četvrtak, 19.01.2017.
ĆAĆA SE VRAĆA
Uz rijeku Savu pa i Sljeme još jedna institucija, i to ona najvažnija koja se povezuje uz Zagreb je i naš jedan i jedini DINAMO. Svetinja. Dinamo, klub za koji se navija iz petnih žila i prije rođenja, klub za koji mogu reći samo VOLIM TE MAMA AL NE VIŠE OD DINAMA. Institucija za koju plačeš ako izgubi kao da te nogirala cura, ili se veseliš pobjedama kao da si dobio sedmicu na lotu. Tko ne razumije, tko nije probao navijati s maksimirskih tribina ne zna niti će ikada znati. Dinamo se voli, i kad gubi, i kada ga tuku, i kada je na dnu,ili onda kada je besprijekoran.
Dinamo su i neke sitnice koje čine bit, bitak tog navijanja, tog pojma biti dinamovcem. Pa ima onaj KAJ koji je zaštitni znak, kojega mnogo kuda mrze, kojega pljuju, a od kud god da dolaze navijači Dinama ponose se s tim KAJ, i kaj nam mogu? KAJ....... KURAC, PIČKA DINAMO. Eto to.
Godinama su DINAMO te njegove BOYSe maltretirali, sustavno. Zbog toga što su bili simbol otpora protiv nekadašnjih uzurpatorskih jugoorijentiranih vlasti, klub kojega su mnogi mrzili i htjeli su preko njega zatomiti sve najvrijednije hrvatsko. A i danas, barem do nedavno situacija nije bila puno bolja.
Dinamo je pravom navijaču uvijek u srcu pa tko god da bio predsjednik, trener. Dinamo su svi igrači koji ponosno nose onaj D na prsima, koji pogibaju za plavi dres. To je suština Dinama. Dinamo se voli i protestima protiv onih koji ga "vole" iz koristoljublja. Jer DINAMO se voli, i KRVLJU ZA PLAVU BOJU. Dinamo je na nekin način, baš to, način života. Nikako hir.
Ali bit ovog teksta je i ljubav jednoga igrača prema Zagrebu i Dinamu, iako niti je rođen u Zagrebu, nije PURGER niti je Hrvat osim po putovnici, a ipak je u očima junak koji želi spasiti stvar. Vratiti ovih hladnih minus šest u pozitivu i zamrznuti Rijeku. Staviti ih u duboko, tamo gdje pripadaju. Jer ON je imao sedam i pola milijuna razloga da ostane u zemlji gdje sunce izađe prije negoli u Hrvata, u zemlji riže i iznimnog ekonomskig blagostanja. On se svega odrekao u korist ljubavi prema DINAMU. I to treba poštovati.
Iz pera jednog nogometnog laika mogu napisati da je pravi naslov za ovaj tekst " Lesie se vraća kući", ali ipak prikladniji bi bio ipak OPET ĆE SE SAMBA PLESATI NA MAKSIMIRU! Samir se vraća.
Njegov talent nikada nije bio upitan, bila je upitna njegova volja, voljni moment. Jer ako je taj moment bio prisutan on je kao Harry Poter mogao otključati svaku bravu svake obrane svijeta. Njegova imaginacija je na razini magičnih trikova mađioničara DYNAMA, njegov nogometni vic je neprikosnoven. Iako je jedno vrijeme bio nazočan u svakoj diskoteci okolice Zagreba, nadajmo se da je to prošlost, jer njegova ozbiljnost je Dinamu potrebna. On sada mora biti nogometno otac malima, Mori, Kneževiću i ostalima. On može biti bomba koja će otpuhati sve Riječke nade u prvi povijesni naslov. Jer ako Samke želi, ne može mu loptu oduzeti ni pet satnija tigrova zajedno.Pamtim utakmice u kojima se igrači od njega odbijaju kao plišani medvjedići. U duelu jak ko od stijene odvaljen a podvaliti loptu napadaču sposoban je i iz svlačionice ne gledajući. Samke je naš zalog za radost.
Jer do sada, ova sezona nije donijela Valcer na lijepom plavom Dunavu ali sa Samirovom Sambom mogli bi dobiti uštimani nogometni plesnjak koji će donositi bodove i toplinu i topiti bodovni minus iz kola u kolo. Do cilja, do naslova. Dinamooo ....Zagrebbbb
P.S.
KAJ KURAC PIČKA ...................
Oznake: Sammir, sa lica mjesta
19.01.2017. u 22:50 •
0
Komentara •
Print •
#