Ovo pišem nekako nevoljko i spaljenih živaca jer sam se baš lijepo raspisao išao spremati post kad ono nije se sačuvao pa mi je pao mrak na oči i osjetio kako mi kipi u krvi. Najgore je kad znaš da je nešto nepovratno. No dobro ovo nije post o nepovrativosti već o mojim ralzozima zašto mjenjam kako tako veliku grad bar za naše prilike radi života u jednom srednjovjekovnom gradiću na istočnoj obali Istre.
I zato krenimo
Prolog
Živim sa starcima u stanu i sa sestrom. Nije loše ali ima hrpu stvari koje sve akutnije počinju smetati. Od petog mjeseca 1991 nemam više sobu već spavam u dnevnom boravku. Nisam ni mislio da će tako biti ako zaželim da mi starci naprave sestricu kojoj sam imao čast da dam ime. I jako mi je drago što ona postoji u mom životu, ne bi mogao zamisliti život bez jedne sestre s kojom se svađam i smijem.
Međutim otkada radim u Istri kao arheolog smješten sam u jednom selu nevažnog imena sa 200-tinjak duša, jednim bircem, jednim klubom i jednim dučanom (dozlaboga skupim). Spavam u sobi jednog bivšeg samostana. U sobi imam jednu stolicu i krevet, raspela nema hvala bogu i sve je jednostavno spartanski. Nemam niti ormar u kojem deponirati svoju čistu robu pa ju držim na podu. No u toj sobi imam ono što u Rijeci nemam niti ću ikad imati. Duševni mir i vrata. Najme da mi uđeš u sobu moraš pokucati na vrata dok ovdje u Rijeci svatko prolazi kroz dnevni boravak kad god mu se prohtije i ja to čujem. Pogotovo je iritantno nedeljom ujutro kad spavam jer eto feštao sam do sitnih sati a moja sestra upali tv i gleda nekakve zvijezde ekstra ( to je još jedan ralzog zašto izaciti televiziju u mojoj sljedečoj hiži).
I tako se ja osiječam ko neki podstanar već uspješnih 17 leta. Da je barem samo to. Ja djelim zgradu sa autobusnim kolodvorom Autotrans. Tamo pristižu autobusi i deračina i svakakvi opskurni likovi sumnjivih manira od jutra do sutra. Ako želim vidjeti kakav je promet u jednom bordelu samo se spustim niz stepenice i napravim 20 metara i evo me u nekom tranzitnom svijetu gdje se svi izmjenju ali postoje i neki stalni likovi poput babe koja žica kunu (prije tjedan dana na plaži gdje sam se hitio u more je lokala pivu i slala nekog tipa u božu mater jer je ona bila kao mlada miss kvarnerske rivijere, svašta) kada je na kolodvoru i autobusi su iz inozemstva ne žica kune, samo eure. Nije ona ni glupa, mislim da mi ima više para od mene. Kakvog li hvalospijeva najpoznatijoj osobi u gradu. Idemo dalje.
Trebate raspored autobusa? Nema problema jer ja ga znam napamet. Krenuli ste iz Beograda za Rijeku? Stići ćete na peron broj 2 u 2.35. Kako ja to znam? Ljubazna gospođa mi to urla u izvjesno doba preko megafona. Kakavog li zvonkog glasa.
Tijekom noći slušam bezorazne otkucaje semafora na jednoj od najprometnijih cesta u Rijeci. Škure su mi šporke i crne ko sam vrag kad ih idem čistiti jednom godišnje. Ako krenem manijakalno pušiti mislim da će mi pluča izgledati ko te škure.
U 4 ujutro smetlari obavljaju svoj posao pa čujem kako krcaju u kamion svo ono smeče te šmrk sa vodom kako pere ulicu. Ponekad kad je cesta raskopana i trebaju se postavljati nove cijevi čujem pneumatični čekič već od 7 ujutro. Čisti terorizam.
I zato kada me netko pita gdje živim pa kad sazna mi govori "blago se tebi, tebi je sve pri ruci, kruh, burek , mlijeko, škola, opčina, splavovi za izlazak". Sve je to u redu ali ne vrijedi toliko. I zato odabrao sam Brseč kao moje mjesto za ispašu mozga, duše i živaca. Iz Brseća vidim Rijeku iz daljine i nije mi daleko ako je se zaželim ali držim se na opreznoj distanci kako bi sačuvao najvrijednije: svoj mir.
Zašto onda Brseć?
To je srednjovjekovni gradić smješten na litici obale na visini od 157 metara, 20 kilometara od Opatije, na kraju Liburnijske rivijere. Iz Brseća puca pogled na nenastanjenu obalu Cresa, bijele trajekte kako povezuju Brestovu i Porozinu, Unije, Susak, Osorčicu i na najužniji vrh Učke, Sisol. Naravno vidi se i Rijeka kao što se skroz u daljini vide Grobničke alpe i Velebit. Brseć ima stotinjak stanovnika a najpoznatiji građanin jer Eugen Kumičić kojem je i posvečen lokalni muzej. Dosta je razvijen za turizam, ima dobre konobe gdje se može dobro pojesti, ima strme plaže do kojih se može doći autom ali savjetujem pregled kočnica.
Nakon ovog pseudo turističkog uvoda ajmo na moje dojmove. Cijeli gradić ima kamene majušne kale sa mirisnim biljkama. Kuće su od bijele žbuke sa plavim poneštrama pa imaš osječaj da si nekamo va Grčke. I ono što je najvažnije iako je turističko odredište nije toliko razvikano mijesto pa se još može i disati. Nastao je nekakav balans. Turisti sa sobom nose prijekopotreban novac ali nema ih u tolikom broju da ih zamrziš i poželiš posmicati kao kad si u Puli
Osim toga moja je nona odavde i imam teren gdje je ona kao mlada živjela u nekakvoj štali. Zamislite si koja je to neimaština, provesti djetinstvo spavajući na slami. Pitam se dali se u ovim uvjetima stvaraju emo djeca šta kažeš missilusion?
S toga kada sam ovdje osječam se kao da sam kod kuće, nemam pojma ko su mi rođaci iako znam da ih u mjestu imam nekoliko ali veze su se izgubile nažalost a bilo bi prelicemjerno jednog dana pojaviti se sa nekakvom tortom i obnoviti obiteljske spone. Osim toga to su ljudi sa sela. Kao u svakom malom mjestašcu pretpostavljam da ovdje ima više tračeva nego na red carpetu.
A u samom gradu ionako vlada tako nekakva simpatična fijaka i svi te lijepo pozdravljaju kad im hodaš po kalama i kada čuju moj domći naglasak onda im izmamim osmijeh i nonicama i barbama. Kao arheolog sramno je što nisam još bio na nikakvom lokalitetu u blizini a ima ih i to prapovjesnih i treba se u gojzama doći do njih što je meni užitak. Nisam bio čak ni u crkvi o kojoj je pisao Branko Fučić jer svaki put kad si zacrtam da odem unutra nabasam na misu i onda si zamislim sve one prijekorne poglede dok ja promatram plafon i diram zidove jer želim vidjet kakva je žbuka
je to normalno ?
Naposljetku kao šlag na kraju, do plaže se treba hodati nizbrdicom koja je na povtratku živi pakao ali nema veze. Prolaziš kroz njive sa ovcama i kraj mjesnog malenog groblja, jako pitoreskno sve kroz mediteransku makju. Nakon toga dolaziš do plaže koja se zove Stupovo, malo iznad ima nekoliko kuča kojim se moraš diviti jer ne možeš si zamisliti kako li su samo vlasnici dofurali sav potreban materijal. Strupovo je kamena uvalica sa zelenim morem i pravi raj za ronjenje. Uglavnom šljunak djelim za kojekavim mađarima i česima koji nose sa sobom luft madrace ko da imaju namjeru rentanja a ne spavanja na njima. Osim toga čehe prepoznaš jer su jedini kojis e sklanjaju od sunca u sijeni jedine pečine. Izgledaju svi ko da su u rodu sa Mariom Battifiaccom.
Dali da spomenem kakav je ugođaj pogotovo navečer kada puše povjetarac a ti imaš samo šugaman i jednu veselu cigaretu? Neprocjenjivo, nemojte ni pokušat plačati to karticom
Hišu treba izgraditi iz ničega i dobivat dozvole od iskorumpirane opčine u Opatiji, spaliti kablove i kablove živaca na sve moguče varijable ali mislim da dizanje vlastitog doma vlastitim rukama mora biti neponovljiv osječaj. Već se vidim na verandi kako si pijem gemišt sa razvučenim osmjehom gledam okolo zidove koje sam ja napravio. Obitavanje u podrumu u kojem ću držati vino i arheološke nalaze koje skupljam već 4 leta a kako mi se čini to će se nastaviti
Milion razloga za bijeg i gradnju novog gnjezda. Hvala tom snu imam dovoljno upornosti da ostvarujem sve one male ciljeve bez kojih se ne more doći do kraja skalinade koja predstavlja život va Brseču. To mi daje snagu da nastavim još 2 godine studentskog života u gradu bez mora i u ravnici znači smak uma za mene. Da nađem posao koji mi je ponušen kada magistriram, da dignem prokletu kredu za kuču, čija će me banka imat u šaci kao da sam kakav kmet ali nema veze, to je ionako jedini kredit kojeg priznajem za podizanje. Toliko sam sretan kad me ljudi pitaju za Brseć da je moja teta to uvidjela i pitala ako krene krivo ako može računati na sobu kod mene. Još se nekoliko ljudi ponudilo ako bi moglo živjeti kod mene. Ma nema problema ljudi neka auto spi vanka a vi ćete si va garaže
Eto to je jedan od mojih snova, a koji je vaš? Da čujem.
ako koga zanima Brseč neka se lijepo ode na ovaj
link
