrtove, sadili duhan,pa i išli zapalit kuću.

Gojko Sušak u Glasu Slavonije, veljača 1996.


a kad se pitate kako to da je nasilje tako odjednom eskaliralo onda se prisjetite da se to dešava kada se nasilnik unapređuje umjesto da se kazni.


Brzovićev delikt se razvikao, a da pri tome nitko nije rekao što je sve tome prethodilo, koliko je taj jadni čovjek bio isprovociran, izvrijeđan.

general Ivan Tolj o napadu gardista Tomislava Brzovića na Vladu Gotovca, u Nedjeljnoj Dalmaciji, veljača 1997.


U mojoj je pušci ostao metak u cijevi, kad je iz smjera Osijeka naišao "stojadin" u kojem su bili pokojni Kir i drugi. Izmakao sam se u stranu da me ne pogaze, a kako sam odskočio, prst mi je slučajno povukao obarač i dogodilo se to što se dogodilo.

Antun Gudelj, amnestirani ubojica Josipa Reihl-Kira, Gorana Zobundžije i Milana Kneževića, koji je u njihov automobil ispalio 28 metaka, u Globusu, lipanj 1997.

Groteska se nastavlja...

Netko mi je rekao da djevojčici vežem oči. Uzeo sam komad plahte i kada sam joj zavezao oči rekao sam da ispale samo jedan metak. Ja sam se nakon toga okrenuo i nisam htio gledati. Nisam čuo jedan nego sam ćuo više pucnjeva. Kada sam se okrenuo, curica je ležala na zemlji.

Siniša Rimac, pripadnik Merčepove postrojbe, prigodom policijskog saslušanja osumnjičenih za ubojstvo 12-godišnje Aleksandre Zec i njene obitelji, prosinac 1991.

Pa zaslužena nagrada...

Odličja koja ste primili znak su priznanja, ali ona vas i obavezuje da nastavite onako kako ste i do sada činili. da budete uzor drugima i opravdate povjerenje koje sam vam kao državni poglavar dodjelio.

dr.Franjo Tuđman prigodom dodjele odlikovanja za junački čin u ratu Siniši Rimcu, svibanj 1995.


Praljak je odavno iznio svoju teoriju o nedužnosti...


Rat je rezultat politika koje su ovdašnji narodi tražili od svojih vođa. Samo su u lošim analizama krivci za ovaj su pojedinci.


general Slobodan Praljak u Tjedniku, svibanj 1997.


Ako državu poistovjetimo sa kućom onda možemo zaključiti da nam je zemlja sagrađena na proljevanju krvi i uzrokovanju patnje (osim stalnih ponavljanja mita i korupcije, unapređenja podobnih, srozavanja obrazovanja, penzića koji kopaju po kantama za smeće).


Razum mi govori da osobe koje su oblačile u devedesetima su i dan danas iste osobe koje nam dižu poreze, apeliraju na čoporativno stezanje remena dok administracija buja ljudima koji ne rade ni klinca a planiraju zaposliti još 607 osoba radi pregovora sa Europom, kako nam tepaju. Škvadra koja nas ukopala u duboka govna nas ne može i ne želi izvaditi iz njih jer bi to značilo za njih dignuti ruku sami na sebe što je razumno da se neće dogoditi. Njihovi politički puleni poput Gordana Jandrokovića i hadezeovske mladeži (sjećate li se rastezanja mišića ispred sdp-ovog sjedišta?) nisu dosada opravdali prostor u glavi koji inače okupira mozak.


Dok nema pravde nema ni mira...



Post info
31.05.2010. (23:41)
37 komentara
komentiraj
ispis
permalink
Komentari

Predah



Image and video hosting by TinyPic


Već dva dana prva stvar koju vidim kad izađem iz portuna je ovaj motorin koji mi razgali oči svojom jarkom crvenom (rosso fuoco?) bojom. Inače nisam patit za motorima i ne kapiram ništa o kubicima niti sam ikad imao želju da sjednem za jednim od njih.




Image and video hosting by TinyPic

Nije li ova vespa Sofia Loren motorina?


Sunčan dan je pa su se svi odasvud sjatili u grad a na korzu svašta nešta. Štandovi koji najavljuju nekakve događaje od kojih je meni upao u oko onaj od Kičme.


Image and video hosting by TinyPic

U Osijeku imaju "Šetača" ...



Image and video hosting by TinyPic

... a mi smo dobili "Hodača", djelo Ivana Kožarića.



Image and video hosting by TinyPic


A ni Jozotu nije loš dan koliko vidim.



Post info
28.05.2010. (10:54)
39 komentara
komentiraj
ispis
permalink
Komentari

Zadaća filozofije



Image and video hosting by TinyPic

Morte di Socrate, tela di Jacques-Louis David

"Nikada sebe ne zovite filozofom i ne razgovarajte pretjerano među ne-filozofima o filozofskim mislima, već činite ono što iz njih slijedi... Ovce ne pokazuju koliko su pojele s time što donose pastirima hranu, nego je probave u sebi, a pred njih donose vunu i mlijeko. Slično tome i u vašem slučaju, ne iznosite pred ne-filozofima filozofske misli, nego djelujte prema njima kad o njima dobro razmislite."

Epiktet

(moja bi učiteljica hrvatskog rekla "ispeci pa reci")

Inspirirao me zadnji post Gospona profesora...


Ne mogu se nikako složiti sa Epiktetom jer je to upravo razlog zašto ljudi koji nisu pohađali Filozofski fakultet smatraju da su te prostorije ispunjene neradnicima, prodavačima magle, prosvjednicima koji nemaju pametnijeg posla nego da koče svojim tijelima urbani "razvoj" koji se dešava u Varšavskoj.

Nerazumjevanje za potrebom filozofije je djelomični razlog zašto je Aristofan ismijavao Sokrata u Oblacima, tamo ga je prikazao kako se bavi izračunjavanjem skoka buhe, postavljanje pitanja otkuda proizlazi zujenje komarca, razgovor sa Oblacima (koje Aristofan prikazuje kao božanstva u koja vjeruje Sokrat)... .

Oblaci kao djelo zapravo više govore o osobi koja ih je napisala nego o samom Sokratu.

Aristofan je koristio satiru kao oružje protiv svojih političkih protivnika. Samo oružje mi ne smeta jer ga i sam podržavam pogotovo kada kritizira one na vlasti jer njima to služi kao ogledalo i umjesto da se dure svaki put kad se netko šali na njihov račun bilo bi im bolje da nešto i nauče.
Zato država nema smisla za humor, jer odbacuje svaku kritiku (mada načelno svaki od njih kaže da je svaka kritika dobrodošla ali to je samo načelna fraza bez pokriča kao i naš ustav uostalom, izmrcvarenog li dokumenta).

Ne slažem se, međutim, na koga je bilo usmjereno ali je sasvim razumljivo zašto. Atenu su u ono vrijeme drmali sofisti koji su njegovali retoriku. Išli bi toliko daleko im je bilo važnije da razgovor zvuči što uvjerljivije i da na bazi toga bivaju u pravu. Afirmaciju i negaciju istoga bi branili identičnom gorljivošću. Sokrat je na suđenju odbio Liziju baš zato kako bi se distancirao od sofista.


Zašto totalititarni režimi, načelne demokracije i neuki pojedinci smatraju da je filozofija beskorisna (neprofitabilna) ili štetna?

Smatram da na to pitanje mogu odgovoriti točke po kojima je Sokrat bio optužen na suđenju:

- optužba da je Sokrat loše djelovao na mlade tako što ih je moralno korumpirao podučavavši ih da ruše društveni red;

- ne vjerovanje u gradske bogove , pokušaj da uvede nove i polemiziranje da zakoni nisu sveti;



Opet po prirodi optužba možemo više zaključiti o prirodi tužitelja nego tuženika.

Argumentirano propitikivanje o svijetu i društvu kojim smo okruženi je jedini način da ne budemo samo objekti političkog djelovanja već i politički subjekti pošto smo, htjeli mi to ili ne, osuđeni da budemo društveni (u smislu da nam ne ginu relacije pojedinac-pojedinac i pojedinac-država).

Izbjegnuti jednoumlje koje bi toliko pogodovalo državi koja je u rukama političkoj kasti.
Pogotovo u Hrvatskoj država je od svih građana samo kada treba stegnut remen, tada je pogotovo prvo lice množine "mi" enfatično naglašeno. Kada ne treba djelit teret od nas je traženo da se ne mješamo u stvari koje ne razumijemo.

Očito je da su se pripadnici političke kaste u ono vrijeme u Ateni osjetili ugroženima pošto je Sokrat udarao svojim pitanjima u same temelje tako što bi podučavao ljude da mučnu svojom glavom umjesto da bez pogovora upijaju ono što im se servira.

Druga strana iste medalje jest optužba o boguhuljenju zato jer bogovi koje je čovjek izmislio na svoju vlastitu sliku legitimiraju društveni poredak. Sigurno ste primjetili kako su kult države i kult Boga jako slični, iz tog razloga su i čvrsto povezani u umu jednog nacionaliste i vjernika.


Još nisam upoznao vjernika koji nije nacionalist i nacionalistu koji nije, deklarativno, vjernik.


Kad sam bio djete strašno me je frustriralo kada bi roditelji na moja brojna pitanja "zašto je ovo ovako?" odgovorili jednostavno "zato". Nije li to isti ali u ovom slućaju lijepše stilski sročen odgovor kada nam kažu "blago onima koji vjeruju a nisu vidjeli"?

Na kraju krajeva filozofija je reakcija na svaki "zato" koje nam odgovara zemaljska ili duševna vlast. Na svako njihovo "zato jer je to tako" treba uvijek reći "ali".


Država koja smatra filozofski smjer neprofitabilnom granom, vlast kojoj smeta kritika (koju, nemojmo zaboraviti, načelno podržava radi isprazne floskule u koju oni sami ne vjeruju da argumentirana kritika može samo poboljšat stvar. Koliko puta smo čuli tu rečenicu?), koja neslaganje shvaća kao prijetnju je odavno pokazala svoje pravo lice. Neka se ne ljuti na čovjeka koji joj drži ogledalo ako joj se vlastiti odraz ne sviđa.


Sokrat je licemjerne pobjedio tako što je popio kukutu. Tako je ispoštovao onaj zakon za koji su se ovi sa vlasti načelno borili ali su ga kršili na svakom koraku. Nije li nam to poznato?



Moja baka bi uvijek rekla naposljetku da "tko pita ne skita" i to je jedina stvar sa kojom se slažem jer ova glasa za hdz sretan



Post info
26.05.2010. (16:27)
31 komentara
komentiraj
ispis
permalink
Komentari

Kad "demokracija" zakaže



Image and video hosting by TinyPic

Iz očitih razloga nisam stavio Titovu ili Pavelićevu fotku kako nebi uvrijedio nečije ideološke osjećaje i time skrenuo pozornost sa svoga teksta. Fidel Castro je ovdje prikazan jer je ljudima lakše kada su u primjerima "treći". Zato je avatar snimljen na Pandori a ne u Iraku, jer bi ljudi apriori reagirali i ne bi poslušali ostatak.


Nije istina da vlast kvari ljude. Istina je samo da budale, ako se domognu vlasti, kvare vlast


Bernard Shaw

Vječno je iskustvo da je svaki čovjek koji ima vlast sklon da je zloupotrijebi. On će ići tako daleko, dok ne naiđe na ograničenja... Kad jedna osoba, ili isto tijelo, obavlja poslove zakonodavne i izvršne vlasti, nema slobode. Isti je slučaj ako sudska vlast nije odvojena od zakonodavne i izvršne, a sve je izgubljeno ako isti čovjek ili isto tijelo glavara, plemića ili naroda obavlja sve tri vlasti. (O duhu zakona)

Charles-Louis de Secondat Montesquieu


Čim jedna vlada osjeti potrebu da svojim građanima obećava putem plakata mir i blagostanje, treba biti na oprezu i očekivati obrnuto od toga.


Ivo Andrić

Kada se uspostavlja sistem vladavine, u kojem ljudi imaju upravljati drugim ljudima, temeljni problem leži u tome što se vladi mora omogućiti da kontrolira one kojima upravlja, a potom je obavezati da kontrolira samu sebe. Bez sumnje, ovisnost vlade o narodu predstavlja najvažniji oblik kontrole vlasti - ali čovječanstvo iz iskustva znade kako moraju postojati i dodatne mjere opreza. Da se putem suprotstavljanja različitih interesa mogu pronaći greške i u najboljim namjerama, moguće je uočiti u svim oblicima međuljudskih odnosa, privatnih kao i javnih (...) Zbog toga je cilj određene funkcije trajno razdijeliti i tako urediti kako bi svaka mogla kočiti drugu - time bi privatni interes svakog pojedinca mogao postati zaštitnikom javnih prava.

James Madison

Borba čovjeka protiv vlasti je borba pamćenja protiv zaborava

Milan Kundera


Opasno je biti u pravu u stvarima u kojima su nadležne vlasti u krivu

Voltaire


[nastavak sa naslova]... onda građani izjavljuju kako ovom narodu treba "čvrsta ruka" nekog autoritativnog čovjeka (maltene samoga Mesije) obasjanog karizmom, svi mi se nadamo nekakvom prosvjetljenom tipu koji će izbrisati sve naše tegobe i napraviti nam od države (ne, zemlje jer ona to već jest) pravi mali zemaljski raj u kojem će vladati pravda.

Međutim to tako ne funkcionira a povijest mi daje za pravo.

Posve je razumljivo da ljudi počinju sumnjati u demokraciju u kojoj se gomilaju problemi umjesto da se rješavaju. Kad ih nešto upitamo onda nam lakonski odgovaraju da "institucije rade svoj posao" a problemi se nastavljaju kotiti i sve nam pari jedno nerazmrsivo klupko. Kada za jednu odluku trebaju godine da se ona donese (kao što je to kod nas u svim sferama, zdravstvo, prosvjeta, sudstvo, biraj što ti paše) onda svi pomisle kako bi bilo jednostavnije da jedna glava donosi promptne, energične, efikasne odluke.

I to izgleda dobro ako je ta osoba svjesna toga da vladanje je zapravo najviši oblik služenja naroda i da se u tom slućaju sve čini za dobrobit drugih a ne gleda se u vlastitu korist. Jeli kročilo takvih ljudi uopće na kugli zemaljskoj?

U autoritativnom sistemu previše toga ovisi o samo jednom umu. A šta ako taj um koji nije na početku bio maliciozan se za života razboli od neke psihofizičke bolesti? Što ako toj osobi umre sin i on ne zna izaći iz te krize pa se počinje ponašati onako kako nebi trebao? Postoji mali milion faktora radi kojeg smatram da moć ne smije biti koncentrirana u rukama jednoga. Jer ovisi o ljudskom hiru a to znači vlastitu sudbinu prepustiti slućajnosti. Jednom kada Mesija pomahnita i pokaže svoje pravo lice nema nam spasa.

Zato postoji trodioba vlasti. Sabor koji donosi zakon, vlada koja ih provodi a sudbena vlast koja može zakočiti pokušaj autokracije vlade ili Sabora. Ništa od ovoga nije slućajno smišljeno.

Međutim kod nas na vlasti je jedna načelna "demokracija" koja to u zbilji nije. Rekao bi da je riječ o olihargiji jer je bijelodano da manjima ima skoro sve dok većina prima mrvice a zauzvrat je najviše oporezovana. Ono što dajemo i ono što primamo nije ravnomjerno.

Umjesto da budemo razočarani demokratskim sistemom (poput jednog Pirandella koeg mogu razumijeti ali koji me je razočarao jer je potpisao Manifest inteletualaca fašizma) koji ima sve preduvjete da dobro funkcionira kada bi se zakon koji vlada kostantno krši, time bivajući primjer ostalima, provodio.



Image and video hosting by TinyPic

Saborski zastupnici koji su odabrani da govore o našim interesima nisu svjesni visoke zadaće niti časti koju imaju. Svoj položaj koriste radi vlastitiog bogaćenja, zadržavanja položaja, činjenja usluge ortacima, i dalje da ne nabrajam, a sve to popračeno bahatim ponašanjem prema vlastitom poslodavcu, nama. Smatram da nakon 20 godina, kada smo siromašniji kao društvo nego u bivšoj državi [naputak:time što smatram da je prije standard bio bolji ne znači da sam za ponovono uspostavljanje Jugoslavije, molim da se ne brkaju lončići] i da nas ta ekipa koja nas je uvalila u ovoj bezizlaznoj situaciji ne može izvući iz nje.

Njima je zapravo u interesu da se sve sfere postepeno srozavaju kako bi im bio omogućen onaj razlog radi kojeg su na vlasti: da ostanu na vlasti što duže. Razumijem ih u potpunosti u njihovim nastojanjima jer mi je masu običnih ljudi bez stida reklo da bi se i oni ponašali tako da su na njihovom mjestu.

Neki ljudi ne kradu samo zato jer nemaju prilike.

Rješenje koje ja vidim jest da se ova oronula ekipa sa parlamentarnim strankama ne smije zadržati na sinekurama. HDZ jest najodgovorniji ali nije jedini. SDP, HSLS, HNS, svi su oni imali svoju priliku koju su prokockali iz jednostavnog razloga što su stranke interesne skupine. Njima nije cilj raditi za dobrobit Hrvatske, kako vole to istaknuti, već zatoda dođu do vlasti i po mogućnosti se nikada ne skinu sa nje. Kada je to razlog postojanja jedne skupine ovo htjenje ulazi u sukobu interesa popravljanja standarda vlastitih građana. Jednostavno je nemoguće htjeti jedno i drugo sa time da se uvijek zatire ono drugo.

Kirgistanci su izbacili vlastitu vladu jer ona nije htjela odstupiti mirnim demonstracijama. Zato su omogućili privremenu vladu koja mora organizirati izbore. Ne znam kako će se to završiti kod njih ali nekako mi je očito da se to isto mora desiti kod nas. Ako se to čudo dogodi onda se nadam da će na vlast doći obrazovani, svjesni ljudi koji neće baratati lajtmotivima "komunističke opasnosti", "fašističkog revivala" već će im cilj biti osoviti gospodarstvo na noge.

Moja vizija bi bila tim teža jer se zalažem da se HDZ proglasi nelegalnom skupinom radi ogromne štete učinjene zemlji. Nek se sve lijepo procesuira crno na bijelo i u slućaju presude nek im se zapljeni imovina a vrh stranke neka bude kažnjen doživotnim zatvorom. Mislim da se nitko nebi previše bunio što će njihovo uzdržavanje iza rešetaka biti na račun poreznih obveznika. Ostatk članstva i sitne ribe dobivaju amnestiju jer bi u tom slućaju završili u pržun 220.000 članova što je nebulozno jer nas ima samo 4 miliona.

Nakon toga ide procesuiranje krivaca za privatizaciju hvala čijoj oduzetoj imovini i opranim novcem možemo financirati uskrsnuće privrede uz nekakvu prihvatljivu stopu pdv-a, 11-15 % nakon ovog harača meni izgleda sasvim razumljivo. Budući saborski zastupnici iz poštovanja prema narodu trebaju imati prepolovljenu plaću koja bi trebala biti povezana sa ekonomskim tokovima u zemlji. Imamo visoki standard? Zaslužio si da ti se digne plaća. Imamo šugav standard? Skida ti se sa plaće... . Eto ti poticaja da daš sve od sebe.

Naravno da bi moja ideja imala protiv sve političare, ratne profitere, tajkune, primatelje mita i korupcije, sivu ekonomiju, koji bi pružili enorman otpor. Netko tko pobjedi na izborima a to bude imao među ciljevima može sa razlogom strahovati da će od prvog dana biti na nišanu svakoga tko može izgubiti novac, imovinu, poziciju.


Zato je to nešto što moramo učiniti svi zajedno mi koji smo tiha većina, koji bi najradije da netko to učini umjesto nas i da podigne standard. Nažalost ne možemo čamit u kafićima jer nam nitko neće učiniti tu uslugu, za demokraciju se moraš boriti svaki dan, netko je rekao.



U protivnom ćemo gledati uvijek isti show.



Image and video hosting by TinyPic




Post info
20.05.2010. (17:27)
74 komentara
komentiraj
ispis
permalink
Komentari

Komunizam kao babaroga



Image and video hosting by TinyPic



Roditeljima je srazmjerno lahko da odgoje djecu bez kompleksa. Ne smije se nikada dozvoliti da se dijete osjeća uplašenim ili krivim. Čovjek ne može da eliminiše sve reakcije straha - svako se trgne kad se vrata zalupe. Ono što se može eliminisati to je nezdrav strah koji je kao da se nakalemio na dijete - strah od kazne, strah od ljutitog boga, strah od ljutitog roditelja.


Alexander Sutherland Neill

Ti se bojiš, a strah je osobina onoga koji misli samo na sebe

Carlo Bini

Strah je ubica uma. Strah je mala smrt koja donosi potpuno brisanje. Spremno ću se suočiti sa strahom. Dopustiću mu do prođe preko mene i kroz mene. A kada bude minuo, upraviću svoje unutrašnje oko da osmotrim tragove koje je ostavio. Ali tamo kuda je strah prostrujao neće ostati ničega. Preostaću samo ja.
(Dina)

Frank Herbert


Ako ste naviknuti kritično razmišljati, već dvadeset godina, svjesni ste određenog ponašanja vlasti i crkve nad ovim narodom. Okrivljavanjem umrlog sistema opravdavaju se stanoviti postupci pljačke i nasilja nad hrvatskim građanima i njihovom imovinom od strane vlasti.
Komunizma više nema pa se po njemu može neometano gaziti pritom još praveći se važnima jer se zaista treba biti hrabar napadati nekoga ili nešto tko se više ne može obraniti.

No u ponašanju vladajuće strukture postoji jedna zorna kontradikcija. Kako možemo okrivljavati za sve što nam se dešava komunizam ako on više ne postoji?

Kako nacionalistička i katolička stranka neometana u vladanju (osim zagrade 2000-2003) može i dalje govoriti o komunizmu kao nečemu aktualnom sa čime se svakog dana borba obnavlja kada su ti isti ljudi koji bili poslušnici partije iz prošlog sistema sada glavni akteri politike u ovoj državi? Iz neke logike, ako nas već plaše tim djetinjastim i arhaičnim načinom, mogli bi zaključiti da su oni ti komunisti (samo što su promjenili predznak no odjelo ne čini monaha jeli tako?) protiv kojih toliko pljuju.

Za Crkvu mi je jasno zašto se toliko boji komunizma. Zato jer je ovo nacionalističko doba za njih obećana zemlja, imaju pravo povratiti svu imovinu koje bi se mogli sjetiti a sve njihove transakcije su tax free.

Ironično je što je upravo Crkva na neki način zadržala povlastice i prava koje je prije imao svaki građanin bivše nam republike. Jer ako pročitamo Zakon o obaveznom zdravstvenom osiguranju uvidjet ćemo sljedeće u članku 6 pod "Osiguranici":


Na obvezno zdravstveno osiguranje prema ovom Zakonu obvezno se osiguravaju i stječu status osiguranika:


8. svećenici i drugi vjerski službenici vjerske zajednice, koja je upisana u evidenciju vjerskih zajednica koju vodi nadležno državno tijelo, ako nisu osigurani po osnovi rada,


Osim toga vidljiv nam je dogovor između naše republike i Vatikana da mi kao porezni obveznici financiramo plaće hrvatskog katoličkog klera. Čini mi se da je katolička Crkva u Hrvatskoj posljednji bastion komunizma pošto njezini članovi imaju osiguran krov nad glavom, zaposlenje, edukaciju i zdravstveno.

Ako netko želi rješiti svoju materijalnu situaciju dovoljno mu je da osjeti duševnu potrebu da se zaredi i nikad više neće biti gladan i strahovati za svoju budućnost u okrilju majčice Crkve.

Zato je meni posve neshvatljivo kada netko sa oltara zastrašuje stado moćnom parolom komunizma. Neshvatljivo mi je u smislu da mi nije jasno kako netko može imati toliko debeli obraz da izgovara to što izgovara kao što ne uspijevam razumijeti ljude koji nekritički upijaju svaku kap tog otrovnog govora.

Sa druge strane razumljivo je zašto se to tako čini. Kada je država na trulim temeljima i kada je njeno osnivanje poslužilo lopovima da se obogate društvenom imovinom onda uskače strah kao oružje koji pogađa direkt u najdublje meandre naših srca i omogućuje da ono što kod razumnog čovjeka nebi imalo nikakvu prođu kod zastrašenog funckionira kao obmanjivanje.

Sigurno ste primjetili da je se pripadnici hdz-a vole prisjećati kako je 2000 do 2003 godine bila na vlasti koalicija od šest stranaka. Da sdp one godine nije polučio izborne rezultate koje je polučio hdz-ovci bi se trebali držati i dalje, za govornicom, za strahom od komunizma do 1989. Pošto je sdp na neki način nasljednik crvenog neprijatelja, našim je dragim demokršćanima pala sjekira u med tako da su mogli za koju godinu ažurirati svoju babarogu.

Ja ovdje ne branim sdp i sjećam se kako je Damir Vrhovnik iz Viktora Lenca lijepo oprao sav novac koji je tadašnja vlada dala za saniranje brodogradilišta. I dan danas se taj grijeh spočitava svaki put sdp-u, pogotovo Liniću kada se javi za govornicu. No, zanimljivo je da se spočitava a ništa se ne poduzima da taj Vrhovnik vrati ilegalno stečene pare. Ne zaboravljam ni hrvatske telekomunikacije čiju su zlatnu koku njemcima pradali upravo sdp-ovci.

No ovdje je riječ o hdz-u koji je na vlasti neometano i kao takav zaslužan za sve loše stvari koje su se dogodile i o njihovoj jeftinoj demagogiji radi koje se iskreno divim. Jer kako ovaj narod može gutati takve bijelodane gluposti koje su nam plasirane u medijima?

Jer komunizam ne postoji. Ali postoji neviđena pljačka ...


Kada vam netko skrene pozornost na to kome je tata bio ustaša a kome partizan, kada vam pričaju o tome kako je guzica u turističkom spotu neumjesna, kada se sjete Tita i kako treba osuditi njegovu politiku, kada spočitavaju recesiju nekakvim svijetskim tokovima na koje mi kao periferna državica nemam nikakve moći osim sljeganja ramena, kada vam govore da je zaduženje dobra stvar jer nam se država ponaša kao narkoman koji mora vračati stare dugove, kada im naposljetku prifali streljiva pa iz naftalina izvuku uvijek dobar stari bauk komunizma e tada dragi moji sugrađani postoji jedno jedino aktualno pitanje koje im trebamo postavljati do iznemoglosti.


Jaca & ostali lešinari iz hdz-a, gdje su novci od privatizacije i na koji način to mislite vratiti?


Rješavanje tog problema jest i bit će raison d'etre hrvatske politike i ona stranka koja ponudi to kao svoj zadatak, u slučaju pobijede na izborima, povratit će povjerenje u politiku jer od tog pitanja proizlaze svi ostali problemi, od registra branitelja, zdravstva, povećanja struje, korupcije, kriminala i dalje da ne nabrajam.


Kako sam pročitao na jednom plakatu tijekom prosvjeda u Rijeci:

Komu ništa a komu svašta


Dobar sažetak i opis ovih dvadeset godina farse.


Update:srodna tema je kod Muške svinje pa provjerite.





Post info
17.05.2010. (14:50)
60 komentara
komentiraj
ispis
permalink
Komentari

O fušeraju



Image and video hosting by TinyPic

Najčešća poza u Saboru



"Ljenjivci nisu samo oni koji ne rade, već i oni koji mogu da rade bolje."


Sokrat




Svi znamo što je posao u fušu tojest posao na crno i znamo da nije baš najmoralnije ali ja imam dvojno mišljenje glede istoga jer se ljudi isto tako nebi mogli prehranjivat da se vlastitim rukama nekako ne izmotaju iz ove katastrofalne situacije do koje nas je dovela država. Naravno da time ne zagovaram neplaćanje poreza državi koja te iste niti ne zna uložiti u nešto potrebno sa svrhom već sve potroši u održavanje vlastite pregoleme administracije. Najslikovitije da se izrazim, porez služi da bi se Šuker mogao toviti.

Posao u fušeraju je pak nešto drugo. To je kada si uredno plaćem za posao koji šlampavo odradiš ili ga ne privedeš kraju jer ionako znaš da će ti dnevnica biti isplaćena ili honorar pa te čisto zaboli dali si zavaljen u naslonjaču dok ispijaš kaficu i listaš novine (te se obavezno zgražaš nad stanjem u državi).

Šteta u fušeraju je višestruka:

- uzimaš posao nekome koji bi ga odradio bolje od tebe a nema prilike jer ti sjediš (doslovce) na toj fotelji;

- svojom nezainteresiranošću (sve što se radi preko kurca ispada loše napravljeno) štetiš predmetu koji moraš izgraditi, obnoviti, restaurirati (odnosim se na svoju sferu djelovanja) a time štetiš i onome koji te plaća i koji bi imao korist od svega;

- stvaraš začarani krug jer drugima postaješ primjer neodgovornog ali nekažnjenog nemara pa te shodno tome počinju imitirati pa onda te druge osobe postaju štetne i beskorisne i one postaju primjeri koje će imitirati netko drugi;

Ono što me pak iritira kod neradnika i fušera jest njihovo hvalisanje samih sebe kao neophodnima za društvo. To licemjerje je kap koja preliva čašu jer nije mi jasno koliko debeli obraz moraš imati da drugima govoriš o vlastitoj stručnosti i profesionalnosti dok svi oko tebe znaju da nekvalitetno odrađuješ svoj posao.

Prije tjedan dana sam bio na predvanju jednog profesora (nakon prezentacije njegove jedinstvene preskupe knjige) iz Zagreba koji je čitao istim tonom sa papira dok su se na platnu redale dijapozitive koje ne predstavljaju ono što čovjek govori a sve obilato krivim dezinfomacijama da sam ja, koji sam sjedio u zadnjem redu, imao svako malo tik da ga prekinem i da mu ukažem u čemu je pogriješio. Ali jebiga nisam imao muda jer bi me svi koji su ga slušali sa klimanjem glave (a nisu znali ništa o tematici), grdo pogledali. Jer se nestručnost ako dobro upakirana, cijeni ko zlato.
Na kraju je moj prijatelj koji se bavi istom prefijom kao i profesor naslušao takvih gluposti da je škartirao mogućnost da mu predloži prisutstvovanje u njegovoj izložbi.

Profesor je samog sebe definirao "epicentrom" profesije kojom se bavi??? A notorno fušari. Čak se usudio staviti sliku mozaika koji je restaurirao a kojem je promjenio natpis. Ali gospodin je prijatelj ministra što ga čini nepogrešivim sve dok ne izgubi političku poleđinu kao Polančec koji je ostao bez Sanadera.


Zašto je to tako?

Nedostatkom javne osude i sankcija neodgovornost se potiče te ono postaje ustajalo općeprihvačeno pravilo ponašanja. Da barem mogu reći kako mi je svejedno što tko kako radi ali ne mogu jer loši potezi u mojoj branši imaju indirektni loš utjecaj i na mene kao što glasač HDZ-a sa svojim glasom ima loše reperkusije i na moj život.

Kolege sa kojima radim su mi isto tako i prijatelji pa sam ih imao prilike upoznati u cijelosti. To su ljudi koji ozbiljno shvaćau svoj posao i nevoljko ostaju poslje radnog vremena (ali ostaju) da obave to što se obaviti treba jer imaju taj glas savjesti koji im nalažeda posao mora biti zgotovoljen i to dobro.

Dok drugi dolaze na posao pola sta kasnije i bježe s njega (ko vrag od tamjana) pola sata ranije prije kraja.


Drago mi je da takvih mladih ljudi još uvijek ima i volio bi raditi sa takvima da mi svaki radni dan bude ispunjen a ne kalvarija živciranja radi nekih neradnika koji se ponašaju ko jebivjetri a prezentiraju se kao ozbiljni šljakeri.


Evo nekoliko primjera:


Image and video hosting by TinyPic

U ulici Ante Starčevića gdje je bila notorna kava i okupljalište riječana "Dva lava" je sve dosada bio vidljiv kameni grb koji je simbol onog mjesta ali svojim postojanjem upotpunjuje kulturno tkivo grada jer ima staru priču iza sebe.

No desio se ovaj fušeraj.


A sad pustimo pokojnom Branku Fučiću da nam ispriča priču toga mjesta:




Do sada sam jeio i pio u gostionicama koje su se zvale "K zlatnom lavu", "K bijelom konju", "K slonu", , "K šljuki", "K crnom orlu"", "K trima zbijezdama", k ovoj ili onoj životinji, a u gradu Rijeci, tamo, u ulici koja se nedaka zvala Rov, talijanski Via del Fosso, a sada se zove Garibaldi [zapravo sada se zove ulica Ante Starčevića], popio sam kavu kavu u kavani koja nosi ime "Dva lava". Evo ih, uistinu, nad ulazom u kavanu, gdje su isklesani u kamenu, u reljefu.

Odakle tamo dva lava? Ne od jučer.

Na toj kući koja je tek od nedavna postala kavanom, lavovi su bili uzidani negdje oko godine 1760. A uzidali su ih pavlini iz Crikvenice koji su tu kuću kupili u Rijeci da im bude gostinjac, konačište, kada po poslu svrate u grad.
Na tom kamenom reljefu nisu uklesana samo dva lava, tamo je prikazana cijela jedna pripovijest. Naime, taj je reljef s dva lava grb pavlinskoga reda.
Oavlinu su fratri, redovnici. U početku su bili strogi asketi, pustinjaci, ali kasnije su se pogospodili kako to obično biva među nama grešnim ljudima dok ih konačno u našim krajevima nije likvidirao car Josip II. Nije trpio njihova nerada uz njihovo bogatstvo koje je, naravno, konfiscirao, kako to uvijek i svagdje grešna državna vlast radi.
Pavlinima se zovu jer su uporno podržavali tradiciju da im je osnovatelj ni više ni manje nego Sv. Pavao pustinjak, starokršćanski svetac, koji je živio u IV. stoljeću u Egiptu.

Njega Crkva smatra prvim pustinjakom, on je "primus eremita".

To je znameniti red koji se u srednjem vijeku proširio znatnim dijelom Europe: po Francuskoj, po Portugalu, po Poljskoj i po Mađarskoj odakle je u XIII. stoljeću prešao i u Hrvatsku. Prvi njihov samostan kod nas osnovan je u Dubici 1244., njihova je bila Lepoglava od godine 1400., a u Istri i Hrvatskom primorju otvorili su samostane u XIV. i XV. stoljeću na Čepićkom jezeru, u Sv.Petru u Šumi, u Crikvenici, Novom Vinodolskom i u Senju.
U Poljskoj, najveće nacionalno svetište i hodočasničko mjesto, Čenstohova, i danas je u pavlinskim rukama.
Govore li vam što imena hrvatskoga baroknoga slikara Ivana Rangera ili leksikografa Ivana Belostenca ili zagrebačkog biskupa Šimuna Bratulića? Sve su to bili školovani pavlini.
Bio je to red intelektualaca, književnika i umjetnika ali i zaslužnih poljoprivrednika i vrtlara. Kod nas u Istri, u Sv. Petru u Šumi svu su crkvenu opremu od rezbarenih oltara do kipova i slika izradili sami pavlinski majstori. Bili su i ljekarnici, otvarali su apoteke, a uz svaki samostan njegovali su poseban vrt s ljekovitim biljem.
Ali vratimo se opet do kavane "Dva lava" i pogledajmo dobro pavlinski grb. Njegov sadržaj nećemo razumjeti ako ne znamo legendu o Sv.Pavlu pustinjaku.
Legeneda pripovjeda da je u IV. stoljeću živio u Egiptu, u gradu Tebi mladi kršćanin Pavao. Kako je tada rimski car Decije progonio kršćane, Pavao se povukao u pustinju gdje je proveo sav svoj dugi život u molitivi i razmatranju. Nastanio se kraj izvora vode gdje je rasla palma, uvijek rodna datuljama. Pogledajte tu palmu u sredini pavlinskog grba, između dva lava.
Svakoga dana, priča legenda doljetao bi gavran i donosio u kljunu svetom pustinjaku Pavlu po pola hljeba.
Ali u pustinju se povukao još jedan sveti čovjek Antun opat i pustinjak. Kad je doznao za prvoga pustinjaka, Pavla pošao je da ga potraži pa se je kraj njega i nastanio. Od tada je gavran svaki slijetao i donosio u kljunu cijeli hljeb da bude hrana za obojicu. Evo tog gavrana sa cijelim hljebom u kljunu kako na pavlinskom grbu slijeće na vrh palme. Konačno je u dubokoj starosti jednoga dana umro Sv.Pavao. Sv.Antun počeo mu kopati grob pod palmom. Ali kako je i on već bio star, ponestalo mu snage. Smalaksalu starcu pritekla su u pomoć dva pustinjska lava i svojim šapama do kraja iskopali grob za Sv.Pavla.

Evo, po tom legendarnom motivu ušla su ta dva lava u pavlinski grb. Dok pijete kavu u kavani "Dva lava", sjetite se da sjedite tamo gdje su nekada i pavlini odsjedali i primali gosti. Prijateljima koji sjede uz vas i koji još to ne znaju ispričajte priču i značenje pavlinskoga grba. [...].


Branko Fučić - Terra incognita

Prekrivanjem grba sa dva lava se gubi cijela jedna gradska priča u zamjenu za tamo neku sterilnu Bou (bogte koja deklinacija) jer je tobože fora. Ma koja je to fora ako ne nemarnima i neukima? Ovime se čini direktna šteta gradskoj povijesti. I nikome neće past vlas sa glave.


Ali tragikomedija tu nije gotova jer na samo 10 metara od mjesta gdje konzervatori svoj posao nisu obavili se dešava sljedeće što dovodi u kontradikciju oba dva slučaja i one koji i trebali raditi svoj posao pokazuje pod reflektore neradništva.

No, da groteska ne zna za granice pokazuje nam još jedan događaj od kojeg mi se diže želudac.


Puna mi je kapa fušeraja u vlastitoj struci i u sestrinskim granama pa isto tako i u ostalim sferama. Kada već ne postoje sankcije kao korektiv koje će tim neradnicima ukazati da su štetni nebi li trebali ukazivati na njihov šlamperaj u nadi da imaju trunku stida?


Radi dobrobiti onih koji bi htjeli obavljati časno svoj posao bez da se moraju čuditi kakvo je ovo društvo u kojem je nemar nagrađen dok je zalaganje, marljivost, nadarenost kažnjena kako nebi stršila?



Vjerujem da priči nebi bilo kraja kad bi svaki komentator išao napisati svoja iskustva sa fušerajem.






Post info
12.05.2010. (15:44)
53 komentara
komentiraj
ispis
permalink
Komentari

Opasnost povećanja policijskih ovlasti




Image and video hosting by TinyPic




Prije nego pročitate moje zaključke predlažem vam da odvojite malo vremena za ozbiljnu temu na Sadakovom blogu naslovljenu Maksimirske bagre u kojoj bloger logičkim zaključcima kirurški secira što se dogodilo na utakmici u Maksimiru.

Vjerujem da je došlo do namjerne eskalacije nasilja sa strane policije. Zašto to vjerujem?

Prije nekoliko godina su upravo na dnevniku prikazali i hvalili se pritom kako sa tim nadzorom kamera iz one staklene zgrade na Maksimiru prate čak i navijače koji misle da mogu neometano u rulji zapalit joint. Praksa je detektirati i povesti takve nakon utakmice u policijsku stanicu. Kao da se to isto nije moglo sa onima koji su zapalili baklje.

No vratimo se široj slici.

Financijska situacija u zemlji je na rubu sloma. Državna kasa je prazna i to više od naših pogleda ne može više spasiti nikakav broš. Nezadovoljstvo je opipljivo kod svih. Siguran sam da kad se nađete u bilo kojem društvu (uz obavezno spominjanje crkve kao ortaka) da se dolazi do zaključaka da ovako više ne može. Oni koji su nam skuhali ovu kašu rješiti probleme ne samo da ne znaju nego i ne žele. Točka.

Jer im nije u interesu.

HDZ je kriminalni interesni skup koji sustavno radi na rasprodaji potencijala ove zemlje. Oni su ono što su "democrazia cristiana" u Italiji i demokrašćani u Njemačkoj. Njemačka i Italija su se obračunali sa tim strankama tako što su pokrenuli istragu i stavili ih izvan zakona.

HDZ isto treba staviti izvan zakona i ako ćemo doživjeti sljedeće izbore to je prvi potez koji treba napraviti buduća vlada, ako želi postati vjerodostojna.


Pitanje koje lebdi već 20 godina iznad naših glava jest: tko će platiti za sve te laži i pljačke? Mi ili HDZ (i njihova potrčkala)?


Jedini način da se zadrže na vlasti jest da vjerujemo da ih trebamo da nam uvedu red. Da smire nasilje. Tijekom povijesti se mnogo njih odreklo vlastitih sloboda radi sigurnosti. A nisu dobili ni jedno ni drugo.

Njemačka je eklatantan primjer. Za nekoliko svijetlosnih godina obrazovaniji narod od našeg dopustio je i povjerovao jednom čovijeku koji im je obećao da će uvesti red u zamjenu za neograničene moći. Prekinut će im nered čijem je stvaranju i sam pridonio sa svojim paravojnim jedinicama, stvarao je histeriju i mržnju prema drugačijima te skretao pozornost svima sa velikim, lijepim, strašnim ali ispraznim parolama.

Povijest ima tu karakteristiku da se ponavlja. Obrasci su uvijek isti.


Neredi u Njemačkoj su se događali jer je Drugi Reich izgubio u Velikom ratu i bio dužan Francuskoj otplatiti nebuloznu cifru što je zajedno sa 4 godine nepotrebnog rata stvorilo galopirajuću inflaciju. Mogao si slobodno napuniti karijolu sa novčanicama i u zamjenu dobiti paket jaja.

Evo ako nekoga zanima političko-ekonomska situacija Weimarske republike.


Ekonomska situacija u Hrvatskoj nije ništa bolja. Dužni smo novac koji ni ne možemo zamisliti a koji nismo investirali u sanaciju proizvodnje već su kriminalci koji sjede na vlasti tu svotu raspodjelili sebi i svojima nakon što su rasprodali sve što smo nasljedili od sfrj.

Nazovimo to "za podmazivanje" raznih socijalnih skupina i naravno za održavanje lagodnog načina života političke nam elite i njihovih klijenata. Eh da ,zaboravio sam reći da je u Hrvatskoj na djelu politički odnos patronus-cliens nalik na one u rimskoj povijesti.


Jedini način da kriminalci ostanu na vlasti jest dezinformiranje javnosti i skretanje pozornosti sa njihove krivnje i namjerno lošeg upravljanja republike.




Trenutak koji većina medija nije objavila, a učinila je razliku između "opravdane policijske akcije" i beskrupuloznog batinanja svega što hoda.

preuzeto sa: http://www.zutaloptica.com/poruka-je-poslana

Policajci su se iživljavali nad starim i mladim, nad muškim i ženskim. Ovaj snimak je dokaz što nas čeka ako se provede namjera da se policiji prošire ovlasti. Da podsjetim kako je sav ovaj događaj prezentiran javnosti kao napad huligana na policajce što znači da policajci za svoje mlačenje onih koji nemaju veze sa nasiljem neće osjetiti nikakvu sankciju. Ovo možemo smatrati pokusnom probom njihovih novih ovlasti.

Ono što je frapantno jest da se niti za Tuđmanogovog režima snage represije (mada su bez beda razbijali pojedinačna smetala) nisu upustile u sraz sa vlastitim narodom. Ne zato što Franjo to nije htio (naredio je) već samo zato jer je Jarnjak (tadašnji ministar unutarnjih poslova) odbio to učiniti.

A prekjučer se to desilo. I upao im je med u sjekiru jer ako je blog presjek javnosti onda to znači da su polučili neočekivani rezultat jer su nas zavadili međusobno. Na blogu već postoje ljudi koji smatraju da je nasilje provedeno na stadionu i izvan njega opravdano. Zapravo pozdravljaju ga iako se i sami groze nasilja.

Zašto?

Jer im je puna kapa slušanja kako ti malobrojni debili rasturaju po Hrvatskoj i svijetu druge ljude i tuđu imovinu bacajuči na sve nas ljagu. Kome nebi dopizdilo?

Moj otac, umirovljeni inženjer građevine, osoba koja me podigla u ovo što sam sada je isto upala u klopku dezinformacije sve dok mu nisam dao na čitanje Sadakov post. Jer i mom ocu kao i Kenguru i Nestašnoj usidjelici je puna kapa ponavljanja uvijek istih razbijačkih priča.

Mogu misliti što će pomisliti ljudi kojima je intelektualno dostignuće pročitati 24 Sata. Ništa neće pomisliti, samo će prihvatiti ono što piše a Karamarko i Kosorica zabrinutih lica će dobiti povjerenje.

A onda će oni govoriti u ime nas kao kakvi dobrotvori da to javnost želi i očekuje od njih. Javnost zapravo očekuje uskrsnuće privrede, manji porez, suzbijanje korupcije u svim porama duštvenog života ali sve je to sad palo u drugi plan.

Kao što ameri lišavaju vlastite i tuđe građane pod izlikom nacionalne sigurnosti tako će se nasilje koje će policija provoditi nad vlastitim građanima imati ,ajme ironije li, objašnjenje suzbijanja nasilja i ustavljivanje reda i zakona.


E sad, vjerujem da je ključno kao zaključak ovoga posta spomenuti empatiju. Empatija je osjećaj radi kojeg se stavljate u tuđu kožu i radi kojeg vam ne pada učiniti nažao nekome ili radi kojeg se ponašate tako da se nešto slično ne dogodi vama i bližnjima.

Uživimo se u ulogu osobe koja dobiva pendrekom po glavi. Ja nisam nikad doživo nešto tako ali sam imao prilike da kod jednog vojnog murjaka vidim o kakvoj je spravi riječ. Željezna šipka presvučena tankim slojem gume.

Moj otac je u bivšoj državi, kad je bio lud i mlad, u pokušaju da dođe na plesnjak kod kavane Neboder, dobio po prstima pendrekom jer se držao za nekakvu ogradu. Kaže da je narednih 5 dana vidio zvijezde.

Što se dešava tek kada dobijete po glavi sa tim oružjem ne želim ni pomisliti ali treba imati na umu da su ti ljudi specijalisti u mučenju, sve one fantastične priče o ispijanju kiseline iz akumulatora i provođenje struje na genitalije u akciji "Garaža" i "Selotejp" radi kojeg krivci i mučitelji nisu privedeni pred lice pravde.

Stanimo na loptu, sagledajmo situaciju kritički i sa svih kuteva. Donesimo odluku hladne glave jer ćemo poslije požaliti. Jer jednom kada krene bit će teško zaustaviti lakrdiju a prvi od nas koji završi u lancima bacit će sve nas u lance.


Onaj tko daje svoju slobodu u zamjenu za sigurnost
neće steči drugo a izgubit će prvo.


Svima je puna kapa svinjarija u svijetu i u Hrvatskoj ali ako se budemo pravili da se one ne dešavaju samo ćemo pogoršati situaciju. Pogledajmo se u ogledalo jer smo mi krivci radi čije inercije je došlo do ovoga. Instinkt i razum vam već sada daju do znanja da nešto odvratno trulo u ovoj državi a najstrašnije jest da je najtrulije na vrhu. HDZ je veleizdajnička grupacija koja se busa domoljubljem. Svakog dana gube legitimitet a opasniji su od huligana.


U protivnom, režim i diktatura će se ponovi. Već nam kuca na pragu.


Hoćemo li im otvoriti je na nama.




http://www.youtube.com/watch?v=7DRAD-j8ObI&feature=related




Update: bloger Ovoono zorno piše o nastavku predvidljivih događaja...




Post info
03.05.2010. (15:04)
77 komentara
komentiraj
ispis
permalink
Komentari

Jozo poručuje...


Image and video hosting by TinyPic

Svim ljudima koji pošteno zarađuju za kruh i unatoč teškoj situaciji guraju dalje ovaj napukli brodić od države naprijed. Ovo je njihov dan i zato im ga čestiitam jer iz Rada proizlazi vrlina. Ostalim neradnicima i zgubidanima koji sišu državnu kasu Jozo poručuje da ovo nije njihov dan i da će dobiti sikter metlom.





A ja odoh na roštilj.




Post info
01.05.2010. (11:59)
26 komentara
komentiraj
ispis
permalink
Komentari

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>