| < | veljača, 2008 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | ||||
| 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
| 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
| 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
| 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | ||
Studeni 2008 (1)
Svibanj 2008 (3)
Travanj 2008 (2)
Ožujak 2008 (4)
Veljača 2008 (6)
Siječanj 2008 (10)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
100 priča o ljubavi i sodi bikarboni
Delfina
Divan-skitnje
Dvizga
Erik
Foka
Hopey
Petar
Rahatli
Raymond
Spada
Srdelica
Virtuela
Wall
Xiola
Zona
Priča (14): Bez naslova
- 00:18 -
Komentari (8) -
Isprintaj -
#
Mene ova Hopejkina priča upravo nevjerojatno podsjeća na razgovore koje smo bivši muž i moja velika ljubav vodili u fići zaboravljene godine proizvodnje. Kud ćeš bolje preporuke za Dekameron??? (Možda je Hopey moj bivši muž. Izviditi.). - Milu li joj majku, pa ona nas jebe. - Šta kažeš? Iliju Tunela i njegovu suputnicu sat noćne vožnje dijelio je od odredišta. Čovjek nije otok za sebe sam od sebe, a pogotovu žena koja - pišu knjige, sumnja nagriza - nije ništa sama od sebe. Tunelova je nježno gajila odvratnost prema konačnim uvjerenjima, te je stoga koristila priliku neometanog ljubovanja s čistom bukovačkom mrklinom ne bi li kakvo zlo sasjekla u korijenu. Tunelova je, dame već nagađaju, bila izmučena. - Kažem, znam šta je. Rima je kriva. - Rima je kriva za što? - Za sve. Za malodušnost. Fatalizam. Da se rimu pita jeo bi kruh s burekom. Shvaćaš? Slušaš li ti ovo smeće ili ne slušaš? Tunelova je pokazala na radio na kojem je išla nedjeljna revija šlagera. Pjevalo se o odlasku. Muškarčevu. Basom i neprikosnoveno. I uz najbolju volju nije se mogla sjetiti nijednog evergrina u kojemu bi žena zaklinjala svog muškarca da se ne žalosti i da je čeka jer ona eto ide i neće skoro nazad. - E? - E jebali me Parry, Lord i formulaični izrazi. Sve je narodno maslo. Nit' je vino rujno, nit' je šator age Hasanage. Nismo mi ništa krivi. Tunel je smanjio radio i ovaj put nešto značajnije pridodao: - E? - E pa razmisli malo. Do mene i tebe je grčka mitologija kao utjecaj dolazila samo u tragovima. Nismo se nešto ni nad Biblijom nasukali. Bilo kakav kanon je zanemariv. Zajebi sve to. Tri generacije prije nas su se potpisivali krstićem i po sijelima su se još dodavali takvim biserima. Možeš ti tupiti u sliku na televiziji koliko ti drago, ali gol i bol su ti sugestija. Gol i bol i ti spavaš, tvoji kapci su teški… Kužiš? Zatupiš i ćao. A ono kad vidiš Meg Ryan kako je sama i ima lijep stan i za pola sata se zaljubi u tipa koji joj je odvratan? Sve to ja poštujem, ali ti je to nadogradnja na nadogradnju. Folklor je i baza i primarna nadogradnja. Ništa Hollywood, ovdje se pišemo ti i ja. Tunelova je rukom napravila polukrug promjera šoferšajbe. Bukovica se vidjela onoliko koliko su dosezala duga svjetla. - Ovdje, prijatelju. Mog srca si šum i za um opijum. - Ma dobro, sad ga i ti pretjeruješ. Sve se može rimovati sa svime. I ne rimuju ti se gol i bol na turskom. - Rimuju se neke druge pizdarije i rimuj ih ti uporno i milozvučno dvjesto godina i eto ti vraga. Ma šta dvjesto… Tunelovi su pošutali. Takva je bila noć. Maći zeleni, vukovi, paravojska, prijatelji iz mladosti… sve se tu moglo zamisliti i sve bi bilo ravnodušno dobrodošlo. Samo da ne svijetli i da je s druge strane karoserije. - Triba znat dobro srat. - Triba znat kada stat. - Ilija, brajko, čudan ti si svat. - U križaljci konj zna bit at. - At često biva, a i 'tica ara… - Asti miša, najjača si, stara. |