...I tear my heart open, I sew myself shut, my weakness is that I care too much, and my scars remind me that the past is real...

...eto i mene s novin poston...totalno bespotrebnim ali eto, cisto da izbacin nesto iz sebe, kad vec ne prican ni sa kim ni o cemu pametnom (azra, ako citas ovo koji, ispravi mi greske ako ima xD)...eto, prosla skola, prosa s 4, sve divno, krasno...a mene, ka obicno vata neka blagdanska depresiva =S razmisljan o nekin stvarima, i sto vise razmisljan, to mi se sve istinitije cine...praznici, taman za razbistriti glavu malo, a onda viditi kako dalje...Ona i dalje nezna, osin ako joj jedine dvi osobe koje znaju nisu rekle -.- ili ako to mozda nije sama skuzila...aj dobro, ovaj put san bar presutia i nisan reka nista...totalno san posta indiferentan prema nekin stvarima, nadan se uskoro i prema nekin ljudima (da mi budu trivijalni bar upola u onolikoj mjeri koliko san ja njima)...everybody's changing and this time I am too...prominit cu lice, ovu masku koju nosin, i staviti drugu...mozda tada shvatite da san ovako bia puno bolji, nego sto cu biti onako...kako god, maske se minjaju, pravo lice ostaje...steta sto ga vi vjerojatno necete viditi...

...dosa je i taj dan, ostala kemija samo za ispraviti u ponediljak...prolazin s 4, bez da san se mucia uopce ovo polugodiste...nekako ko da mi sve ide od ruke...a sto ja onda radin? povlacin se u sebe i neka me melankolija probada...slusan tuzne pisme, a ni ovaj snig ne poboljsava situaciju -.- Luce Ž. je bila potpuno u pravu kad je rekla da mi nije dobro skrivati se iza maske, ali sto cu, takav san...u previse slucajeva se pravin da me ne diraju neke stvari, neke gluposti...osjecan se poput lika u nekon Kafkinon djelu, nemocan pred zivoton...iako govorin cilo vrime da je pesimisticki lakse prolaziti kroz zivot, jer se nemozes razocarati (u sto san u potpunosti uvjeren), istina je da san oko svega optimistican...u svemu nalazin pozitivnu stranu, i vidin je, sve dok svaka nada ne umre.....moj zivot se temelji na iluziji da ce sve biti dobro...iako u bar 50 % slucajeva ispadne sve dobro, onih ostalih 50 me uvik uspije nekako sjebati....ali ta iluzija, da zivot ponekad ipak moze biti savrsen, toliko je realna, da je se ne zelin odreci...ne zelin se odreci svega toga sto iman, makar to ne bilo puno....frendovi, tj. neki od njih....ljudi s kojima mogu pricati....oni mogu biti nerealni, mogu biti iluzija, ali ne zelin ih se odreci, zasto i bi??? Mala Luce <3 koja me iznenaduje iz dana u dan; Moja Luce <3, koja mi je jucer rekla nesto, sto me ono, jos uvik drzi pod dojmon; Toka s kojon uvik mogu popricati o svemu; Luce Ž. sa pametnin ohrabrujucin stavovima (i koja nece dobiti jedan iz psihologije xD...vidis cak i ja virujen...sad nemos dobiti 1 =)); i Marta (jedina koja nije Luce, ali nije zbog toga manje vridna) koja je toliko mi apstraktna da ju ne mogu ricima opisati <3 ......hvala van sto ste moje iluzije, i sto ste stvarne....makar meni...

...I just wanna hold her, I’d give up all the world to see that little piece of heaven looking...

...If you have to go don't say goodbye
If you have to go don't you cry
If you have to go I will get by
Someday I'll follow you and see you on the other side...

vracam se...nakon godinu dana nepisanja, pedesetim postom...ah sto reci...kao i uvijek nista pametnoga, samo gluposti...puca me neka dobra volja, sto je netipicno za mene....nisan se ovako osjeca od 1 srednje....zapravo otkad postoji ovaj blog xD....previse se toga u meduvremenu nakupilo...puno san zreliji (nimalo pametniji), previse toga u sto san nekad virova, pretvorilo se u nocnu moru, realnu nocnu moru....da istina, oduvijek san zna da zivot i nije bas bajka kakvom je cesto prikazan u pricama...da ne ide sve lako i glatko kao sto vjerujes kad si mladi...doslo je vrime za (kako bi AC/DC rekli) "sink the pink"....svatia san da se ljudi minjaju, a s njima, i ja sam...iako naravno nenamjerno....ekipa se prominila...sve se prominilo...razred isto....bend cak i ne toliko....prizna san istinu, toki, koja mi je u zadnje vrime postala zakon frend....bar zna slusati, mozda i razumiti, cak iako ni ja sam ne razumijen...s Lucon san razvia odnos kakav san prizeljkiva, postala mi je jedan od stupova, razloga za dizat se ujutro za skolu...zajedno s Danijelon, Lucon, Marton i Jelenom...sto reci o njima....minjaju se i one, na veliko...a Marta...ostaje jedina osoba koja me nikad nije razocarala.....Kiki se pobarabia =P, ali je u vecini stvari osta isti, a sto se opcenito benda tice...Karla je u Zagrebu, Hrule na svoju stranu, Sota na svoju, Ostric....a Ostric je faca...njega da nisan upozna nikad, zivot bi mi bia neispunjen...bili smo i ove godine u Obrovcu...bilo je manje sranja nego prosle godine, puno manje, ali su radionice bile bolje....cak je i film koji smo snimali bia ne los...upozna san NJU...ne doslovno, priko fejsa....doda san je iz ciste sprdancije, a onda kad san pogleda slike, fascinirala me....vidia san je u busu, posli i na ulici....."she's got eyes of the bluest sky", doslovno....zaljubljen san, ne u nju vec u njene oci +_+ (ovo je metafora eli xD)....opcenito, ne svida mi se (jer ju neznan), nisan zaljubljen (kao ni ikad dosad uistinu...zaljubljen san bia u apstraktnost pojma ljubav...kojeg ne mogu ni ograniciti ni definirati), jednostavno me fascinira...istina je doduse, da san ju sanja tri puta (sto je pravo cudo, posto se gotovo nikad ne sican snova, pogotovo ne osoba koje neznan)...ali eto...previse se toga nakupilo, a ovo je post koji oznacava mozda mojih zadnjih par dana...sto bi bilo da san pisa o ciloj godini xD...i posli svega, zakljucia san da te u zivotu ne triba biti briga, ni za jucer, ni za sutra, opcenito ni za sto....triba te biti briga za danas, da iskoristis sve sto ti daje taj dan, bez obzira sto ce mozda sutra biti vrimena...jer kad ti jednom dode prilika i propustis je...ne ocekuj novu