|
|
| < | listopad, 2008 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
| 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
| 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
| 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
| 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | ||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
...Hrvatsku 
...
kad mi je muka...upalu mišića 
...da se netko ne pojavi u gradu...ČEKANJE...dvoličnost...
......
Vrijeme uz zabavu brzo prođe...
Moja draga Vlatkica...
Taby s dugom kosom hihi...
Ja i moja preslatka sestrična Petra...
Kiki...
I Lovro s dugom kosom...
Nela i Marina...
Moj maji Čipi...
Matej Launek...
Moj zeko Bjelica i Čipi naravno...
Nova Godina...
Bubi i ja...
Nel@, Dejchy i Taby...
Ja i kuma moja...
Ja i Marina...
Ja i Vlatka...
Ja i mali Tonček...
Matej i ja...
Kiki i ja...
Spremna za van...
Visibaba moja...
Tonka...
Sandra i Nataša...
Valentina...
Koncert od Luke...
I opet moj Čipika...
Laku noć Fos....zzz....
Dvije ludache...
Egri...
Nikolina...
Na školskom hodniku...
Gogo...
Auuu koji frajeri...
Dvije budale...il da govorim u jednini? oooke he
Ja i Taby...iz priloženog...
Majena Ella...
I opet Tabita hehe leeetiiiii...
I opet Čipi...
I za kraj...moj Čoki...
Fuck off...
| I | Irresistible |
| V | Virile |
| A | Ambitious |
| N | Naughty |
| A | Appreciative |
Prošla je točno godina dana od Tošine smrti....već....16. listopada 2008....
Poginuo je Toše Proeski - rečenica je koja se u Srbiji i širom stare Jugoslavije prenosila šapatom i sms porukama u rano jutro tog utorka, 16. listopada 2007.
Kao da je nitko nije mogao izgovoriti, plašeći se istine koju je nosila u sebi. Ljudi nisu vjerovali jedni drugima, pa čak ni radiu ni TV vijestima. U nevjerici su na internetu tražili točnost te tvrdnje, u nadi da ona nije istinita. Nažalost, našli su samo potvrdu. Neke građane koji su tog dana duže spavali, probudili su plač i pjesma devojčica i djevojaka iz dvorišta srednjih škola. Vijest je bila točna...
U utorak, rano ujutro, u 6.25, na autoputu Zagreb-Lipovac, u Hrvatskoj, na ulazu u Novu Gradišku, "folksvagen tuareg" u kojem su bili Toše Proeski, njegova menadžerica Ljiljana Petrović i vozač Georgij Georgijevski, podletio je pod kamion, zaokrenuo se na putu i zabio u zaštitnu ogradu. Toše Proeski bio je na mjestu suvozača i spavao snom anđela. Ostao je na mjestu mrtav.
Vozač Georgij Georgijevski zadobio je potres mozga, a Tošeova menadžerica Ljiljana Petrović, koja je bila na zadnjem sjedištu, lakše je povrijeđena. Uzroci nesreće su "umor vozača, nepoštovanje saobraćajnih propisa i neprilagođena brzina". Tako je glasila vijest koju su tog utorka prenijeli svi domaći i svijetski mediji.
Nije bilo mjesta sumnji. Toše Proeski, biće satkano od pijesme, ljubavi, humanosti, poštenja i ljepote, sa samo 26 godina, tragično je napustio ovaj naš svijet...
Bio je momak anđeoskog glasa i anđeoskog srca. I otišao je kao anđeo, na neko drugo mjesto, da tamo pijeva sve one divne pesme koje su zauvijek ostale ovdje....U ovom našem svijetu....Bez njega....
Toše Proeski rođen je 25. siječnja 1981. godine u Prilepu u Makedoniji, u obitelji koja je bila siromašna, ali je živela lijepo i složno. U kući mame Dominike, oca Nikole, kćerke Dore i malog Todora -Tošeta, uvijek se čuo smijeh i pjesma, koju je obično započinjao Toše. Rođen je u Prilepu, ali je odrastao u Kruševu, mjestu kojem se uvijek vraćao.
Toše Proeski oduvijek je pomagao i darivao. Prve honorare kao pjevač slao je svojoj obitelji u Kruševu, a od prvog velikog novca koji je zaradio kupio je ocu automobil. Drugovima je slao novac za svadbe, pa čak i polaganje vozačkog ispita, održao je veliki broj humanitarnih koncerata za pomoć dijeci bez roditelja i dijeci sa posebnim potrebama. Zbog izuzetnog humanog rada nagrađen je priznanjem "Majka Tereza", a UNICEF ga je 2004. proglasio za ambasadora dobre volje. Snimio je pesmu "This World", koja je postala UNICEF-ova himna...
"Ostavi svjetlo na putu kojim želiš poći,
pomozi mi kad snivam, sretan i nasmijan da mogu ti doći
Podigni ruke, u bijeli hram uspravno kreni
i reci tiho svima da ostat ćeš dijete među anđelima.
A ja?
Neka mi Bog otvori oči,
neka mi nebo pojača sluh
da čujem te i vidim
u svakom snu
A ti?
Neka ti Bog podari krila
neka ti nebo podari spas
da pjevaš, pjevaš svima
da zauvijek čuju tvoj glas
Ova te zemlja voli i čuva uspomene na dane kad si bio tu,
a dragi ljudi nose te ko vječnu ranu.
A ona?
Na jastuku leži. U nebo gleda,
sklapa ruke i suze skriva što nisi s njom dok letiš s anđelima..."
Uzeto sa: *TOŠE PROESKI*
