Šah i zašto ga volim
Ovo mi je slobodni zadnji dan dan napišem post pošto je sutra fešta za moji diplomski u Udinama gdje sam pozvao isvoje talijanske kompiće i prijatelje/kolege/arheologe sa svojim pratiljama. Sve će biti popračeno, pršutom, sirom maslinama koji će biti popraćeni sa trideset litara vrbničke žlahtine koju sam već prošvercao kroz granicu. Nevino sam izjavio da nemam ništa za prijavit. U laganju mi je pomagala činjenica da ne radim ništa nepravedno niti štetno za bilo koga te se tako izrugujem idiotskom pravilniku da je dopuštena samo jedna litra po osobi preko granice. Moš mislit. Pošto nitko od nas godinama nema običaj da fura išta iz Hrvatske u Italiju to su naučili i carinici pa nam vjeruju na riječ. Kada se vraćamo e onda je to druga priča. Za drugi post.No da ne sipam kvake bez veze i da započnem sa temom. Šah je igra (bila igra a sad je način života) koju mu naučio stari sa jedno 7 godina i nikada nije dopustio da ga pobjedim bez zasluge. I tako sam ja igrao nekoliko godina sa njime bez ijedne pobjede u kojima bi mi uvijek objašnjavao gdje sam pogriješio i zašto je došlo do moga poraza. Ne sumnjam da je bilo i sadizma sa strane mog starog jer sam mu vidio posprdni smjeh na licu (valjda kao kompenzacija što sam ga ja tlačio u svim ostalim sferama života
), ali taj smjeh mi je davao motivaciju da idem dalje i da gubim ko sivonja. Šah mat, moj kralj pada, stisak ruke. To je bila procedura kojoj sam prisustvovao godinama i uvijek je moj kralj padao. Do tog jednog meni povijesnog trenutka nakon godina i godina grickanja noktiju kada je njegov kralj bio u poziciji šaha. Nakon kojeg je usljedio još jedan šah sa savršnim matom. Napokon.. osjetio sam kako mi neki kamen pada sa srca, olakšanje, ponos samim sobom što sam napokon izdeveta meštra. Nije to bilo niš posebno, stari kao i uvijek je dao samo stisak ruke, ali ja sam išao spravljat kave ko da se tko zna što desilo. To je bilo moja prva i najvažnija pobjeda. Od tada poraz ne smatram porazom ako sam nešto naučio od njega. Upijam protivnikove poteze te ih kasnije koristim protiv njega samog i protiv drugih. Svaki protivnik je iskustvo koje slažem na iskustvo i sve njihove poteze u glavi koristim protiv svih. Zamislite si hrčka koji sakuplja sjemenke za cijelu zimu e pa ja tako sakupljam tuđe poteze za cijeli život. Osim toga šah je primjenjiv na život i radi toga je dobar pedagoški intrument. Kada činiš potez on ima odijek u svim kasnijim zbivanjima. Bolje promisliti dva puta prije nego žrtvuješ sve što si marljivo gradio do tada. To je dobro za dijecu.. da shvate kako se u životu ne mogu vraćati potezi jer su događaji odmah nakon tvog djelovanja proizveli već neke druge događaje. Dobra je jer se moraju poštovati pravila igre bez koje nema smisla pričati o igri. Sve se to može primjeniti na realnost koj nas okružuje.
Ne volim čitati knjige o šahu. Pošto mi nikada nije išla matematika osjećam zgražanje čim otvorim neku knjigu i vidim upute alfanumerićkih zbirova. To mi uopče nije važno.
Meni je do toga da se na ploči nalazi cijeli jedan svemir koji ne ovisi o nikakvoj klimi, geopolitičkim, rasnim, vjernim opredeljenima. Već to je borba mog uma protiv drugog uma i ništa više. Obrana, napad, rošade, bunkeriranje, mamci, zamjena vrijednih figura (na makiavelistički način-ispričavam se dotičnom gospodinu Machiavelliu koji NIJE rekao da cilj opravdava sredstvo) kako bi se došlo protivnikovog kralja. Čisto nadmudrivanje, uživanje u pronalasku uvijek originalnih smicalica jer u šahu je jako teško da se išta ponovi pošto ima previše opcija i nijedna ne dovodi do istog, i osim toga obožavam činjenicu što moraš razmišljati unaprijed barem dva poteza a kad sam u posebnoj inspiraciji odem toliko poteza unaprijed da skoro izgubim viziju sadašnjosti u igri.
Noći sam provodio u Udinama sa cimerom slovencem igrajući šah uz litru vina ili rakije i nešto malo sazbranjenih supstanca. Tada je šah drugačiji, nekakve simboličke iluzije se kriju iza svega. Najviše volim kada iza kralja sklonim jednu manju figuru poput lovca i onda kad sam siguran da je protivnik zaboravio da još igra lovac onda ga ubacim u akciju i nakalemim mu jedan sočan napad.
Ne znam što je drugima šah.. obična razbibriga možda ali meni je više od toga. Ponekad lunjam po gradu sa pločom u torbi u potrazi za nekim protivnikom.
U prepoznatoj "1000 zašto i 1000 zato" ima bilješka koja objašnjava da šah uz sve moguće inačice postoji već 5 tisuća godina, i bit će da su ga izmislili više naroda svaki na svoj način. Isto tako je moguće da su jedni egipčani izmislili bumerang koji su istodobno izumili i aboriđini koji nisu bili u nikakvoj povezanosti sa graditeljima piramida.
Tako isto u knjizi je objašnjeno kako je šah zamjena za rat jer hrani one impulse u osobama koje ti inaće očito daje rat s time što u šahu nitko ne nastrada već su svi na dobitku kad se bolje porazmisli.
E sad ono što me fascinira da ova inačica šaha se igra već 500 godina kada su dovedene u igru rošada (zamislite prije toga se mogao pojest čak i kralj) i kada je kraljica bila najslabija figura (zvala se "general" ili "ministar" i mogla je pomicati se samo jedno polje okomito) i odjednom u određeno doba u povijesti kraljica dobiva mogučnost da se miče posvuda, postaje najmočnijom figurom na ploči (jeli to skrivena poruka da žene vladaju svijetom
).Osim toga šah je kraljevska igra (ali i boemska) i potiče od perzijske riječi koja znači kralj. A šah mat znači "kralj je mrtav". Koliko toga nesvjesno koristimo u svakišanjem razgovoru a potiče od davnina tako da ni za ovu igru nije čudno pošto vuče prastara korijena.
Eto, to je manje više moj pojam o šahu..
alo, ima li netko neku svoju viziju?