Nije bezveze historia magistra vitae
Matrix nije uopče onakvim kakvim ga vidimo u istoimenom filmu sa Keanu Reevesom. Nema tu nekakve napredne tehnologije koja koristi ljudsko biće kao bateriju za crpljenje struje i održavanja sustava. Naime u filmu se služe sa analogijom kako bismo lakše shvatili pošto je nemoguće u filmu prikazati indoktrinaciju čije smo žrtve već nekoliko milenija. Matrica u kojoj živimo je jedna sofisticirana iluzija sazdana od mnogo mitova kako bi se postigao onaj famozni dividi et impera.
Moguče je da će se ljudi koji čitaju ovaj post uvrijediti kada budem opisao religiju kao jednu od glavnih faktora u borbi čovjeka protiv čovjeka ali ovo ipak ostaje moj web log pa se "prozvane" osobe mogu opredjelit za dva načina ponašanja. Prvi je taj da stisnu iksić u gornjem desnom kutu i zaustave se ovdje a drugi je da sa mnom skoče u zečju rupu, pročitaju ovih nekoliko redaka i ostave argumentirani komentar pa da uđemo u kakvu smislenu interakciju.
Naime ja vjerujem da su pripadnost po religiji i nacionalnosti (a time pogrešno vjerujući večina njih, i kulturi) najveća zla koje je mogao izmisliti ljudski um kako bi brat vodio sukobe protiv vlastitog brata. Poganska religija mi je još i prihvatljivija pošto ima tu tendenciju da se različiti bogovi jedne civilizacije poistovjetuju sa bogovima druge civilizacije.
Digresija
Pošto su oni, kako je i sama došla do toga blogerica May rain, simbol fenomena u prirodi i ljudskih stanja ali čovjeku je lakše nešto poštovat nešto opipljivo i vidljivo i radi toga si je dao napravit idole koje oblači, hrani i poštuje bolje od samoga sebe. Zato sam ja za ikonoklastiju.
Tako kao primjer možemo navesti helenskog Zeusa, Heru i Atenu odnosno rimskog Jupitera, Junonu, Minervu ili etruščanske Tiniu, Uni i Menrvu ili Serapis koji je spoj grčke religije sa egipatskom.
Možemo još i nabrojati babilonskog vrhovnog boga Marduka poistovječenog sa Zeusom kojem su odavali počast sad već grčki svećenici u helenističko doba. To je sinkretizam.
Iako smatram da je politeizam zdraviji i sigurno ne toliko štetan kao monoteizan (koji ne podnosi i ne priznaje nijednu religiju osim same sebe) ipak su i tada vidljive ogromne nepravde učinjene od strane hramova i njihovih svečenika počevši od akvizicije i skupljanja zemje nauštrb naroda i pretvaranja hramova u prve kreditne ustanove koje su npr u vrijeme Sumerana i Babilonaca već pozajmivali novac pod lihvarskim uvjetima često sa dvostrukim povratom.
Ti hramovi su imali u posjedu i robove (i njihove potomke) i bavili se nimalo duševnim poslovima poput trgovine ili još gore nametanje svoje vizije nad vladarima tog doba. Tako na primjer imamo močni Amonov kler u Egiptu ili Mardukov u Babiloniji koji je non stop kritizirao posljednjega kralja Naboneda sve dok ovog nije porazio perzjanac Kir a babilonski svećenici ga nazvali osloboditeljem. Naime njima nije važno bilo otkuda je stiže osvajač. Glavno da ih poštuje i da im osigura sinekure. Klerikalci su jako prilagodljivi poput trgovaca a i sami znaju da je njihov blagoslov u očima običnog puka legitimacija vladaru da čini što ga volja sve dok obnavlja i snabdjeva hramove te tovi njihove stanare. I svi sretni u stvaranju nepravde do neba.
Koja je razlika između ovog kršćanstva i ovih prijašnjih religija? Meni se čini da parasitizam hramova ima isti kontinuitet bilo to sa strane Delfijskog svetišta ili u ovo naše doba sa strane Vatikana. Ono što me najviše boli je potporu koju uživaju te institucije od strane puka preko kojeg se prelamaju te iste nepravde.
Nije li jedini način da svatko za sebe uzme proučavanje povijesti u vlastite ruke da si izgradi svoje vlastitio kritičko razmišljanje (što nitko od svjetovnih i nazivomo ih duševnih oblasti ne želi da postane trend) kao što tijekom Reforme bilo nezamislivo da se netko usudi uzet Bibliju u ruke i shvaćat ju na svoj osobni način. Jer, zamislite šta bi ljudi mogli protumačiti iz te knjige bez nadzora klera.
Znači ne uzet sad samo jednu knjigu i vjerovat u njenu apsolutnu istinu. Kako kaže moj prijatelj, moglo bi se desiti da u toj jednoj knjizi se prešučuje holokaust pa dolazimo do revizije. S toga vrjedi uzet više izvora i složit se sa onom koja potkrepljuje ono što nam želi kazati uz što realnije argumente. Tako sam si ja izgradio mišljenje, nisam vjerovao u prvu knjigu koju sam pročitao nego sam komparirao različite teorije. Nije li to logično?
Zato Matrix nije u optičkim kablovima, struji, robotima, njihovim čipovima i ostaloj naprednoj tehnologiji. Matrix je kontrola uma mnogih radi dobrobiti nekolicine. Sve pod krinkom demokracije koju je Luigi Pirandello opisao kao najgoru vrstu fašizma. Onog prikrivenog.
Svijetom vlada oligarhija koja nas želi pošto poto uvjeriti da nam je potreban pastir kako bi ih dalje nastavili toviti.
Što učiniti? Ja zasad imam manje više dva rješenja.
Prvo je isto ono koje je odabrao Diogen iz Sinope koji je živio u bačvi i odrekao se jedine materjalne imovine koju je posjedovao tojest keramičku kikeru kada je vidio da jedan dječak pije vodu iz ruke. I neprestano je kritizirao društvo. Ali on je pronašao rješenje samo za sebe. Kao što su stiliti (grč. stilos tojest stup, Semiramido sjetio sam se tebe ovdje) pronašli rješenje za sebe meditirajući što dalje od zbilje na vrhu jedne kolone. Ili dendriti na stablu.
Drugo rješenje uključuje pasivno i aktivno ponašanje.
Pasivno uključuje imati zornu sliku o ogromnoj velikoj laži koju su nam servirali ali ne poduzimati ništa za druge. Maksimalno pisat ovaj blog i iznositi vlastito mišljenje o okolini koja nas okružuje i molit boga da se ljudi opamete i stvari krenu na bolje. Odreći se od žurnala i dezinformacija na televiziji i brinuti se samo za sebe i svoje najbliže.
Aktivno uključuje borbu s vjetrenjačama ako je miroljubiva jer takve kao ja močnici će da zgaze poput žohara. Ona radikalnija verzija mi se čini strašna ali potrebita. Neka političari i njihova bezobrazna svita zajedno sa ostalim parazitima ovog društva shvate da su i oni od krvi i mesa i da sa pukom nema zajebancije. Znači otvoreno nasilje prema institucijama ili Ghandijevo mirno rješenje, opći štrajh.
Za ova zadnja rješenja potrebna je koordinacija svih voljnih političkih životinja (pritom mislim na građane) a da bi se to desilo trebali bi svi zajedno promjeniti egoistični mentalni sklop koji posjedujemo mi Hrvati. Jeli to moguće pitam se ja da mišljenje promjeni jedan narod koji je odličan slugan ali jako loš gazda.
Ne znam kako će sve to da završi ali barem jedno imam na ponos. To da ne vjerujem u velike grandiozne fraze koje nisu potpomognute djelima. Bar to.
Jesam li sam?