Antologija suvremene hrvatske gluposti (farsa se nastavlja) 3
Trebalo mi je dosta vremena i tri posta koja nemaju veze sa politikom da bi se malo smirio te tako zakočio mozak od sigurne eksplozije radi silne razine kretenizma kod naše političke elite. Kažu da u demokraciji narod trebaju voditi najbolji od najboljih (ono što su se na latinskom nekada zvali optimates) pa ako je ova hrpa imbecila najbolje što može proizvesti ovaj naš narod onda dopustite da se izrigam u nastojanju da apsorbiram tu činjenicu.
FILOZOFIJA i slobodna razmišljanja
Ja sam za to da se ova prekrasna dosjetka koristi u svakidašnjem razgovoru...
Naravno da je mnogo lakše prikupiti krdo svinja nego jato dobrih misli.
aforizam Zvonimira Drvara u Večernjem listu, srpanj 1997.
.. a sad je red za nadnaravno stanje naše desne šatro intelektualne elite:
Sjedim tako, i mislim, i osjećam se neobično.
Maja Freundlich u Hrvatskom slovu, kolovoz 1995
Eh Majo, bit će da tvoji istomišljenici zapravo nemaju taj teret razmišljanja pa se konzekventno ne osjećaju čudno.
Nadasve dirljivo i skromno svjedočanstvo jedne od najboljih pjevačica u svemiru (uf kad se sjetim koliko ne volim superlative):
Često se pitam što će biti s nama? Svi govore o nestanku svijeta, čovječanstva. Tko će ostati? Hoće li me se itko sjetiti?
Nina Badrić, pjevačica, u Nedjeljnoj Dalmaciji, svibanj 1997.
... još jedna pametnih od onih desnih "intelektualaca":
Što je to postkomunizam? To je ono što dolazi nakon komunizma.
dr.Ante Čović u "Filozofskom obzoru" Glasnika HDZ-a, ožujak 1994.
Jedna pomalo rezignirana ali nipošto glupa (blago se Jugend.. pardon Mladeži HDZ-a):
Mi znamo da je svijet takav kakav jest.
dr.Franjo Tuđman na III. konvenciji Mladeži HDZ-a u Splitu, kolovoz 1996.
GOSPODARSTVO i gospodarska čuda
Građani, nema mjesta za paniku jer postkomunisti nas čuvaju:
Gospodarski kriminal je u porastu za 18,5 posto, no to ne znači da ga ima više.
Ivan Jarnjak, ministar unutarnjih poslova RH, na konferenciji za novinare, listopad 1994.
Riječ Poglavaru molim:
Ova hrvatska vlast preuzela je na sebe izgradnju samostalne i nezavisne države u jednu modernu zemlju napretka i blagostanja. To činimo i svakim danom dokazujemo. Čudno je ipak da ima slijepaca koji to ne vide.
dr. Franjo Tuđman na otvorenju autoceste Zagreb-Macelj, prosinac 1996.
Dame i gospodo kakav spin je ovo pak:
U Hrvatskoj nitko nije socijalno ugrožen, jer može otići u Caritas ili Crveni Križ!
dr.Hrvoje Šošić [Tuđmanovo potrčkalo u Županijskom domu] u Nedjeljnoj Dalmaciji, svibanj 1998.
Otac Hrvatske zna što je istina a što laž:
Navest ću još jedan primjer: dobivam statističke podatke o nacionalnom brutto produktu. I po tim statističkim podacima, tobože Slovenija ima tri puta veći nacionalni brutto produkt od nas! Ili pak Austrija sedam puta. Ja im kažem: dajte, malo razmislite!
dr.Franjo Tuđman na IV. općem saboru HDZ-a, veljača 1998.
Postkomunistu Todoriću je teško sa nama, bit će da zato provode bijelu kugu:
Sve je teško, ali je danas u Hrvatskoj najteže biti poduzetnik. Na nas 10 tisuća udara njih 4 milijuna!
Ivica Todorić, vlasnik "Agrokora" i jedan od najbogatijih hrvatskih tajkuna, na okruglom stolu "Imamo Hrvatsku", listopad 1996.
A ja budala dok nisam ovo pročitao mislio sam grešno da oni udaraju po nama...
Osobno posjedujem materijalne vrijednosti kao i svaki drugi građanin Hrvatske.
Ivica Todorić u Globusu, prosinac 1997.
Ovo zvuči tako aktualno iako je glupost ispaljena prije 13 godina:
Čitam danas intervju s državnom revizoricom Šimom Krasić [podsjećam da je ta žena dan danas na toj dužnosti] i neke njezine izjave nimalo mi se ne sviđaju. Naprimjer, to da jedno ministarstvo ne smije nabaviti BMW, nego da treba kupiti jeftiniji "ford escort". Podsjetilo me to na prijašnju demagogiju, ne jedan čuveni intervju s Jurom Bilićem potkraj sedamdesetih, u kojem je on govorio kako se vozi tramvajem.
Hloverka Novak-Sržić u Globusu, listopad 1996.
Nemam komentara na ovo:
Moja plaća iznosi 23 tisuće kuna, Nekome je to možda mnogo, nekome malo.
Damir Begović, generalni direktor Hrvatske elektroprivrede, u Motrištima HTV-a, travanj 1998.
Odmah mi je duša mirnija kad znam da "naši" imaju računicu:
Napravio sam jednu računicu. Kad, recimo , za potrebe vlade ne bismo kupili jedan luksuzni automobil koji vrijedi 100.000 maraka, nego bismo i taj novac podijelili u mirovine, tada bi svaki umirovljenik dobio samo 35 lipa veću mirovinu!
Drago Krpina u Jutarnjem listu, rujan 1998.
Čula sam i prolazeći Zvonimirovom ulicom vidjela, da duže vrijeme stoji prazan prostor. Poslala sam zamolbu za taj prostor i od Ministarstva obrane dobila pozitivan odgovor.
Nevenka Tuđman [dama koja je namještala poslove a tip koji je surađivao sa njom i cinkao ju je završio u zatvoru a ona na slobodi] o dobivanju poslovnog prostora, u parnici protiv Feral Tribuna pred Općinskim sudom u Zagrebu, siječanj 1997.
Poruka hrvatskoj mladeži od Majke svih Hrvata:
Bila bih sretna kada bi barem deset posto mladih ljudi u Hrvatskoj radilo toliko koliko radi moj Dejan, i uzelo na sebe takav rizik i toliku odgovornost.
Ankica Tuđman u Slobodnoj Dalmaciji, ožujak 1996.
Znači vođenje države se može opisati kao obiteljsko poduzetništvo. Papa Alessandro Borgia bio bi preponosan na ovog našeg lumena...
Bez nepotizma nema obiteljskog poduzetništva. Napad na nepotizam napad je na obitelj kao hrvatski bitak.
dr.Vlatko Mićković u Vjesniku, rujan 1997.
Sjetite se Ankice Lepej koja je najebala jer je bila poštena ali nije dopustila da se radi budalu od nje za razliku od svih nas koji smo to itekako dopustili.
U postupak pripremanja izjave o imovini Predsjednika Republike Ured Predsjednika je polazio od mišljenja Predsjedništva Hrvatskog državnog sabora. Prevladajuće mišljenje predsjedništva Sabora bilo je da novčana sredstva u bilo kojem obliku ne čime imovinu.
iz priopćenja Ureda predsjednika Tuđmana povodom otkrića devizne ušteđevine Ankice Tuđman, listopad 1998.
Sam Goli otok trebalo bi privesti nekoj gospodarskoj svrsi.
dr.Franjo Tuđman u razgovoru s urednicima hrvatskih medija, travanj 1996.
... slažem se sa Francekom. Gospodarska svrha bi bila izolacija njega i njegove elite na tu hrid i svi bi mi gospodarski procjetali bez njih.
Semiramida, jel te ovo podsjeća na nešto što si saznala?
"TRGOVINA HRVATSKIM DJEVOJKAMA", cijena za Europu 24 DEM, cijena za zemlje izvan Europe 15 USD
reklama za knjigu Don Ante Bakovića "Trgovina hrvatskim djevojkama" u Narodu, listopad 1995.
Ovaj pametnjaković bio nam je ministar..:
Ako na robi koja će se izvoziti iz Hrvatske u Europu piše ista oznaka kao i na robi koja dolazi iz Srbije, Makedonije ili Bugarske, onda je to u ekonomskom smislu zapravo stvaranje Jugoslavije, što je opasnije negoli stvaranje takve asocijacije u političkom smislu.
mr. Miomir Žužul u Slobodnoj Dalmaciji, siječanj 1997.
Uvijek tako tolerantan..
Zašto toliko nehrvata dobija radne dozvole? Cjelokupne tržnice su nam u rukama nehrvata, veleprodaja i maloprodaja voća i povrća, a da ne govorimo o slastičarnicama, ćevabžinicama i drugim lokalima!
don Anto Baković u Narodu, svibanj 1995
Nemojte smetnuti sa uma da je Jure ugledan čovjek u našoj zemlji..
Moram demantirati napise koji su se ovih dana pojavili po novinama kako u Dalmaciji, na obnovi oslobođenih područja, rade Rumunji. U Dalmaciji ne rade Rumunji nego Hrvati koji imaju hrvatsku putovnicu, ali koji, istina govore rumunjski jezik.
dr.Jure Radič na sjednici Sabora, ožujak 1996.
Mora da Jure misli na Istrorumunje.. Dejmone ća mi ti povedaš o temu?
I ja sam formalno nezaposlen, jel to znači da foliram?
Formalno je u Hrvatskoj nezaposleno 16-17 posto, međutim, stvarno nije niti 9 posto, jer su ti nezaposleni samo formalno nezaposleni.
dr.Franjo Tuđman u razgovoru s urednicima hrvatskij medija, svibanj 1997.
Eh Tuđmy, stvarno ti nisu išli statistički podaci...
Uostalom, koja je to zemlja, od najbogatije Švedske, Njemačke ili Sjedinjenih Američkih Država, nema problema sa zaposlenima, zdravstvom, umirovljenicima itd. Prema tome, čak je i neobjašnjivo kako smo mi do sada sve to uspjeli savladati!
dr.Franjo Tuđman na svečanom božićnom primanju u Predsjedničkim dvorima, prosinac 1997.
Poruka za prosvjede u rujnu..
Ja s ovog mjesta poručujem hrvatskom radništvu u cjelini, a željezničarima posebno: ne budite sredstvo borbe protiv hrvatske države! Hrvatski radnici, ovo je vaša država, ovo je vaša vlast. Do hrvatske slobode i hrvatske demokracije nismo došli štrajkovima! A štrajkovima se ne može postići niti veća plaća niti blagostanje niti veća demokracija u Hrvatskoj!
dr.Franjo Tuđman na 1. sjednici Glavnog odbora HDZ-a, veljača 1996.
Jure je u biti dobročinitelj samo mi to ne kužimo iz prve...
Projekt autoceste Zagreb-Dubrovnik ima veliko međunarodno značenje. Jednostavno, iz središta Europe na jug Europe i u Aziju moći će se doći ne vozeći se kroz Srbiju!
dr.Jure Radić u Globusu, travanj 1998.
Kako pronicljivo od njega, sjetite se T-Com-a i Ine:
Radnici se slobodno mogu prebaciti iz staleža radništva u stalež poduzetnika: dovoljno je da kupi dionice.
Zlatko Canjuga na IV. općem saboru HDZ-a veljača 1998.
Ovo mi zvuči kao priznanje lopovluka:
Moramo se adekvatnije postaviti prema pretvorbi i moramo našem članstvu maksimalno omogućiti da dođe do vlasništva.
Petar Đukan na tribini HDZ-a u Zagrebu, travanjj 1994.
...ma koga ti zajebavaš Jozo?
HDZ se, tvrdim, najmanje okoristio privatizacijom, jer su članovi te stranke ljudi koji su s puno ideala ulazili u nju i nije im bilo ni na kraj pameti želju za nezavisnom Hrvatskom zamijeniti borbom za stjecanjem bogatstva.
Jozo Škara, ministar rada i socijalne skrbi u Narodnom listu, prosinac 1997
Šeks voli figurativno a ispada da je doslovce...
Promjena vlasničkih odnosa, promjena cijelog jednog sustava i sve derivacije koje iz toga proističu, znači, cijela jedna nova struktura društva, ne može se obaviti ni bezbolno, ni čisto. To je porod, ruke moraju biti krvave i nečiste.
Vladimir Šeks u Studentskom listu, studeni 1996.
Demagog br.1 bez obraza poručuje:
Shvatio sam demagogiju koja se uvukla u hrvatski narod, koja je posljedica ovoga gospodarskog trenutka. Svatko tko se obogatio odmah je nepošten čovjek. To apsolutno ne stoji. Iza najvećeg broja imućnih ljudi stoji krvavi rad, znoj, krediti zbog kojih se ne spava noćima!.
dr.Andrija Hebrang u Globusu, kolovoz 1997.
Kriminalac koji nikad nije priveden (kao nije dokazano) nam objašnjava...
Miroslav Kutle i drugi poduzetnici sigurno su u doba privatizacije bili korisni, iako to danas ne izgleda tako. U Hrvatsku strani kapital nije htio ulaziti zbog rata. Hrvatski poduzetnici poput Kutle, Todorića, Gučića [taj tip je sad gonjen i pobjegao je u Njemačku koliko se sjećam], Biondić [onaj patriot koji objavljuje knjigu od svoje žene "Život na visokoj nozi" dok zaposlene žene kod njega šivaju za neku crkavicu] i drugih, preuzeli su djelomice njihovu ulogu.
dr.Ivić Pašalić u Globusu, svibanj 1998.
Glupim radnicima koji žele znati...
Ljudi u Hrvatskoj se moraju naučiti da će sutra ta novi vlasnik vjerojatno na međunarodnoj burzi prodati dionice i radnici koji rade neće znati tko im je vlasnik. Ne trebaju ni znati.
Milan Kovač, ministar privatizacije RH, o nepoznatim vlasnicima Večernjeg lista, u Slobodnoj Dalmaciji, siječanj 1998.
rješenje za smanjivanje birokracije u Hrvata...
Jasno je da treba smanjiti državnu upravu i to na taj način da u njoj ne bude više ni jedan Srbin.
Zvonimir Šekulin u Hrvatkom vjesniku, rujan 1997.
Današnji šef PBZ-a (koja nije naša više) mudro zbori...
Kad bi Hrvatska imala "Microsoft" i Billa Gatesa, "General Motors" i "Boeing" sve bi bilo drukčije!
Božo Prka, bivši ministar financija RH, u Vjesniku, prosinac 1997.
Ovaj post je posvećen idiotima koji neće izaći na demonstracije u rujnu...