neverinov blogneverinov blog

Na putu za Jug (Makedonija)






Image and video hosting by TinyPic


Makedonija je prekrasna zemlja i nekako je čudno kad pomislim da je granice nekada zajedničke države dosezala do Albanije ali to je neka druga već izlizana priča o kojoj mi se baš i neda. Alergičan sam na "tko nas bre zavadi" spike nakon što je dernek okončan. Ionako ćemo kad tad sve to ponoviti.

Dosta o tužnim stvarima.

Navečer kad smo napokon napustili Albaniju prošli smo Strugu i zaputili se direkt za Ohrid bez da znamo što nas čeka, bili smo nekako sigurni da ćemo bez problema pronaći smještaj i tako je bilo. Smještaj je zapravo pronašao nas u liku simpatičnog makedonca na bicikli koji pita turiste dali im treba soba. Dogovorili smo se za jednu sobu sa tri kreveta, kuhinjom i kupatilom za prejeftinih 7 eura po glavi (sa time što nas je još i prijavio na policiju i platio nekakav turistički ceh). Čisto i jeftino, stan je bio simpatičan i imali smo jednu obitelj iz Strumice kao susjede. Aco i Marija koji su nam kuhali kavu ujutro i dali nam svoj broj ako se opet javimo da nam tutnu njihov slavni ajvar. Dragi ljudi stvarno.

Btw, ne postoje antipatični makedonci. Kladim se da njihova murija nema pendreke već neke šećerne štapiće umjesto.


Image and video hosting by TinyPic


Osmanlijska arhitektura u Ohridu. Ima napuštenih kuća i u derutnom su stanju ali one u kojima se živi su zaista prekrasne u staroj jezgri i na rivi. Ohrid se definitivno okrenuo turizmu pa me podsjeća na Opatiju što se tiče posječenosti.


Image and video hosting by TinyPic

Unutrašnjost jednog samostana. Makedonci su doista religiozni (a opet nebi rekao zadrti kao kod nas) bili muslimani ili kršćani.


Image and video hosting by TinyPic

Ljube se vrata crkve.



Image and video hosting by TinyPic



Image and video hosting by TinyPic


Image and video hosting by TinyPic


Papir se radio od poderane bijele odjeće kao što su kanotijere (potkošulje jelte) koje su se morale samljet u nekom kotlu i smjesa bi se postavila na željeni format unutar okvira i evo nam papir. Čini mi se da negdje u Italiji još uvijek proizvode hartiju na takav način (Fabriano možda?).


Image and video hosting by TinyPic

Posjet zavičajnom muzeju u Ohridu, nažalost mnogo toga je išlo na restauraciju pa smo se divili praznim vitrinama.


Image and video hosting by TinyPic


Image and video hosting by TinyPic



Image and video hosting by TinyPic


Križ prepun simbola.



Image and video hosting by TinyPic


Detalj s dna križa.



Image and video hosting by TinyPic

Crkva Svete Sofije izgrađena na ranokršćanskom kompleksu. Nije dozvoljeno slikanje unutra ali i vanjština je odlična.


Image and video hosting by TinyPic


Image and video hosting by TinyPic


Sviđa mi se ova kombinacija opeke i kamena.



Image and video hosting by TinyPic


Prijateljica stoji kraj bizantske kolone, nije da se baš vidi ali je tornirana.



Image and video hosting by TinyPic



Image and video hosting by TinyPic

Stari dio Ohrida je na brdu s toga idemo gore.


Image and video hosting by TinyPic



Image and video hosting by TinyPic

Crkva Svetog Klimenta Ohridskog.


Image and video hosting by TinyPic


Image and video hosting by TinyPic

Ne možemo pobjeći od arheologije niti kad smo na odmoru.


Image and video hosting by TinyPic


Image and video hosting by TinyPic


Image and video hosting by TinyPic


Kao što se može vidjeti potpuno nova crkva je izgrađena na starijim zidovima i po meni je rekonstrukcija odlično realizirana.


Image and video hosting by TinyPic


Image and video hosting by TinyPic

Dijelovi mozaika u samoj crkvi.


Image and video hosting by TinyPic




Image and video hosting by TinyPic


Tvrđava cara Samuila (cara kojeg svojataju makedonci i bugari).


Image and video hosting by TinyPic


Image and video hosting by TinyPic



Image and video hosting by TinyPic


Makedonska zastava, nema mi ništa pozitivnije od sunca.


Image and video hosting by TinyPic



Image and video hosting by TinyPic

Iako je u derutnom stanju to nam omogućava da vidimo koliko slojeva ima kuća i kako je izgrađena.


Image and video hosting by TinyPic


Ohrid ima kazalište iz rimskog doba ukopano u stijenu...


Image and video hosting by TinyPic




... koje je u funkciji i dan danas.



Image and video hosting by TinyPic


Šopska salata za 80 denara (cca. 10 kn). Dobar mi tek.


Post info
25.10.2009. (18:35)
27 komentara
komentiraj
ispis
permalink
Komentari

Vox Populi, zašto ideja ne štima?


Image and video hosting by TinyPic

Snimio Rok Pahor


Svaki put kad prolazim Koblerovim trgom u Rijeci automatski prođem pogledom na jedno postolje od bijelog mramora na kojem piše velikim slovima VOX POPULI. Nema mi tužnijeg prizora nego vidjeti taj prekrasni ideal sakriven u kutu iza terase sa stolicama, stolovima i suncobranima jednog kafića. Na taj način cijeli plemeniti koncept iz 2005. koji je inicirao Marin Miočić Stošić pada u vodu:



Na Koblerovu trgu u središtu Rijeke danas je otvoren "govornički kutak", prvi u Hrvatskoj, na kojem će svatko tko želi moći izraziti svoja stajališta i razmišljanja o bilo kojoj temi.


Lijepu ideju ekstrateritorijalnosti (znači izuzeće iz teritorija Hrvatske tako da se osoba ne mora brinuti sankcija vlastitog izražavanja) i totalne slobode govora miniraju nekoliko preduvjeta:



Photobucket

-nezanimljiva i periferna lokacija na Koblerovom trgu umjesto na Korzu, žile kucavice jedne Rijeke, preferiram rizik da se na tom postolju nakelji 99 idiota i tražitelja pažnje ako će to omogućit da barem jedna osoba nešto pametno kaže. Lako je sada govoriti da imamo speakers corner nalik onom u Londonu kada ga nitko ne abadira, u ovom slučaju je to bačen novac u vjetar;

-opća nezainteresiranost za boljke u društvu tako da još dosada nisam vidio niti čuo ikoga da govori o stanju u naciji, županiji, gradu. Niti ja se ne mogu dičiti pošto sam jedini put ponoći i malo pripit koristio postolje kako bi izjavio ljubav svojoj bivšoj umjesto da budem narodni tribun (a i činilo nam se da nas netko s početka snima kamerom);


- opći strah od iznošenja vlastitog mišljenja iako je Rijeka dosta otvoren grad strah pa su neki tabui već proživljeni što u drugim manje urbanim sredinama nije tako iako ni to ne pomaže da obični građanin vidno nezadovoljan stanjem političkog habitata na kavi nema snage dignuti se za jednu stepenicu i iznijeti to isto što bi rekao dok srče smeđi napitak.


Ako u ovom slučaju lokalna vlast garantira nepovrjedljivost tvojih prava sve dok stojiš tamo gore zašto nitko ne iskoristi priliku da kaže nešto? Pa čak i da psuje jednog Štengla i Hebranga ovi mu nebi mogli ništa.


U čemu je tajna naše političke atrofije?



Photobucket


Evo kako to izgleda zapravo, nevidljivo.. i tužno dodao bih.



Post info
11.10.2009. (16:16)
61 komentara
komentiraj
ispis
permalink
Komentari

Na putu za Jug (Albanija)




Photobucket


Unutrašnjost prije albanske granice između Skadarskog jezera, Bara i Ulcinja je podosta pitoma a to se vidi kako po dolcima i dolčićima se nalaze nasade maslina i loze a glavna cesta pari neka seoska bez bijele crte. A onda stajemo u mjestu prije granice, Vladimir, gdje u dućanu nailazim na simpatičnu i druželjubivu prodavačicu kojoj sam se nekako sav pun oduševljenja zahvalio na ljubaznosti pa kad je saznala da sam iz Rijeke oduševljeno mi priznala kako joj je Studenac najdraža kisela voda a ja sam tamo otkrio eurocrem štapiće punjene čokoladom, kakav savršeni slatko slani mix.


Ono što mi se sviđa kog granice, kad već moraju postojati, jest da su crnogorski i albanski carinici u uredu do jedan drugome tako da si mogu dodati pasoše što dosta skračuje vrijeme čekanja.


Photobucket


Albanija je zemlja ogromnog kontrasta između onih koji voze jako skupe i dobre aute i onih koji šalju djecu da žicaju neku paru od putnika u autu a u tom djelu putovanja sam imao dojam da smo negdje u Indiji koliko su nam ti dječaci lupali u auto u nadi za kojim lekom. Albanci imaju predivnu zemlju ali nekako ne mare za time pa iako izdaleka vidite prekrasne gore pune zelenila izbliza vidite smeće ostavljeno nemam pojma kome.

Drveni most nad rijekom Bojanom, šteta što je sva rijeka prepuna smeća i ostavljenih veš mašina dok se ljudi po njenim obalama nonšalantno kupaju.


Photobucket


Photobucket


Tvrđava koja dominira Skadrom i sjevernim djelom ogromne ravnice sve do Tirane u koju upravo ulazimo.


Photobucket


Photobucket


Jedina magistralna cesta (prikazana na karti kao autocesta) jest upravo ona koja vodi od Skadra do Tirane i od Tirane do Elbasana na kojoj je nevjerovatan broj vozila i zato je prosjek vožnje od 70 km na sat. Osim toga neću se prevariti ako kažem da je svakih sto metara benzinska stanica i auto praonica (na albanskom Lavash).


Photobucket

Gužva u Tirani. Semafori su rijetki, zebre također i nema crta nasred ceste tako da se svi svima ubacuju u "traku"



Photobucket


Prekrasna palača narodne skupštine pretpostavljam. Podsjeća na one meksičke muralese.


Photobucket


Centar Tirane je ogroman i čist (u raprezentativne svrhe) i sav se život odvija u okolnim trgovima i parkićima. Albanci vole biti na otvorenom i nikad prije kao ovdje nisam vidio toliko djece i odraslih kako se šetaju, igraju, rekreiraju u parkovima (koji su uzgred rečeno ogromni.


Photobucket


Džamija i zvonik na Skenderbegovom trgu. Odmah lijevo je jedan skriveni restorančić gdje sam jeo najbolja jetrica ikad i sve to polivenom njihovom Korca pivom.


Photobucket



Do samog trga se nalazi Ufo University, ludilo.



Naš put po Albaniji je trjao nešto više od 7 sati tako da smo sve vidjeli uglavnom iz auta i jako površno. Na radiju su uglavnom talijanske valne duljine, sve je puno albanskih i američkih zastava na svakom uglu.



Photobucket






Gužva u centru Tirane, primjetite ova dva penzića dok oko njih jure desetke auta. Onaj zadnji se praktički grebe sa štapom za svaki kvadratni centimetar.


Nisam vidio masu bunkera kako sam mislio ali čini mi se da su Albanci imaju mnogo više vojske od nas, ogromne vojarne oko Tirane zauzimaju mnogo zelenih površina na jugu Tirane gdje teren postaje zavojit i brdovit sve do granice sa Makedonijom.


I tako nam je pala noć dok smo se vozili Albanijom u nadi da ćemo stići do Ohrida u neko pošteno vrijeme i naći smještaj. Albanci imaju valjda nekakve redukcije pa su im kuće uglavnom u mraku dok ljudi vanka gledaju u cestu (valjda kao jedini izvor svijetla), sjede za stolovima i čakulaju jedni sa drugima. Imam osjećaj da su mnogo više na otvorenom nego mi.


Izlazak iz Albanije košta 2 eura. Negdje prije 22 sata stigli smo preko Struge u Ohrid i odmah pronašli smještaj ali to je neka druga priča.







Nevezano uz post, evo vam novi hit od Gustafa kojeg pjevušim već dva dana, Sanjati ćemo žuto..



Post info
09.10.2009. (17:06)
27 komentara
komentiraj
ispis
permalink
Komentari

Na putu za Jug (Crna Gora 2)




Photobucket


Zanimljivo je koliko toga crnogorci stavljaju pod skute EU-a od same table na graničnom prelazu hvala kojem imate osjećaji (ako baš ne stanete pokraj table i pročitate mala slova) da ste ušli u jednu zemlju-članicu. Uveli su i euro tako da vjerujem da je turistima iz Europe to jedna od najkomotnijih stvari.

Ono što mi se ne sviđa kod Crne Gore jest odnos prema vlastitioj baštini (ima i kod nas trulih jabuka), od zidina Kotora koji su vidljivo u rasulu (hvala kojima imate osjećaji da su Dubrovačke zidine tek izglancane) do primjera grada Doklee/Duklje čitavog jednog antičkog grada (slikanog u brošurama i vodićima) do kojeg nema table koja bi pokazala kako doći do grada pa se morate snalaziti hvala mještanima i vožnjom po makadamima sve dok u daljini ne vidite nekakve zidine a opet namte pojma kako doći do njih. I onda jednom kada se ipak snađete frapira vas činjenica da pruga prolazi kroz čitavo nalazište.
Nama je trebalo sat i pol vremena vožnje ali smo barem vidjeli mjesto gdje se rijeka Zeta uljeva u Moraču.


Photobucket


Nalazište iako pod pokroviteljstvom euro fondova je posve napušteno, vidi se da netko svake godine dolazi tu i tamo pokositi i da se tamo odvijaju koncerti hvala jednom napuštenom stageu.



Photobucket

Zgrade pokraj foruma


Photobucket


Forum sa ostacima kolona, cipusa, stela...


Photobucket

Arhitektonski detalj


Photobucket

Vjerovatno je na ovom stalku bio kip cara Trajana a pošto je vidljivo da ovdje ima titulu DIVO to znači da spomenik možemo datirati nakon njegove smrti koja se desila 117 n.e. to je u arheologiji terminus post quem što samo želi kazati da spomenik nije mogao biti prije 117. godine.


Photobucket


Gradske zidine u daljini. Odlazimo razočarani Podgoricom pošto se nema baš nešto za vidjeti, jedina stvar koja je ostala na nogama nakon bombardiranja u Drugom svijetskom ratu je Sahat-kula iz XVIII. stoljeća (na kojoj još uvijek stoje lampice sa drvcima za proslavu božića i nove godine). Jako je teško snalaziti se u gradu a i sam izlazak je otežan nepostojanjem tabli koje označavaju u kojem su smjeru drugi gradovi.

Jedino dobro po čemu ću pamtiti Podgoricu je pečenjara "Čudesa od mesa" gdje sam naručio vješalice i po tome što u apoteki aspirin c koji košta samo 70 eurocenti. S toga ako vas boli glava najbolje da ju lječite u Crnoj Gori.

Eh da, sa obale do Podgorice se može stići jedinom (ne još dugo jedinom ako naš vrli Jure misli ovdje prolaziti bagerom) autocestom u Crnoj Gori (koja zapravo podsjeća na naš izum poluautoceste Rijeka-Zagreb) i cijena uopće nije paprena kao što je bilo šta papreno kod nas (plaća se nekakva tunelarina).



Photobucket


Rijeka Crnojević se uljeva u Skadarsko jezero i privlači turiste svojom netaknutom prirodom.



Photobucket


Photobucket


Photobucket



Photobucket


Treba neko vrijeme za prikupiti hrabrost jer je voda doista hladna. Na početku kada ulaziš sa nogama na kraju ih niti ne osjećaš više koliko je sve utrnulo ali da je dobro za cirkulaciju (ili infarkt) jest. I tamo počinju dolaziti turisti, neki španjolci su se spuštali nizvodno sa kajakom.


Photobucket



Photobucket



Photobucket

Pijavica mi se uhvatila za nogu pa sam ju vratio u vodu



Photobucket


Pogled na most sa svratišta...


Photobucket


...gdje smo cugali dobrog starog Nika



Photobucket



Svratište drži jedan simpatičan čovjek kojem se obraz ozario kad je čuo da smo iz Pule, tamo naravno ima stričeve i službovao je u JNA pa je izvadio bocu rakije da nazdravimo sa njim (naravno na račun kuće). Taj podatak da pola balkana ima nekog u Puli će se dokazati jako točnim.


Photobucket


zadnji lijepi prizor prije dolaska na parking gdje sam se presvukao i ostavio novčanik na krovu od auta pa smo krenuli...


i ovdje počinje PRIČA O MOM NOVČANIKU

Nakon pola sata vožnje po makadamu malo prije Vir Pazara shvatio sam da nešto fali u džepovima i počeo se panično hvatati za hlače i pretraživati u autu gdje bi mogao biti novčanik. Kad smo se vratili natrag taman je pala noć pa je bilo još teže ustanoviti gdje je novčanik mogao izletjeti sa auta. Pola sata sam tražio po svratištu i onda od mjesta gdje smo parkirali sa nekim slabim baterijama lijevo i desno od ceste ali ništa.
Već su mi se rojile svakakve ideje po glavi, kako ću to objasniti materi a da me pritom ne objesi na povratku za plafon, kako ću cijeli deveti mjesec provesti na mupu radeći nove dokumente i opravdavajući kako si ih nisam prodao. Te noći sam zaspao sav izbediran dok je u Kotoru na trrgu ispred Pomorskog muzeja treštila limena glazba.
Drugi dan sam javio majci o gubitku i pritom cijeli dan dobivao poruke sa pogrdnim sadržajem sa njezine strane, prijavio sam u policiji slučaj kako bi dobio izjavu koju mogu pokazat u našem mupu. Kad je policajac pisao invetar stvari koje sam imao izostavio je novac jer iako nađu dokumente novca sigurno neće biti.
Nakon što mi je službenica pretipkala izjavu (i ispovjedala kako je stara Juga bila prava dobra država i kako ima strica u Puli) krenuli smo za Ohrid preko Albanije.
I tamo se desilo čudo, najprije je stigla poruka moje majke kako ju je kontaktirao hrvatski konzul u Kotoru Ivan Jurčević da su pronašli moje novčanik sa ispravama i sa svim novcem!!! Nakon što sam dobio broj i nazvao osobno konzula saznao sam da ga je pronašao jedan belgijanac 3 kilometara od Rijeke Crnojević kada je prolazio autom nasred ceste.
Pitao me kada mogu doći po novčanik pa sam mu odgovorio da nema šanse jer smo u Ohridu a ne mislimo se vračati nazad pa mi je odgovorio da nema problema te da jedan njegov prijatelj igrom slučaja ide baš za Rijeku te da će predati novčanik mojoj majci u ruke. I tako je bilo..


Više sreće nego pameti.




Post info
03.10.2009. (16:17)
42 komentara
komentiraj
ispis
permalink
Komentari

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>