Na putu za Jug (Makedonija)
Makedonija je prekrasna zemlja i nekako je čudno kad pomislim da je granice nekada zajedničke države dosezala do Albanije ali to je neka druga već izlizana priča o kojoj mi se baš i neda. Alergičan sam na "tko nas bre zavadi" spike nakon što je dernek okončan. Ionako ćemo kad tad sve to ponoviti.
Dosta o tužnim stvarima.
Navečer kad smo napokon napustili Albaniju prošli smo Strugu i zaputili se direkt za Ohrid bez da znamo što nas čeka, bili smo nekako sigurni da ćemo bez problema pronaći smještaj i tako je bilo. Smještaj je zapravo pronašao nas u liku simpatičnog makedonca na bicikli koji pita turiste dali im treba soba. Dogovorili smo se za jednu sobu sa tri kreveta, kuhinjom i kupatilom za prejeftinih 7 eura po glavi (sa time što nas je još i prijavio na policiju i platio nekakav turistički ceh). Čisto i jeftino, stan je bio simpatičan i imali smo jednu obitelj iz Strumice kao susjede. Aco i Marija koji su nam kuhali kavu ujutro i dali nam svoj broj ako se opet javimo da nam tutnu njihov slavni ajvar. Dragi ljudi stvarno.
Btw, ne postoje antipatični makedonci. Kladim se da njihova murija nema pendreke već neke šećerne štapiće umjesto.
Osmanlijska arhitektura u Ohridu. Ima napuštenih kuća i u derutnom su stanju ali one u kojima se živi su zaista prekrasne u staroj jezgri i na rivi. Ohrid se definitivno okrenuo turizmu pa me podsjeća na Opatiju što se tiče posječenosti.
Unutrašnjost jednog samostana. Makedonci su doista religiozni (a opet nebi rekao zadrti kao kod nas) bili muslimani ili kršćani.
Ljube se vrata crkve.
Papir se radio od poderane bijele odjeće kao što su kanotijere (potkošulje jelte) koje su se morale samljet u nekom kotlu i smjesa bi se postavila na željeni format unutar okvira i evo nam papir. Čini mi se da negdje u Italiji još uvijek proizvode hartiju na takav način (Fabriano možda?).
Posjet zavičajnom muzeju u Ohridu, nažalost mnogo toga je išlo na restauraciju pa smo se divili praznim vitrinama.
Križ prepun simbola.
Detalj s dna križa.
Crkva Svete Sofije izgrađena na ranokršćanskom kompleksu. Nije dozvoljeno slikanje unutra ali i vanjština je odlična.
Sviđa mi se ova kombinacija opeke i kamena.
Prijateljica stoji kraj bizantske kolone, nije da se baš vidi ali je tornirana.
Stari dio Ohrida je na brdu s toga idemo gore.
Crkva Svetog Klimenta Ohridskog.
Ne možemo pobjeći od arheologije niti kad smo na odmoru.
Kao što se može vidjeti potpuno nova crkva je izgrađena na starijim zidovima i po meni je rekonstrukcija odlično realizirana.
Dijelovi mozaika u samoj crkvi.
Tvrđava cara Samuila (cara kojeg svojataju makedonci i bugari).
Makedonska zastava, nema mi ništa pozitivnije od sunca.
Iako je u derutnom stanju to nam omogućava da vidimo koliko slojeva ima kuća i kako je izgrađena.
Ohrid ima kazalište iz rimskog doba ukopano u stijenu...
... koje je u funkciji i dan danas.
Šopska salata za 80 denara (cca. 10 kn). Dobar mi tek.