Prvi i zadnji put o Facebooku
Dotakao sam čari Facebooka i nisu mi se svidjele. Ustanovio sam da su tamo samo ocvala lica iz srednje škole (koja mi nije ostala baš u nekom lijepo sjećanju ali niti u ružnom, mlaka voda bi se reklo,niš posebno) koje grozničavo preko instituta "prijateljstva" žele saznati tko je gdje i tko s kim i kako završio ovih godina. Poanta mi se nije baš svidjela. Ti ljudi mi i dalje nisu ništa draži u virtuali i biti jedan broj u zbroju njihovih "prijateljstva" mi ne predstavlja niš posebno. Zapravo smeta me jer mi vrišti na licemjerje. I zato sam se ispisao iz te kaše "moram ti pokazat kako sam se ovaj vikend razbio od cuge", najobičnijeg kupleraja za one koji vole promatrat tuđe živote.Sve do nedelje navećer kada dobih iz vedra neba ovu poruku:
evo Mario, napravila sam ti profil na fejsu, mejl je *********@net.hr a lozinka ******** pa je promjeni da ti Marin ne bi švrljujao unutra"
Jedna stvar je da me ljudi uz ona uobičajena "kakvo misliš da će vrijeme biti sutra?", "kako si, šta ima kod tebe?" pitanja, priupitaju i "jesi li na faceu?", ali kada se to pitanje pretvori u imperativ tipo: "ej frende moraš napraviti profil" e onda tu već počinjem kipiti.
Jeste li facebookovci nekakva sorta sektaša da morate sve žive nagovarat da prinesu svoj obol sveopćem idiotizmu ili ja ne kužim poantu? Pa gori ste mi od Jehovinih svjedoka. Ovi ti dođu na vrata i pilaju te neko vrijeme dok ti ne popuste živci pa im zalupiš vratima. Ali vi dolazite maskirani u prijatelje i kolege s posla, širokih osmijeha i sa samo jednom idejeom na pameti: "moraš se učlaniti i ti"(u maniri uncle Sama).
Kada ih pitam zašto da se spojim i ja na tu farsu odgovori su uvijek tako standardni: "zato jer Facebook spaja ljude koje se nisu vidjeli godinama".
Ako sa nekime nisam ostao u dobrim odnosima još iz srednje ili nedaj Bože osnovne škole, to nije zato jer je dotični otišao tamo negdje u Kanadu trbuhom za kruhom ili u Klondike upražnjavat san o zlatnoj groznici.
Mi smo razdvojili nađe životne putanje jer se nismo shvaćali i nismo se zanimali jedno za drugo. I šta ima lošeg u tome? Pa ne možeš svakome se svidjeti niti mu bit drag. Zar da budem u kontaktu sa svakom od 3-4 tisuće osoba koje su ovako ili onako prodefilirale kroz moj život? Ma ćemu?
Jasno je meni da ljudi imaju potrebu da se druže i povezuju i ostanu u kontaktu i ja nikome ne sudim radi toga. Netka svatko čini što ga je volja uistinu. Meni su draži chatovi, blogovi, komentari, mejlovi i skype za čakulanje preko žice. Ali, da ja moram gledat u profil nekog poznanika jer taj u ovom trenutku (kako on sam zna istaknut) "čačka dupe" ili "čita knjigu" ili nešto sasvim normalno što radim i ja, ali eto, on ima tu želju da svi znaju čime se bavi u ovom fragmentu dana.
I sad da ja budem informiran o stvarima koje mi neće donjet nikakvu korist.
Izbrisati profil je praktički nemoguće. Sječate li se jedne scene u Prijateljima kada se Chandler i Ross pokušaju ispisat iz teretane u koju nikad ne idu ili izbrisat račun iz neke banke pa u oba slučaja bivaju preseljeni na pult sa zgodnom šalterušom samo da bi se što teže ispisali? Približno funkcionira i dotični Facebook.
Kada odem deaktivirat profil pojavljuje mi se pitanje "Why are you deactivating" (required) sa nekoliko odgovora koje mogu izabrat a ovaj mi nekako najviše i paše:
I don't find Facebook useful.
I nije im dosta jer se pojavi objašnjenje koje će me sigurno nagovoriti da se vratim pod čarobne skute Lica i knjige:
Ako pak izaberem odgovor pod "Other" e onda im ja lijepo moram obrazložiti zašto mi se dlanovi znoje od ove aplikacije. Ali ni tu se ne nazire kraj. Jer velikodušni veliki brat ti nudi mogučnost da se vratiš, samo trebaš utipkat tvoju mejl adresu i opet si natrag u svijetu razonoda i sreće. To znači da tvoj profil nikad nije bio ni izbrisan, samo zamrznut.
I sad se ja pitam, kome ovo treba? Tko ima taj interes da škvadra iz cijelog svijeta prikazuje tko je i s kim je sve povezana na ovoj kugli zemaljskoj? Kada malo bolje pogledaš, više nema potrebe za dobrim i lošim murjakom jer ti si im svojevoljno dao sve podatke koje im trebaju. Kome idu u vlasništvo sve te ogromne količine fotografija i izmjenjenih poruka. Ja se toplo nadam da se sve to izbriše kada izbrišeš profil a ako ne? Jeli to način da se ucjenjuje jednog dana jednog bivšeg facebookovca koji će se vinut u političke vrhove? Iskreno, nemam pojma, znam samo da mi strašno smrdi ta ideja o tome da cijeli svijet zna nekontrolirano o mojim navikama.
Razumijem ja da svatko ima svoj pogled na svijet ali bar mene, ako tako želim, nek se pusti na miru sa tim profilima i ostalim jeftinim eskapadama. Tako kaže moj instinkt.
Stvarno ne volim kad me ljudi nagovaraju na nešto protiv moje volje.
ps judi moji, da ja nemam vrbničku žlahtinu u sobi vi nebi imali ovaj post, ma jeste li svjesni te činjenice?