subota, 23.02.2008.

Zavaljena u stolicu sa kotačićima razmišljam o narednom radnom tjednu. Od ručkova koji su mi unaprijed zadani - nema što nisam zapisala u sive stanice i one za pamćenje. Ispada da si namjerno nagomilavam obaveze, sastanke, seminare i razgovore. Ispada da ne berem samo svoju - već i brigu još barem troje ljudi i da sam zato naporna zalapača koja ne zna gdje joj je mjesto. Jer umjesto da sada ležim u svojem krevetu i osluškojem ritam disanja - mene više muči raspored radnog tjedna i da li ću poludjeti do polovice semestra.

Ma vjerujem da u biti nisam sama. Vjerujem da ne izmišljam probleme i da sve što činim - ima smisla i krajnji rezultat će morati biti na mojoj strani. Strah me je jedino ulovio kad sam ugledala utorak i srijedu na rasporedu. Ponedjeljak je sasvim uredu, kao i četvrtak, dok petak držim za rezervu i štrebanje novih stranica. Sve u svemu - nije uopće loše !

- 13:59 - Komentari (1) - Isprintaj - #

petak, 22.02.2008.

Kako bi bilo moguće ustvrditi način na koji bi se pod kontrolu dovela moja misija prenaprednog pokušavanja koncentracije i molitve samoj sebi? Odogovor nije u meni, a bojim se niti u jednom biću u blizini. Chopin ne zna odgovor, a ne zna niti Proust koji me svaku večer u snove prati riječima-potocima. Uživajući u trenutcima koji trepera nadamnom, sve kao posljednji puta ovog dotrajalog dana, pitam se kada ću konačno napustiti stanicu nerada i pokrenuti se na putovanje ispunjeno moćnim elanom osvajačkog putovanja u beztjelesni prostor znanja.

- 14:58 - Komentari (0) - Isprintaj - #

utorak, 19.02.2008.

crtice iz starih zapisa

Nemoguće je ustvrditi kolika je zapravo količina stvaranja u rukama čovjeka, a bez da se pri tome ne zaputiš u zemlju koja nije dostupna žednima samoće. Ne znam da li snaga želje dolazi kroz pretjeranu društvenost i uspon na društvenoj ljestvici. Samoća je potrebna na trenutcima nerada, jer lijenost poput gluposti voli društvo, a gdje ćeš gore od gluposti i nerada tijekom zimskih ispitnih rokova.

Kako samo uspijevam zaspati tijekom veljače sa svim tim dlačicama na nogama i lavandinim uljem što mi se cijedi niz čelo. Nisam sigurna kako mi uspjeva ne misliti na sutrašnji dan.

Tupa bolu zubu podsjeća me na današnji posjet zubaru. Utješila bi me kada bi me taj čovjek koji puta pogledao, umjesto da drilom ubija moj zubić.

- 19:32 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.