Na putu za Jug (Albanija)
Unutrašnjost prije albanske granice između Skadarskog jezera, Bara i Ulcinja je podosta pitoma a to se vidi kako po dolcima i dolčićima se nalaze nasade maslina i loze a glavna cesta pari neka seoska bez bijele crte. A onda stajemo u mjestu prije granice, Vladimir, gdje u dućanu nailazim na simpatičnu i druželjubivu prodavačicu kojoj sam se nekako sav pun oduševljenja zahvalio na ljubaznosti pa kad je saznala da sam iz Rijeke oduševljeno mi priznala kako joj je Studenac najdraža kisela voda a ja sam tamo otkrio eurocrem štapiće punjene čokoladom, kakav savršeni slatko slani mix.
Ono što mi se sviđa kog granice, kad već moraju postojati, jest da su crnogorski i albanski carinici u uredu do jedan drugome tako da si mogu dodati pasoše što dosta skračuje vrijeme čekanja.
Albanija je zemlja ogromnog kontrasta između onih koji voze jako skupe i dobre aute i onih koji šalju djecu da žicaju neku paru od putnika u autu a u tom djelu putovanja sam imao dojam da smo negdje u Indiji koliko su nam ti dječaci lupali u auto u nadi za kojim lekom. Albanci imaju predivnu zemlju ali nekako ne mare za time pa iako izdaleka vidite prekrasne gore pune zelenila izbliza vidite smeće ostavljeno nemam pojma kome.
Drveni most nad rijekom Bojanom, šteta što je sva rijeka prepuna smeća i ostavljenih veš mašina dok se ljudi po njenim obalama nonšalantno kupaju.
Tvrđava koja dominira Skadrom i sjevernim djelom ogromne ravnice sve do Tirane u koju upravo ulazimo.
Jedina magistralna cesta (prikazana na karti kao autocesta) jest upravo ona koja vodi od Skadra do Tirane i od Tirane do Elbasana na kojoj je nevjerovatan broj vozila i zato je prosjek vožnje od 70 km na sat. Osim toga neću se prevariti ako kažem da je svakih sto metara benzinska stanica i auto praonica (na albanskom Lavash).
Gužva u Tirani. Semafori su rijetki, zebre također i nema crta nasred ceste tako da se svi svima ubacuju u "traku"
Prekrasna palača narodne skupštine pretpostavljam. Podsjeća na one meksičke muralese.
Centar Tirane je ogroman i čist (u raprezentativne svrhe) i sav se život odvija u okolnim trgovima i parkićima. Albanci vole biti na otvorenom i nikad prije kao ovdje nisam vidio toliko djece i odraslih kako se šetaju, igraju, rekreiraju u parkovima (koji su uzgred rečeno ogromni.
Džamija i zvonik na Skenderbegovom trgu. Odmah lijevo je jedan skriveni restorančić gdje sam jeo najbolja jetrica ikad i sve to polivenom njihovom Korca pivom.
Do samog trga se nalazi Ufo University, ludilo.
Naš put po Albaniji je trjao nešto više od 7 sati tako da smo sve vidjeli uglavnom iz auta i jako površno. Na radiju su uglavnom talijanske valne duljine, sve je puno albanskih i američkih zastava na svakom uglu.
