Restauratorska posla (Rikard Benčić)
Tomba dei Pancratii, via Latina (malo izvan Rima, doba cara Hadrijana 117-130 n.e.)
Dok sam čekao posao u struci koji nikako da dođe jerbo je "kriza" pa odjednom gradovi ne investiraju u razna popločanja vlastitih trgova i ostale razvojne projekte dobio sam ponudu od prijateljice da ovaj mjesec odradim skidajući slojeve sa štukatura (mrvljeni gips i mramor kako bi se postigao privid mramorne površine, korištena metoda još iz Antike) u upravnoj zgradi bivše rafinerije šećera u Rijeci poznatu kao Rikard Benčić.
Ta zgrada predstavlja vrijeme kada je Rijeka bila razvijeno kulturno i ekonomsko središte u sklopu Austro-Ugarskog carstva kada je grad imao više stanovnika od jednog Zagreba i Splita, mjesto gdje su bili u suživotu mađari, hrvati, slovenci, talijani i austrijanci po meni dokaz ogromnog kulturnog potencijala i blagostanja što je vidljivo po zgradama i skladištima koji su preživjeli do današnjih dana.
Izdana je i knjiga koja se bavi problematikom te zgrade sa svim kulturnim i povijesnim značajkama dobivajući na valorizaciji (zgradu do upravne misli se otvoriti Muzej moderne i suvremene umjetnosti ako nisam krivo čuo...) tako da nam grad ne bude samo tranzitni centar kao što je bio u Devedesetima.
Freske sa vedutom. U to vrijeme su otkrivene čuvene freske u Pompeju i Hercolanumu (moje je osobno mišljenje da su ta otkrića utjecala na ovim freskama iako neoklasika nije niš novo)
Glavni salon korišten za reprezentativne svrhe (po meni)
Oni koji studiraju povijest umjetnosti, arhitekturu ili arheologiju znaju da ovdje sve vrišti na neoklasicizam
Ovaj panel me strašno podsjeća na one koji se nalaze na Kostantinovom slavoluku a iz Trajanovog doba
Radna atmosfera, marljivi zagrebački studenti štružu dok svira radio. Odlučeno je da će im se podizat plaća ovisno o tome koliko su vrijedni, meritokracija na djelu.. zato šute i rade.
Pretpostavljam da mogu shvatiti koji su sretnici jer dobivaju iskustvo, satnicu a još i dnevnicu. Inače na faksu možeš biti sretan kada odrađuješ praksu da ti plate hranu i smještaj
Malo monoton posao ali ne bunim se jer slušamo radio a i svatko od nas meditira nešto svoje dok struže slojeve sve do izvorne boje. Skela je podignuta širom cijele sobe tako da je dovoljno podignut ruku i možeš dotaknut plafon.
Prekrasni detalji, nisam jedini poželio uzet ovu violinu doma hehe
Bauljanje po tavanu stvorenog ko za neki triller ili horor
Hvala ovoj kapici i zaštitnim cvikama ne mogu se oteti dojmu da izgledam ko neki lik iz Privatne prakse a u tome mi pomaže natpis "Neurologija" na ulazu u zgradu. Još da nemam kombinezon..
Ne može se bez Učke sa zadnjeg kata
I za kraj jedna šatro umjetnička jer sjedim na stepenicama koje ne vode nikud.