Da. Moja gumica miriši na ćevape.
Zadnjih dana se u meni događaju, ajmo reći, 'promjene'. Čudne? Moglo bi se reći. Odlučih odustati od svih foruma, pa čak i onih koji su mi bili najdraži. Mnogima neshvatljivo i prečudno, al meni je ok, jednostavno u glavi bude puk i sve se promijeni, pa tako i moje mišljenje o nečemu što mi je dosad bilo, ajmo reći, važno. Forum kao forum, ali i zbog svih ljudi tamo bio mi je mjesto na kojem ću se opustiti i zabaviti. Al u zadnje vrijeme postao je sve samo ne to. Stoga ih danas napustih. Mislila sam da će mi barem malo faliti ali ne fale, i sigurno ni neće. No, to sve me ne sprečava da s određenim ljudima visim satima na msn, lol.
Onda, škola ubrzo završava i proć ću s 5, i nemam više muka što se glupave škole tiče. Napokon.
I eto još jedne...gluposti? Not! U nedjelju je Božić a ja uopće nemam takav osjećaj. Uopće mi se ne čini da dolaze praznici, Božić, moj rođendan, Nova godina...Sve se to čini tako daleko, a ipak je jako blizu. Čak ni moje lampice (da, da, i dalje su tu obavezan detalj u mojoj sobi), ne odaju dojam bliženju praznika. Ili to samo meni, dok su ostalima naveliko uljepšale dan? Uglavnom, kompliciram. Dosta. Poanta je ta da ja nemam osjećaj dolaska praznika. And it feels terrible!
Al dobro. Danas je bar malo snijega zapadalo. A meni Ante dao 5, a crvenokosa iz bebe 3. *yupiii* Kak se to veli, konačno mi je zasnježilo!
Al što se tiče snijega... Nije meni to to. Vrijeme se čini ko da je jesen i pretoplo je. Osim nekih dana. Hrvatska se općenito potoplila i snijeg je ono što zadnje mogu očekivat za Božiće (množina). Ali dobro, umjesto da bacim krivnju na Hrvatsku (koja je uvijek kriva za sve), ovaj put krivim..globalno zatopljenje
Onda... Pred kraj posta (kako li je samo kratak) da pojasnim dilemu (?) iz naslova. Pod klinikom me profa traži gumicu i ja joj dam i kažem da miriši (pošto je prošli sat korektor mirišao na jabuku). I onda ona pomiriši i kaže da nije istina (grrr) i da ne miriši po tulipanima iako je na njoj nacrtan (wtf?!). Al pomirih se s time da je ona umišljeno čeljade, pa nastavih Čuči govorit kako bi ćevape. Al ona, zbunjena ko uvijek, to protumači da mi gumica miriši na ćevape Bilo bi lijepo al ipak ne miriši. Ili možda ipak da?
Sve je kratkotrajno, i predmet sjećanja i onaj koji se sjeća
Zvanično je da ja više nemam inspiracije za post. Samo sjedim ko mutava i blejim ko tele u šarena vrata ne bi li nadošla koja riječica ali sve se čini da je to uzaludno.
Čudno za danas, ovako lijep dan. Oblačno, baš ono lijepo sivilo i puše vjetar. Od svih mogućih vremenskih prognoza meni je najdraža ova. Nema tih riječi kojima bi ja opisala koliko volim ovo vrijeme.
Pa smo tako mama i ja bile u gradu i ona mi je napokon pristala promijeniti paket adsl-a na 5GB što ja tražim već dobrih 6 mjeseci.. Ne znam šta joj bi, al svakako se promijenila na pozitivno...
Ovih dana me prešlo sve ono što mi je do prije nekoliko tjedana zadavalo glavobolje.. Više ne mislim onoliko o faksu, upast ću.. Barem ću se trudit da upadnem.
Ono što mi sada okupira misli jest Božić... Obožavam ovo vrijeme uoči njega i to sam već stoput ponovila. I dalje ću Pa sam onda već tjedan dana razmišljala kako bi lampica. I boli me briga, danas ću ih i stavit LOL. Pa nek si onda ljudi misle...
I jedva čekam taj 23.12. Dosta mi je škole, učenja, prakse, svega. Praksa u staračkom domu i nije toliko loša kao što sam mislila da će biti ili kao što su drugi govorili... Al opet, bolje je bez prakse nego s njom...
Mislim da mi ove godine taj Božić znači više nego ostali.. Nadam se da će biti bolji od ostalih... Prošli mi je nekako brzo proletio, nisam ni trepnula a sve je to prošlo... Valjda će ove godine proći sporije i u boljem okruženju, kao i zimski praznici. Nade za snijeg odavno su pale u vodu jer sumnjam da će padati.. Nažalost. Božić nije Božić ako nema snijega. Barem tih par dana da padne... Ali ipak je ovo Hrvatska
Onda me nekako uhvatila nostalgija za stvarima koje su mi nekada bile jako važne a sada su malo manje. Pale u zaborav zbog nekih drugih stvari koje možda nisu super kao i te ali ipak su zauzele njihovo mjesto.
Pa sam se sjetila koliko sam voljela filmove Imaš poruku i Zelena milja. I ponovno sam pogledala Imaš poruku. I sjetila sam se koliko je savršen! I ponovno ga obožavam! Pa sam si skinula hrpetinu slika od tog filma.
Tako isto i za Zelenu milju. Ali sam skinula duplo više slika, jer taj film nemam na kazeti ni DVD-u...
Al nitko nije čuo za te filmove kog god da sam pitala... No meni su svejedno najbolji na svijetu makar bila jedina koja ih obožava (a zasigurno nisam). Jer meni nije važno koliko je nešto popularno u svijetu, najvažnije je da je meni popularnije od svega ostalog.
Eto, nemam više inspiracije za daljnje pisanje. Još idem postaviti lampica da ljudi bulje u njih.
Biti il' ne biti? Još pitanja?
Već par dana razmišljam o novom postu.. No riječi kao da su zapele duboko u meni i ne izbijaju na površinu...
Jučer nisam bila u školi.. Bijah bolesna. Ali u četvrtak jesam, i dobih 5 iz zadaćnice. Budući da su teme bile poprilično glupe (što sam rekla već sto puta) bilo mi je drago zbog ocjene jer sam ipak dorasla toj temi budući da je raska nakon mog uzvika: 'Ajoj, dajte još jednu temu!' upitala: 'što je bilo, Martina? Nemoj mi reći da nisi dorasla ovim temama?'
Ma uopće
Zatim smo na satu razrednika raspravljali o jednoj poprilično, ajmo reći, zanimljivoj temi.
Zašto smo tužni ali i veseli kad zazvoni školsko zvono?
Ja sam se uvijek prije veselila svakom završenom satu, svakom odlasku kući nakon napornog dana u školi, svakom odlasku na spavanje i buđenju ujutro. Novi dan. Novi cilj. Novi izazovi.
No svakim tim završenim satom, završenim danom, i naposljetku, završenom godinom, sve sam bliže završetku srednje škole, sve bliže upisu na faks, sve bliže završetku življenja (da budem pesimistična).
I onda razmišljam... Uskoro će završiti srednja škola... Iako ju sad baš i ne volim (učenje and shit), znam da će mi nedostajati. Nedostajati škola kao škola ali i zbog ljudi iz razreda. Ne družim se s polovicom njih ali ona druga polovica će mi nedostajati. Možda s nekima od njih i budem u kontaktu (kolegice na faksu ), ali s ostalima mislim da ne.
Onda one godišnjice mature... Nekako te da na mišljenje i razmišljanje sve to... Tek onda dobijem misao o prolaznosti života.. Kako sam prije nekoliko godina bila dijete koje se samo željelo igrati. Ali sad se to promijenilo a da nisam ni opazila.
Da skrenem s teme..
Ovih dana sam nekako zaokupljena Božićem. Već sad bi ja okitila svoju sobu lampicama. Al je još prerano pa bi ljudi mislili da sam frikić. A nisam
Eto tako.. To bi bilo sve za danas.