|
|
| < | prosinac, 2006 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | ||||
| 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
| 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
| 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
| 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Ti si rekao
Ljubav je izazov
Ljubav je viši zakon
Ljubav je izazov
Ljubav je visi zakon
Kao hladan val, utopio si me
jer srce sam na dlanu dala
a to se ne smije
a to se ne smije.............
Tražio si me
Ali onda si me natjerao da placem
I ne mogu izdrzati
Sa tim što ti imas......
Jer sve što mi dajes …je bol…
Priznat cu ti jednu tajnu
sto sam je od tebe skrio
svaki udar srca moga
da znas, samo za tebe je bio
Prije no sto usnim ja
i taj tren i zauvijek samo ti
ti si mi u mislima
i kad nisi tu, kraj mene
Da znas da me bolis
i nocas ja cu da te
cuvam dok spavas
i ljubim tamo gdje
najvise volis dok sanjas.....
Bog nam je dao ljubav ko hranu
samo on zna koliko ce trajat'
jos pamtim svaki dodir tvoj
Ja dobro znam
da tebe nema, Boze
ne bi bilo ljubavi
ja ne mogu
sada iz svoje koze
molim te, vrati mi je ti......
Vezi me za sebe rukama
vezi na milijun godina
nek sam cijelom svijetu zabranjen
jer sam ti u srcu zarobljen....
....................
nema slikice
....................
"Na ovome svijetu ne postoji ništa tužnije
nego kada se probudiš na božićno jutro
i shvatiš da više nisi dijete......."
Erma Bombeck
Djevojka je cekala avion u cekaonici jednog velikog aerodroma.Posto je
trebala dugo cekati, odlucila je kupiti knjigu kako bi joj vrijeme brze
proslo.
Uz knjigu kupila je i paketic keksa.
Sjela je u VIP cekaonicu kako je nitko ne bi uznemiravao.
Kraj nje je bila stolica sa keksom, a sa druge jedan gospodin koji je citao
novine.
Kad je ona pocela uzimati kekse i gospodin je uzeo jedan. Ona se sokirala,
ali nista nije rekla i nastavila je citati knjigu.
U sebi je pomislila: ma gledaj ti ovo, da samo imam malo vise hrabrosti, do
sada bih ga vec udarila...
Svaki put kad je ona uzimala jedan keks, covjek pored nje, ne obaziruci se
ni na sta, uzimao je isto tako jedan.
Nastavili su tako dok nije ostao samo jedan u paketu i djevojka pomisli: bas
me zanima sta ce sad
napraviti!!!
Covjek uze posljednji i podijeli ga na dvoje!
Ovo je zaista previse, poce da uspuhuje sokirana, uze svoje stvari, knjigu,
torbu i ode prema izlazu iz cekaonice.
Kada se osjecala malo bolje, nakon sto ju je prosla huja, sjela je na
mjesto gdje nije bilo nikoga da bi izbjegla neke druge neugodne dogadjaje.
Zatvori knjigu i otvori torbu da je ubaci u nju. U tom trenutku ugleda
paketic keksa jos uvijek netaknut.
Postidje se kao kradljivac i tek tada shvati da je keks, isti kao njen, bio
od gospodina koji je sjedio pored nje, ali koji je, bez sokiranja, nervoze
ili prepotencije, podijelio i svoj posljednji komad sa njom, totalno
suprotno od nje, kojoj su bili povrijedjeni ponos i osjecaji.
ZAKLJUCAK: Koliko puta u nasem zivotu cemo ili smo pojeli tudji keks, a da
to nikad necemo ili nismo ni saznali?
Prije nego sto se dodje do brzopletog zakljucka i prije nego sto se pocne
misliti lose, GLEDAJ sa paznjom detalje, vrlo cesto situacija nije onakva
kako izgleda nama na prvi pogled!!!!
U zivotu postoji 5 stvari koje se ne mogu vratiti:
- Kamen kad je bacen;
- Rijec nakon sto je recena;
- Mogucnost nakon sto je izgubljena;
- Vrijeme kad je proslo;
- Ljubav za koju se NE BORI .
.....zivot pruza mnogo prilika,koje ljudi najcesce prihvacaju zdravo za gotovo i samo odgađaju.......jer uvijek postoji sutra........i tako uvijek....ponekad se ni ne zele boriti za sutra nego samo lako odustaju.......ali što ako sutra nikad ne dođe ili nestane, u jednoj noci?!?!?!Ostaje samo ono sto bi bilo kad bi bilo.....da je bilo......a nije bilo.....svaka prilika je rizik koji moze dobro i lose završiti,i treba prihvatiti taj rizik jer odgađanje je zapravo zivot u ILIUZIJI.......a to zivim ja..........
"...........bolje je umrijeti u stvarnosti, nego zivjeti u iluziji, jer je smrt ono sto nas cini zivima..............."
Napisati, na primjer: "Noć je posuta zvijezdama,
trepere modre zvijezde u daljini."
Noćni vjetar kruži nebom i pjeva.
Noćas bih mogao napisati najtužnije stihove.
Volio sam je, a ponekad je i ona mene voljela.
U noćima kao ova bila je u mom naručju.
Ljubljah je, koliko puta, ispod beskrajna neba.
Voljela me, a ponekad i ja sam je volio.
Kako da ne volim njene velike nepomične oči.
Noćas bih mogao napisati najtužnije stihove.
Misliti da je nemam, osjećati da sam je izgubio.
Slušati noć beskrajnu, još mnogo dužu bez nje.
I stih pada na dušu kao rosa na pašnjak.
Nije važno što je ljubav moja ne sačuva.
Noć je posuta zvijezdama i ona nije uza me.
To je sve. U daljini netko pjeva. U daljini.
Duša je moja nesretna što ju je izgubila.
Kao da je želi približiti, moj pogled je traži.
Srce je moje traži, a ona nije uza me.
Ista noć u bijelo odijeva ista stabla.
Ni mi, od nekada, nismo više isti.
Više je ne volim, sigurno, ali koliko sam volio!
Moj glas je tražio vjetar da takne njeno uho.
Drugome. Pripast će drugome. Ko prije mojih cjelova.
Njen glas i jasno tijelo. Njene beskrajne oči.
Više je ne volim, zaista, no možda je ipak volim?
Ljubav je tako kratka, a zaborav tako dug.
I jer sam je u noćima poput ove držao u naručju,
duša je moja nesretna što ju je izgubila.
Iako je to posljednja bol koju mi zadaje
i posljednji stihovi koje za nju pišem.
Pablo Neruda
