Moja isprika
Pozdravljam predsjednika Rvaske. Ovo je za nas jako fino i dobro. Vjerujem da će doprinjeti za daljnji život i međuljudske odnose. Mi smo procijenili da je on jako fin čovjek, da Bosnu gledao kao pravu državu. Mi takve ljude volimo . Drago nam je da je došo.
Ovo su riječi Hajrudina Pezera koji je izgubio 23 člana obitelji iz Ahmića gdje su "jockeri" iz Vojne policije HVO-a, 16 travnja 1993, ubili 116 civila, sve kuće spalili i džamiju minirali.
Pošto naša vrla Predsjednica vlade nije u stanju iz nekih sebičnih razloga pogledati istini u oči (jer je na čelu stranke koja se diči oslobađanjem domovine a i to im je glavni ultimativni adut koji vade svaki put kad se osjećaju ugroženima na izborima) ili je u pitanju samo nedostatak mašte jer kad bi Jaca i njen prijatelj Andrija (kad će više da se taj povuče iz javnog života?) mogli zamisliti što znači na taj način izgubiti voljene osobe mislim da nebi imali obraza spočitavati Josipoviću najhumaniju gestu koju je jedan hrvatski političar učinio otkada nam država i postoji.
Možda je upravo problem u toj boli koja je nezamisliva pa stoga naši vječni moralisti a zapravo najgore izdajice i kriminalci mogu i dalje puhati u trube koje su ih dovele na vlast.
I prestanite sa jeftinim trikovima trpanja normalnih miroljubivih ljudi sa vama u sintaksi da "Hrvatska nije vodila agresorski,nego obrambeni i obraniteljski rat" jer vi sa tom rečenicom ne držite nama stranu nego sebi, pokušavajući dobiti potporu od nas koji bi se tobože trebali osjećati prozvanima za svinjarije koje ste učinili Vi, svinje iz HDZ-a.
Jer Hrvatska nije HDZ.
Nijedna Deklaracija o Domovinskom ratu ne može sprati ljigu sa kojom ste zaprljali vlastite obraze (da ne kažem i duše, ako ih imate) i koju ovih dana papagajski ponavljate neće da ispire krv koju imate na rukama.
Krali ste i pljačkali, silovali i ubijali u domovini hrvatske građane (nije važno koje nacionalnosti) kao što ste isto učinili izvan granica, u BiH. I nema veze što to osobno niste učinili već ste izdavali neformalna naređenja, poticali na klanje, isplačivali im plaće iz državnog proračuna, osigurali im pravnu zaštitu i nove identitete a sada njekate sve te zločine što vas stavlja na isti rang onih koji su to počinili.
Sramite se, ne samo da se pitam kako možete da hodate ovom zemljom nego se čudim kako možete spavati mirne duše. Mora da je zaista uspješno kirurški odstranjena ta Savjest sa čime, čestitam vam, niste više pripadnici ljudske vrste.
Jedino zbog čega se nadam da Bog kojem se (deklarativno) molite Vi Veliki Hrvati i Vjernici, postoji, jest da ćete po toj logici drito u pakao kada vas pravda ne može dostići u ovom svijetu.
Kada sam imao samo deset godina uživatelji istog državljanstva su i u moje ime Mostar oslobodili od Staroga mosta i cijeloga istočnoga Mostara. Stolac i Počitelj oslobodili od svih ljudi, dvadesetak džamija i svih važnih zgrada. Vodili su oni i obrambeni rat: stjeravši muškarce u logore, branili se od onih s kojima su još do jučer ratovali protiv onih što su nas napali. Mimo svake logike i razuma... a i časti na koju se vole pozivati naši "domoljubi".
Naposljetku jebeš čovjeka koji nije u stanju da se isprića za vlastite pogreške, takve ne želim kao prijatelje a kamoli na vlasti.
Ahmićanima isprike ne mogu pomoći: one ne vraćaju mrtve, ne ispiru bol živih. Isprika je trebala nama, da prekinemo već jednom zaboravljati.
Tako je napisao Boris Pavelić parafrazirajući Dežulovića u "Pogledu". Oni koji zaboravljaju ili misle da smo apriori, bez kritičkog razmišljanja, dužni i nevini su buduće topovsko meso ili buduće ubojice.
Ja, Neverin, se ispričavam i duboko žalim za sve zloćine koje su počinili pripadnici moga naroda bilo kojem ljudskom biću. Nisu ni svjesni da su na taj način najviše naštetili vlastitome narodu što ih trpa u veleizdajice. Najviše što mogu učiniti je svaki put te spodobe proglašavati budalama i lučonoše gubitničke politike.
Nikada šutjeti jer me to čini njihovim suučesnikom.