Obdukcija - događaj koji se ne propušta
Danas sam bila na obdukciji. Ovako važan događaj za mene nije mogao proći neobilježen postom.
Dakle, dok smo išli u laboratorij na praksi, Picava (Tea) pita doktora da li smijemo otići na obdukciju i na naše sveopće iznenađenje on dopusti. Tako da smo Picuša, Ivona, Ana i ja praktički trčale natrag do interne kako bi Antu tražili dopuštenje. I on nam dozvoli. Ja sam bila tako sretna jer sam na obdukciju željela otići još od drugog razreda. I napokon je došao i taj dan kad mi se želja ispunila. Ipak sam ja prije htjela postati patolog, promijenih svoju želju te na kraju ostade da želim biti kirurg.
I tako smo nas 4 i Zubak došle tamo gdje se održava obdukcija. Mala je to kućica, unutra je užasan ambijent, mračno je i prevruće jer je grijalica stalno uključena. Zidovi i nisu bili u nekom dobrom stanju a u tom malom hodničiću nalazila su se dvoja vrata u neke dvije prostorijice u ne baš tako dobrom stanju.
Na kraju hodnika (koji je btw. jako kratak) nalazila se prostorija za obdukciju u kojoj se vidjelo truplo. Baka neka je bila.
I, nakon što se patolog spremio napokon smo počeli. Prvo nam je pokazivao sigurne znakove smrti, mrtvačke pjege, mrtvačko bljedilo, mrtvačka ukočenost... I kad je završio počne pričati kak će sad zarezat od vrata do pubične kosti, tj. po cijelom trupu. I onda on taman zareže (samo površinski, masno tkivo) kad oni zovu da je došla familija da otkažu obdukciju. Al već je bilo kasno pa je ovaj nastavio.
Bilo je legendarno, ja sam mislila da će biti strašnije, al mi je bilo baš ludo vidjeti sve organe. Prvo, žena je imala čir na želudcu koji se izlio u trbušnu šupljinu. Onda je vadio crijeva, pluća, srce, slezenu, bubrege, ma zakon!! A nije ni čudo kad kažu bubreg u loju, hehe. I to kakvom!! I onda sve organe koje pregleda (i usput nam sve pokazuje i priča) stavi pred Anu, Ivonu i mene koje ne odvajamo pogleda od trupla pa čak ni ne trepćemo.
Onda je neka cura iz drugog razreda štucnula (bilo nas je desetero, 5 nas i 5 ovih iz drugog razreda) pa smo se počele drapat od smijeha, a pogotovo Picuša kojoj je stalno nešto smiješno. Onda kad je završio s svim tim organima, ostao je još mozak. Trebala se prerezat lubanja i otvoriti ju kako bi se došlo do njega. Onda je taj dečko koji je bio zadužen za to malo podigao glavu te bakice, što Picuša NIJE vidjela, te je tuka pomislila da je bakica oživjela. Lol I onda ona specijalka poskočila od straha jer se mrtvac ustao. LOL Tek kad je skužila da ju je to ovaj podigao, počela se kidat od smijeha skupa s nama, hehe
Onda je izvadio i taj mozak. Meni je bilo genijalno dok ga je bio vadio i to rezao, ludo!! I onda kad smo i s mozgom završili bilo je gotovo te su sve te organe pobacali u trbušnu šupljinu i zašili.
Mi smo svi bili pod velikim utiskom jer nam je svima bilo odlično. A kad smo došli natrag na odjel ostali su prigovarali da smo trebali i njima reć. A jbg, kad su rekli da možemo doći samo mi.
Ja sam inače mislila da će to biti nekak gore... Da će smrdjeti i to, ali uopće nije smrdjelo. Jedino jetra jer je ona bila puna krvi, ali inače ništa. I bilo mi je baš odlično. I'm still under impression.
Tak da sada još više želim postati doktorica, to me zanimanje baš fascinira.
Eto tako, to vam je sve o današnjem main događaju – the obdukciji.
) i nadam se da ću jednog lijepog dana otići iz Hrvatske i doseliti se u C.D.Mexico, moj grad iz snova. Hrvatsku ne volim i smatram da je to rupa, da budem iskrena.
Imala sam ja i pse i ptičice, ali su svi umrli nekim nesretnim i tajnovitim slučajevima. Btw. I to je nekak spooky. Al nema veze.
