Osoršćica (1.maj)
Malo sam zakasnio sa raportom od 1.maja na Osoršćici ali za lijepe stvari nikad nije kasno a i tek sam prekjučer dobio fotke kad sam potegnuo do Pule kod prijatelja. Ukrcao sam se u Rijeci na katamaran (ne sjećam se jel Novalja ili Judita) sa planom da me pokupe prijatelji u Cresu ali pošto smo mislili da bi mogao doći još bliže i iskrcat se na Martinščicu nastavio sam dalje. Nažalost nije tog dana stao tamo pa sam bio u mogučnosti da iz Katamarana vidim jedan iza drugog Unije, Susak, Ilovik pa sve do zadnjeg pristaništa u Malom Lošinju.
I tako smo krenuli put planinarskog doma na Osoršćici gdje nas je dočekalo društvo koje je ranije stiglo ovdje.
A i domar je bio svih dva dana sa nama. Dao mi je vizitku ali ja vizitke koristim za nešto sa sasvim drugo pa ako želite reklamirati nešto ili prosljediti informacije znajte samo da nema smisla da mi date vizitku.
Veseli domar. Svakog dana priprema nešto na roštilju za dobre namjernike (moram spomenuti da sam ga skršio u partiji šaha). Ne trebam ni spomenut da smo se oblokavali i potrošili sve naše zalihe cuge pa se istinktivno sručili na domarove zalihe. Na kraju nije ispao neki grozni račun kako smo se pribojavali.
Pogled prema zapadu. U jednoj od onih uvala ćemo se strmopizditi sutra ujutro
Pogled prema istoku tojest prema Cresu i primjetit ćete jedan mali rt koji smo mi iz milja zvali "kravata" (ne mogu se sjetiti pravog imena)
Pogled prema Unijama. Planinarski dom ima kuhinju, dnevnu sobu i smještaj za 12 osoba tojest dva ogromna kreveta na kat. Nama je bilo fajn.
A panorama je fantastična
Pogled prema Martišnica na sjeveru, tamo sam se trebao iskipat. Još dalje su famozne Lubenice
Sljedeći dan silazimo do mora, samo hrabri ulaze unutra.
Nakon mora uspinjemo se opet do doma gdje nas spašava kruh i pašteta. Hvala ti Marine, da tebe nema...
Slavni i drevni Osor grad u fazi lagane ali nezaustavljive dekadencije. Teško je za povjerovat kako je ovaj grad još od prehistorije bio nezaobilazna točka Jantarnog puta (to je potvrđeno bogatim nalazima jantara na obližnjim ilirskim nekropolama), antike (poznati Apoksiomen je vjerovatno morao proć kroz Osor kako kaže Nenad Cambi) pa do srednjeg vijeka.. sve do onog nesretnog dana kada brodovi uspjevaju izać na otvoreno more i napustiti rutu koja je prolazila kroz Osor sva ova tisučljeća. Zbog postepenog zatrpavanja (i neodržavanja) kanala stvara se močvara koja pogoduje malariji a zadnji udarac je preseljenje biskupa u Cres.
Na putu prema Televrinu. Putem rasipamo društvo, na kraju ćemo ostat samo u četvero najizdržljivijih ali ni mi nećemo imat volju tražit špilju dobro starog Sv Gaudenta koji se tamo odlučio na izolaciju od svijeta
Vidite li onu zelenu čistinu tamo dole? Dva dana kasnije bit ću u toj poziciji da prolazim pokraj nje pa ću se posvjedočit kako je sve tamo dolje puno suhozida koje je čovjek dizao kamen po kamen.
Sa vrha se vidi cjeli cresko-lošinjski arhipelag, tamo skroz na dnu se nalazi Mali Lošinj
Lovci na pečate bit će razočarani jerbo tamo kutije ima ali pečata nema...
Dok se vračamo prema domu prate nas Unije cjelim putem. Dobro društvo
Križ u daljini zajedno sa domom koji je još dalje. Ponekad je bolje ne vidjet još koliko ima marša za obavit
Očito je da smo imali pik prema Osoru
Ovo sam ja zahtjevao da se uslika...
Nevrijeme nam prijeti, uhvatit će nas u zadnjih 10 minuta a u domu nas čeka okrijep, prijatelji već kad nisu išli sa nama onda nam rade roštilj. Dovoljan razlog za dati sve od sebe da ne pokisnemo i da smirimo glad.
Još malo do suhog i toplog ... još samo malo