| < | veljača, 2008 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | ||||
| 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
| 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
| 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
| 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | ||
Studeni 2008 (1)
Svibanj 2008 (3)
Travanj 2008 (2)
Ožujak 2008 (4)
Veljača 2008 (6)
Siječanj 2008 (10)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
100 priča o ljubavi i sodi bikarboni
Delfina
Divan-skitnje
Dvizga
Erik
Foka
Hopey
Petar
Rahatli
Raymond
Spada
Srdelica
Virtuela
Wall
Xiola
Zona
Priča (11) - Šime i ja
- 14:57 -
Komentari (14) -
Isprintaj -
#
Tko god da je bulaznio kako Ljubav ne boli te da je Ljubav uzajamna, pravedna i divna, taj mora da snifa benzin iz Zippo upaljača ili je u najbolju ruku, naivan poput Bambija! Nakon kraće i gripozne pauze na rodnoj grudi, vaša vam Pampinea danaske aploadira priču gospara Pana o tužnoj sudbi kada jedna strana daje, izgara i ljubi, a druga ni da trepne! - O moj Bože! Kako si lijep. To je bilo sve što sam uspio reći kada sam ga prvi put vidio. Znam da vjerojatno nisam trebao tako otvoreno iskazati oduševljenje, trebao sam biti suzdržaniji, možda ga tako privučem, znam da bi tako trebalo igrati, ali nije me bilo briga. To je bilo moje mišljenje i ja sam ga izrekao naglas, pred njim. Istina je, stvarno je bio lijep. Ne mogu reći da sam ga želio. Nije mi padalo na pamet ništa takvo. Da ste me pitali ne bih nikad pomislio da sam ja takav tip. Hoću reći, ja sam zdrav, razborit, promišljen mladić iz predgrađa koji zna kako stvari stoje. Ali sada kad se pojavio, shvatio sam da ga moram imati. Znam da zvuči dramatično, ali tako je bilo. Dani su prolazili, uopće ne znam što se u njima događalo ni koliko ih je proteklo. Pamtim samo jutra. Uznemireno buđenje, hitro umivanje, oblačenje navrat-nanos, samo da bi što prije izašao iz kuće i možda ga susreo. Već sama pomisao da ću ga možda sresti ispunjala me srećom koja bi navirala odnekud, pretvarala mi kosti u spužvu i utrobu u drhtavu želatinu. Svaki susret me veselio premda on nije baš nešto posebno napravio da bih se i ja osjećao veselim. Naravno, nakon nekog vremena to više nije dovoljno, tražiš nešto više, ali to ne ide kako bi želio. Onda nastupa mučenje. - Ja znam gdje si ujutro, gdje si u podne, skoro sve što voliš nastojim ti pribaviti, samo što te svojom rukom ne hranim jer me raduje kad si ti zadovoljan, ali ne možemo stalno ovako. Umorio sam se. Ne može stalno ja, ja i ja. Napravi i ti nešto. Potrudi se. Što ti meni daješ? Sve sam to izgovorio više za sebe, ali dovoljno glasno da me i on može čuti. Nisam bio sretan kad sam to izbacio iz sebe. Kažu da bi vas to trebalo osloboditi, ali mene nije. Osjećao sam se slabo. Nekako jadno, kao da kupuješ kartu za brod i dok se uspinješ na njegovu palubu vidiš veliku rupetinu u boku, ali jednostavno se ne možeš zaustaviti. Karta ti je u rukama. Ne vjeruješ toj rupi i nekako se nadaš da će stara olupina izdržati, mada ti sve govori da neće biti tako. Brodolomac volonter. A onda sam izgovorio ono što se ne smije nikad izgovoriti: – Zašto ti mene ne voliš kao ja tebe? I to je bio kraj. The end. Mogao sam jasno vidjeti zastor kako se spušta. Znao sam da sam pogriješio. Vidio sam u slow motionu te izdajničke riječi kako bježe iz mene i rade gadan nered. Više se ničemu ne mogu nadati. - Reci nešto, rekao sam mu. Već sam dovoljno ponižen, pa mi je svejedno. Idem naprijed pa kud puklo. - Reci, reci, reci. Reci! Čujem jeku svojih riječi kako se odbija od zidova, ne vidim se ali osjećam da mi lice gori i jedino što mi pada na pamet u ovom glupom trenutku je mačak Tom koji spušta svoju presvijetlu u vjedro hladne vode i čuje se onaj vuuuš kad se crvenilo gasi, a Jerry sjedi na stolu i lupa se rukom po koljenu od smijeha. O, glupe li asocijacije, kretenu, govorim sam sebi. Svejedno, svi su mostovi ionako odavno u pepelu. - Reci nešto, ponavljam mu, sad već dosta tiše, pomiren sa situacijom. A što je on napravio? Koja je bila njegova reakcija? Pogledao me odozdol pogledom «nisi ti baš skroz normalan, je li?», sjeo na travu, počešao se desnom iza uha, polizao lijevu i rekao: «Mijau!». |