blog o filmu

15.03.2009., nedjelja

'El Bruto' (Luis Bunuel, 1953)

Još jedna od Bunuelovih meksičkih melodrama. Naslovni lik Bruto radi kao mesar za gazdu Andresa, koji ima novi posao za njega. Don Andres naime želi istjerati neposlušne stanare iz zgrade kojoj je vlasnik i koju namjerava dobro prodati, pa u tu svrhu unajmljuje usluge natprosječno snažnog i njemu vrlo odanog Bruta. Ovaj međutim, kako mu i nadimak govori, nije baš pretjerano bistar i suptilan tip pa već u prvom pokušaju zastrašivanja nehotice ubija jednog od vođa stanarske pobune. Na nesreću, ubio je oca djevojke u koju se kasnije zaljubi i u čiju se privrženost uzdaje da će mu pomoći da postane pametniji i bolji. Ali nije to jedina zavrzlama u filmu. Uz to, Bruto upada u ljubavnu aferu i s gazdinom ženom, postoji i sumnja da je gazda Andres Brutov „neformalni“ otac, Bruto se mora skrivati i pred pobunjenim stanarima...

Mnoštvo teških peripetija i nevjerojatnih obrata, crno-bijela karakterizacija likova (osim kod Bruta), borba dobra i zla... – svi elementi tipični za melodramu, sami po sebi očekivani i ne previše uzbudljivi. Socijalno-politički subverzivan moment priče (organizirana pobuna sirotih stanara protiv socijalno neosjetljivog kapitalista, Brutova lojalnost i poslušnost moćnome Andresu) zanimljiv je, ali s odmicanjem filma stavljen u pozadinu.

Nešto više naglašen je onaj aspekt filma koji se bavi libidom nekolicine likova. Felinijevski korpulentna gazdina žena koja muža tretira kao šonju, a kod Bruta je privlači upravo njegova sirovost i fizička snaga... Bruto koji se koleba između lojalnosti gazdi/ocu, animalnih poriva usmjerenih spram gazdine žene (pomajke!) i nježne i postojane ljubavi spram žene čijeg je oca ubio (!)... Ova Brutova „rastrojenost“ zanimljiva je, međutim, slično kao i kod 'Susane', redatelj je zbog stege žanrovskih zahtjeva postupno stavlja u drugi plan.

Slično kao i u slučaju 'Susane', pogledati isključivo ako ste režiserov fan, a onda eventualno obratiti pažnju na erotske i političke aspekte priče, koji su naročito poticajni za frojdističko-marksistička iščitavanja. Slično kao i kod 'Susane', da je bilo hrabrosti/mogućnosti da se malo snažnije parodira žanr melodrame, odnosno da melodrama bude samo okvir za nešto psihološki dublje i politički subverzivnije, mogao je to biti puno uzbudljiviji film.

- 12:03 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

  ožujak, 2009  
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30 31          

Ožujak 2009 (8)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Blog o filmu, i o koječemu još - fotografiji, glazbi, literaturi... (Iskristalizirat će se o čemu točno, valjda, s vremenom.) Kakav film? Tzv. klasici i slične zaboravljene, prašnjave ili ekstremno nepopularne stvari. Ubrzo: rani Fellini, Antonionijeva trilogija, Paper Moon, Being There, Persona, YU crni val... Komentari dobrodošli!

Uređuje, piše i razglaba s tobom:
Nikola K.

Linkovi

http://www.sensesofcinema.com/
- izvrstan site s dugim popisom hrpe važnih redatelja i uglavnom jako dobrim tekstovima o istima

http://rogerebert.suntimes.com/
- Roger Ebert: site jednog od najpoznatijih američkih filmskih kritičara; v. rubriku Great Movies

http://www.gomlab.com/eng/
- GOM player - ako ti je dosadio BS player, za vrtnju DivX-a i sl.; dobar za manipulaciju titlovima, besplatan

http://photography-now.net/index.php
- koliko znam, najbolji site o "finoj" fotografiji (s albumima, naravno)

http://www.pixagogo.com/7180565202- Blue Note: Over 1000 great jazz album covers

http://www.anwenkeeling.com.au/index.htm
- Anwen Keeling: slikar, hiperrealist, za ljubitelje decentnog hičkokovskog voajerizma

http://www.monakuhn.com/
- Mona Kuhn: fotke, dobre

http://www.flickr.com/photos/balakov/
sets/72157602602191858/

- Balakov: Lego-rekonstrukcije "fotki koje su obišle svijet", slađahno, zabavno

„My films are always works of searching. I don't consider myself a director who has already mastered his proffesion, but one who is continuing his search and studying his contemporaries. I'm looking (perhaps in every film) for the traces of feeling in men, and of course in women too, in a world where those traces have been buried to make way for the sentiments of convenience and appearance: a world where feelings have been 'public-relationised'. My work is like digging, it's a archeological research among the arid material of our time.“

M. Antonioni