petak, 06.03.2009.

Na stolu kopča za kosu, šalica ljubavnog čaja, lekadol, škare i 17 kuna u sitnišu. Sve mi je to potrebnno da proguram ovu noć uz ekran, temu o seksualnim zlostavljačima koja me progoni od studenog. Nekako sam mislila ad će mi taj užas pomoći da bolje shvati te jadnike, ali sve više si mislim da bi ih narađe zatvroila u neku veliku kutiju i bubnula u ormar.

Eh ne možeš tako s ljudima, draga moja, I I djeca su ljud, ali nemaju prava govoriti u svoje ima, nemaju prava na mnogo toga, pa stoga nisu niti odgovorna za svoja sranja. najvećim dijelom.

Od kako sam zadnju puta sam pisala - kosa mi je narasla, štno nije nitii čudo. kosa raste pod normalno, posebno ako ju pazite kako ja svoju pazim. Sve uredno radim - masaže tjemena čičkovim uljem, vrhovi orahovim za lijepu smeđu čokoladnu boju. Zatim blagi priirodni šampon, odlična umjetna sredstva za lakše raščešljavanje; balzam, serum i što ti ja sve znam. E onda i savršena četka i ono puhalo koje zovemo po onom odvratnom toplom vjetru od kojeg glava boli.

U svakom slučaju - ne pišem o uzbudljivim stvarima. Nema smisla. O njima i tako znaju sve ljudi koji me poznaju jer nisam u stanju držati usta začepljenima. Možda to i nije toliko loše, ali stvarno bii željela ponekad biti barem mrvicu tajanstvena.

Pokušat ću zato tu biti iskrena, ali i tajanstvena.

- 02:05 - Komentari (10) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.