Moja Utopija
Svijet postaje iz svog utopijskog temelja koji je ono što još nije, čime je utvrđena njegova bitna otvorenost, a time i mogućnost revolucije
Georg Wilhelm Friedrich Hegel
Upravo zbog svoga bitno revolucionarnog fermenta , usmjerenosti i smisla, utopija je trn u oku svakom konzervativnom i reakcionarnom mišljenju... Utopijski temelj neugasiv je dokle god taj svijet još uvijek jest
Milan Kangrga
Tijekom cijelog svog života slušam kritike o tome kako sam naivan u svom razmišljanju, izgubljeni idealist među oblacima i kako će me jednog dana to doći glave. Svaku osobu koju sam sreo u svom životu nastojim ne stigmatizirati nekakvim predrasudama već razmišljati kako u svom bitku nosi dobro, ono sa veliko d.
Pa ako se takvom ne dokaže tu osobu ispuštam iz ruku i idem dalje.
Ne gledam ljude po onome što imaju niti sam impresioniran kad me netko od njih želi dojmiti sa stvarima koje posjeduje a podrazumijeva se da su dali mnogo novaca radi tih stvari. To se dešava jer za mene novac nije nikakav status simbol a ovdje si uzimam pravo da jednom za svagda otvoreno i iskažem moj prezir prema tim najobičnijim papirićima radi kojih ljudska vrsta već stoljećima laže, krade i ubija svoga bližnjeg.
Tako isto ne gledam ljude koje su boje, vjere, nacionalizma, spola, imovinskog stanja, obrazovanja... .
Poznajem samo jednu podjelu ljudi koji me svojim djelovanjem mogu podučiti nečemu (od gletanja recimo do promjene nekih mojih razmatranja) i time poboljšati mene kao osobu a indirektno i svijet (ja sam samo kap u moru ali i to je nešto jer želim slat dalje) i oni koji su sa svojim prisutstvom na ovom svijetu najobičnija smetnja počevši od ksenofoba, mrzitelja svih vrsta pa do najobičnijih ovaca koji dopuštaju da ih se vodi na šišanje do te mjere da brane one koji ih iskorištavaju ako se usudiš ukazati na tu njihovu nelogičnost u ponašanju ( „greška u kompjuteru“ iz Napile se ulice).
Oni koji mi žele dati do znanja (da se jednog dana ne razočaram u svojem idealizmu) da svijet koji ja vidim mogućim umjesto ove farse u kojoj glumimo nije realan i njegova pravila se ne mogu primjenjivati u ovom svijetu jer neću dobiti nikavu hvalevrijednu povratnu informaciju.
Njima odgovaram da me to ne zanima niti malo, moja je Utopija itekako živa u meni (kao što osjećam prisutstvo Bitka u sebi bez da se idem klanjat u crkvu) i najvažnije mi je da te principe (postulate) koje sam stekao u ovih 25 godina moga života primjenjujem isključivo na sebi jer ih osjećam prirodnim kao disanje. Raditi protiv sebe bi me pretvorilo u nešto što nisam i ne želim nikada biti što možemo usporediti sa zadržavanjem daha kad ulazim u tunel (još od malena) kako bi se što manje naduvao ispušnih plinova. Znaći, ako slijediti vlastita uvjerenja čini od mene ispunjenu osobu zašto da ja mjenjam svoj način djelovanja samo zato jer to nije isti obrazac ponašanja okoline?
Jer ja sam jedino što posjedujem na ovom svijetu i što šaljem dalje nakon ovog smrtnog života a pobjeći se ne može ako okaljaš samog sebe onim postupanjima koje u sebi smatraš krivima i nedostojnima jedne ljudske duše.
Radi toga nisam nacionalist (pošto mi ništa ne predstavlja imati državu koja te sustavno krade), fanatično religiozan (pošto je religija više naštetila čovječanstvu nego doprinjela razvoju) , ateist (pošto vjerujem u Boga na svoj način), ljevičar (ili iz milja za desničare „komunjara“ pošto ne vjerujem u te podjele koje stvaraju razdor i onemogućuju iskren dijalog među ljudima), besposličar (pošto je san nakon radnog dana najmirniji), negativan (jer žalopojke ničemu ne doprinose osim što sebi izbijaš as iz rukava).
Ja sam ono što jesam