Antologija suvremene hrvatske gluposti (6)
Žao mi je blogosfero što ti donosim tako kiseli post da se prisjetiš malo nedavne prošlosti ali blog editor jednostavno neće i neće objaviti moj putopis po Kantridi, a pošto se meni objavljuje onda sam odlučio malo pročačkati po arhivi naše nevesele političke zbilje. Nemojte zaboraviti da autori dole navedenih rečenica su i dan dana prisutni na sceni (a čovjek bi pomislio da negativci završe kad tad u pržunu).
Nježniji spol,
žena , majka, domaćica
pa ti kupuj i čitaj Večernjak i kolumne ovog debila..
Televizor razbiti i ženu pretuči trebalo bi bar jednom na dan. Ali i jedno i drugo bilo bi jako skupo, pa ih je bolje ugasiti ili izbjegavati.
Nije nemoguće da paralelno i međuovisno, u svijetu koji se sve više "oslobađa", traju povećanja ženskog jezika i nastojanje muškaraca da povećaju svoj spolni ud. Samo što su žene opet u prednosti, jer im se za povećanje jezika nije potrebna liječnička operacija.
Milan u Studiju, kolovoz 1996.
Pa malo prosvjetiteljskih parola sa katoličke strane...
Duhovita je anegdota o jednom srednjoškolskom profesoru hrvatskog koji je prije desetak godina dobio zadatak da učenicima govori o "herojskom djelu" Clare Zetkin."Evo što je napravila Clara", rekao je profesor. "Osmog ožujka je ustala i nije imala volje svome mužu skuhati ručak. Onda je alarmirala Rosu Luxemburg i druge žene koje jednako tako nisu htjele kuhati, i nastao je Dan žena".
iz uvodnika glasila katoličke mladeži Mi, svibanj 1998.
Ova žena, nekad ministrica obrazovanja a danas ravnateljica neke gimnazije u Zagrebu otkriva...
Kod nas je običaj da žene ustanu kad muškarac uđe u prostoriju. Ja to i dan-danas posve nesvjesno činim.
Ljilja Vokić u Gloriji, studeni 1994.
Izlizana politička figura i čovjek koji je bezveze potratio (za Osijek) zadnje godine kao gradonačelnik slavonske metropole uvijek je znao postaviti pravu stvar na pravo mjesto..
Pravo žene nije pravo na pobačaj! Pravo žene je hoće li zatrudnjeti ili neće.
Anto Đapić u Nedjeljnoj Dalmaciji, siječanj 1997.
Kad čovjek pomisli da je otac sljedeće rečenice bio do nedavno ustavni sudac...
Prvo da vas ispravim. Nisam rekao "Više rađaj, manje pričaj!" nego "Više rađajte, manje pričajte!" Ne znam zašto je moja kolegica iz svega toga napravila slučaj. Samo sam izrekao svoje mišljenje kako je biološka dužnost žene da rađa.
Vice Vukojević o svojemu dobacivanju Durđi Adlešič u Saboru, u Vjesniku, listopad 1997.
Oplodnja
i hrvatska demografska katastrofa
Dotični se diči civilizacijskim tekovinama...
Podsjetio bih cijenjene čitatelje da je NDH trajala četiri godine, i da je također vođen težak, okrutan rat, ali ta je država učinila jako puno za demografsku obnovu Hrvatske. Čemu ne kazati današnjoj generaciji Hrvata da je za vrijeme NDH pobačaj bio kažnjavan smrć?
don Anto Baković u Narodu, veljača 1996.
Dok se on grozi tuđom argumentacijom ja se se grozim njegovom...
Zagovornice prava na pobačaj često ističu da nema smisla rađati djecu u siromaštvu, jer je ono plodno tlo za pad u kriminal i druge socijalne devijacije. Ja sam se zgrozio nad takvom argumentacijom, jer činjenice pokazuju da su najveći sinovi ne samo našega naroda nego i svih naroda potekli iz siromašnih obitelji.
Anto Đapić u Slobodnoj Dalmaciji, siječanj, 1997.
Na nama je da svim ženama olakšamo odluku o pobačaju, tako da im ga barem zakonski otežamo.
Petar Žitnik, zastupnik HSS-a, na sjednici Sabora, siječanj 1996.
Graditelj mostova kao pravi pontifex maximus kazao je...
U Hrvatskoj je još na snazi stari komunistički zakon o pobačaju. Većina zakona je ipak na liniji evanđelja. [jel i zakon o privatizaciji isto na liniji evanđelja?]
Jure Radić u Slobodnoj Dalmaciji, listopad 1998.
Povijest za ponavljače
Čovjek to slobodno priznaje..
Kao što je poznato , pobjednici u ratu pišu povijest. Po prvi put u novijoj povijesti smo pobjednici i imamo pravo da pišemo svoju povijest!
dr.Franjo Tuđman na IV. saboru HDZ-a, veljača 1998.
..a njegov nasljednik je isto volio krojiti povijest..
Slavimo jednog od mnogih Hrvata koji su tijekom stoljeća htjeli ponovno uspostaviti hrvatsku državu, koja zapravo nikad nije ni prestajala, od prvih hrvatskih knezova i kraljeva do danas.
dr.Ivo sanader prigodom 125. obiljetnice Rakovičke bune i smrti Eugena Kvaternika, listopad 1996.
Rat protiv rata
Pošto blogerica Drina zapisuje pravedničke riječi jednog haškog zatvorenika..
""Mir se moze donijeti samo onda ako se na određenom području napravi pravda. Pravdu je moguće dobiti samo ako ispred sebe imamo istinu - a istina mora biti zasnovana na činjenicama." (Slobodan Praljak - uvodna riječ)"
onda ću ja ukazat na neke, manje pametnije riječi dotičnoga.
Razumljivo je da se Crkva pokorava mišljenju kako se svi moraju vratiti na svoja ognjišta. No to nije moguće, to se još u povijesti nije dogodilo. Pa zbog toga su ratovi i nastajali! Ako je sve bilo idilično, zašto se uopće ratovalo?!
general Slobodan Praljak u Slobodnoj Dalmaciji, rujan 1998.
Pitam se jel i ona ubrojena u registru branitelja...
Bila mi je čast da sam mogla sudjelovati u stvaranju države na području struke, da sam radila u ratnim uvjetima, da sam u doba rata maksimalno putovala na prve crte bojišnice i puno lijepih riječi uputila.
mr. Vesna Girardi-Jurkić u Danasu, rujan 1994.
a bivši pizzaiolo pa ministar obrane?
Odoru je lako odjenuti. Mnogi su je dobili još 1990. godine, a kako nije bila praksa vraćati odore, mnogi su ih odnijeli kući. U njima su otkopavali vrtove, sadili duhan,pa i išli zapalit kuću.
Gojko Sušak u Glasu Slavonije, veljača 1996.
a kad se pitate kako to da je nasilje tako odjednom eskaliralo onda se prisjetite da se to dešava kada se nasilnik unapređuje umjesto da se kazni.
Brzovićev delikt se razvikao, a da pri tome nitko nije rekao što je sve tome prethodilo, koliko je taj jadni čovjek bio isprovociran, izvrijeđan.
general Ivan Tolj o napadu gardista Tomislava Brzovića na Vladu Gotovca, u Nedjeljnoj Dalmaciji, veljača 1997.
U mojoj je pušci ostao metak u cijevi, kad je iz smjera Osijeka naišao "stojadin" u kojem su bili pokojni Kir i drugi. Izmakao sam se u stranu da me ne pogaze, a kako sam odskočio, prst mi je slučajno povukao obarač i dogodilo se to što se dogodilo.
Antun Gudelj, amnestirani ubojica Josipa Reihl-Kira, Gorana Zobundžije i Milana Kneževića, koji je u njihov automobil ispalio 28 metaka, u Globusu, lipanj 1997.
Groteska se nastavlja...
Netko mi je rekao da djevojčici vežem oči. Uzeo sam komad plahte i kada sam joj zavezao oči rekao sam da ispale samo jedan metak. Ja sam se nakon toga okrenuo i nisam htio gledati. Nisam čuo jedan nego sam ćuo više pucnjeva. Kada sam se okrenuo, curica je ležala na zemlji.
Siniša Rimac, pripadnik Merčepove postrojbe, prigodom policijskog saslušanja osumnjičenih za ubojstvo 12-godišnje Aleksandre Zec i njene obitelji, prosinac 1991.
Pa zaslužena nagrada...
Odličja koja ste primili znak su priznanja, ali ona vas i obavezuje da nastavite onako kako ste i do sada činili. da budete uzor drugima i opravdate povjerenje koje sam vam kao državni poglavar dodjelio.
dr.Franjo Tuđman prigodom dodjele odlikovanja za junački čin u ratu Siniši Rimcu, svibanj 1995.
Praljak je odavno iznio svoju teoriju o nedužnosti...
Rat je rezultat politika koje su ovdašnji narodi tražili od svojih vođa. Samo su u lošim analizama krivci za ovaj su pojedinci.
general Slobodan Praljak u Tjedniku, svibanj 1997.
Ako državu poistovjetimo sa kućom onda možemo zaključiti da nam je zemlja sagrađena na proljevanju krvi i uzrokovanju patnje (osim stalnih ponavljanja mita i korupcije, unapređenja podobnih, srozavanja obrazovanja, penzića koji kopaju po kantama za smeće).
Razum mi govori da osobe koje su oblačile u devedesetima su i dan danas iste osobe koje nam dižu poreze, apeliraju na čoporativno stezanje remena dok administracija buja ljudima koji ne rade ni klinca a planiraju zaposliti još 607 osoba radi pregovora sa Europom, kako nam tepaju. Škvadra koja nas ukopala u duboka govna nas ne može i ne želi izvaditi iz njih jer bi to značilo za njih dignuti ruku sami na sebe što je razumno da se neće dogoditi. Njihovi politički puleni poput Gordana Jandrokovića i hadezeovske mladeži (sjećate li se rastezanja mišića ispred sdp-ovog sjedišta?) nisu dosada opravdali prostor u glavi koji inače okupira mozak.
Dok nema pravde nema ni mira...