Bijeli oblak is on the way...

Srijeda. Veliki odmor. Ja i Čuča sjedimo na mjestu jer se meni nikud nije dalo ić. I ja pokušavam cijeli veliki odmor staviti oči u križ iako Čuča stalno govori: «Pa nemoj to radit, kasnije će te glava bolit!» Ali ja, naravno, ne slušam. . I bilo mi je dobro sve do kraja odmora kad mi se počelo vrtit u glavi. Onda sam pod idućim satom, farmakologijom, bila neizmjerno mirna i ležala na klupi i slušala ga dok on priča sebi i bradu. On priča a čuju ga dvije-tri osobe koje su u njegovoj blizini. Eh, tuks. Tako da čim ja dignem glavu počne mi se vrtit i onda moram nazad leć. Eh i ja sam tuka kad ne slušam svoju Čučicu. .

Onda.. Četvrtak, ja i Čuča dežurne na porti. I ja baš vesela jer ne moram bit na nastavi nego se mogu cijelo vrijeme zezat. . I tako ona i ja treći sat ogladnile i, nakon što smo sav sitniš iz džepova istresle, ja sam bila ta koja je trebala ić u trgovinu po čips. I još sam morala ić kući po još para. . I dok sam se ja vratila, već je bilo zvonilo a Čuča je naveliko prepričavala da joj je, dok mene nije bilo, došo neki pederko Filip i reko da bi se htio upoznat s njom. . Ona ga je naravno, odjebala, ipak je to moja Čučica. . I tako sam ja lijepo prema njenim natuknicama naučila oponašat i hod i govor tog pederka tako da smo se cijeli zadnji sat smijale na moje imitiranje . I onda, malo prije neg ćemo ić kući, ja i Čuča se dosađujemo na porti, ljuljamo se na stolicama (ja još i noge na stol stavim . ) i pjevamo pjesmu iz Letećih medvjedića . I kad uto odjednom banu profesorica iz kemije i naša razrednica. Joj. Raska je odma rekla: «Šta je ovo cure? Kakvo je to klatanje na stolicama?» Klatanje . . I nas dvije samo šutimo . I one na odlasku a ova iz kemije se nakašlje da joj otvorimo vrata a nas dvije ništa . . A meni je to bilo presmješno . i čim njih dvije izađoše ja odma noge na stol i sve po starom a tek onda skužim da se to sve vani vidi . . A luda sam .

I onda danas.. Pitala mene, Ivu i Čuču biologiju i sve tri smo dobile po dvije petice . Baš sam sretna, hehe Onda je pod vjeronaukom ostalo samo nas nekoliko u razredu a ostali svi otišli . .

I tako meni u ova tri dana... Pa šta će to bit, ja nešto češće pišem postove! smijeh Pa i bit će nešto od mene! smijeh .

20.10.2006. u 20:03 | 17 Reci mi | Printaj | # | ^

<< Arhiva >>

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

<	listopad, 2006					>
P	U	S	Č	P	S	N
						1
2	3	4	5	6	7	8
9	10	11	12	13	14	15
16	17	18	19	20	21	22
23	24	25	26	27	28	29
30	31

Prosinac 2006 (3)
Studeni 2006 (7)
Listopad 2006 (5)
Rujan 2006 (6)
Kolovoz 2006 (4)
Srpanj 2006 (2)
Lipanj 2006 (5)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari da/ne?

Opis bloga

Uh, sve i svašta...

Btw. ono što bi bilo lijepo za napomenuti... Ako ste prvi put na blogu (ili nema veze, može biti i ko zna koji put) ne morate ostaviti brdo komentara, dovoljno je sve smjestiti u jedan =)) Lijepo pročitajte post, prokomentirajte i ja ću to isto napraviti i vama. Čak ću vam i nabacat komentare ako želite =))

Click here to get awesome songs for FREE!

Ljudeki koje chitam:

Blog.hr
Forum.hr
Moj drugi blog
Dora :)
Melitača
Karolina
Lucija
Ivona
Stvarčice za blog
Virtual Friends Location

Posjeta:

Free Counter

Moja mail i MSN adresa: martina.laurafan@hotmail.com

Create your own message at BlingyBlob.com

Malo o meni:

Zovem se Martina i idem u treći razred srednje medicinske škole. Imam mnogo hobija (valjda zato jer imam previše slobodnog vremena) a neki od njih su surfanje netom, gledanje telenovela, skupljane gumica (malo spooky al ajd) i da više ne nabrajam... Obožavam strane jezike a govorim engleski, španjolski i naravno rvacki, a ako Bog da, trebala bi počet učit i francuski.
Zahvaljujući telenovelama, na jednom forumu o telenovelama stekla sam zaista dobre i drage ljude koji su mi i super prijatelji! Naravno, bilo je tu i loših iskustava sa foruma o telenovelama, ali to radije neću ni spominjat da se naljutim odmah.
Država koju najviše volim i obožavam je Mexico (fuck all the rest, osim Švedske, jer ju moja frendica obožava smijeh ) i nadam se da ću jednog lijepog dana otići iz Hrvatske i doseliti se u C.D.Mexico, moj grad iz snova. Hrvatsku ne volim i smatram da je to rupa, da budem iskrena.
Životni san mi je da završim studij medicine i postanem estetski kirurg, ali ak mi to ne uspije, tu je uvijek studij stranih jezika, hehe. Dakako, koji god od ta dva studija da završim, radit ću izvan Hrvatske jer tu je plaća mala šta god ti po zanimanju bio.
Omiljene su mi životinje psi, ali ja ga nemam rolleyes Imala sam ja i pse i ptičice, ali su svi umrli nekim nesretnim i tajnovitim slučajevima. Btw. I to je nekak spooky. Al nema veze.
Obožavam svoj mobić Samsung SGH E-720 i čuvam ga da se ne izgrebe. Sve svoje stvari jako čuvam pa tako i bilježnice. Prijatelji iz razreda mi svi govore da nisam normalna kad se derem da mi ne zgužvaju bilježnicu ili kad jednoj curi govorim da ne ide prstima po grafitu...
Eto sad više ne znam šta da napišem. Ak se još nečeg sjetim, ja ću to nadopisat.