...dosa je i taj dan, ostala kemija samo za ispraviti u ponediljak...prolazin s 4, bez da san se mucia uopce ovo polugodiste...nekako ko da mi sve ide od ruke...a sto ja onda radin? povlacin se u sebe i neka me melankolija probada...slusan tuzne pisme, a ni ovaj snig ne poboljsava situaciju -.- Luce Ž. je bila potpuno u pravu kad je rekla da mi nije dobro skrivati se iza maske, ali sto cu, takav san...u previse slucajeva se pravin da me ne diraju neke stvari, neke gluposti...osjecan se poput lika u nekon Kafkinon djelu, nemocan pred zivoton...iako govorin cilo vrime da je pesimisticki lakse prolaziti kroz zivot, jer se nemozes razocarati (u sto san u potpunosti uvjeren), istina je da san oko svega optimistican...u svemu nalazin pozitivnu stranu, i vidin je, sve dok svaka nada ne umre.....moj zivot se temelji na iluziji da ce sve biti dobro...iako u bar 50 % slucajeva ispadne sve dobro, onih ostalih 50 me uvik uspije nekako sjebati....ali ta iluzija, da zivot ponekad ipak moze biti savrsen, toliko je realna, da je se ne zelin odreci...ne zelin se odreci svega toga sto iman, makar to ne bilo puno....frendovi, tj. neki od njih....ljudi s kojima mogu pricati....oni mogu biti nerealni, mogu biti iluzija, ali ne zelin ih se odreci, zasto i bi??? Mala Luce <3 koja me iznenaduje iz dana u dan; Moja Luce <3, koja mi je jucer rekla nesto, sto me ono, jos uvik drzi pod dojmon; Toka s kojon uvik mogu popricati o svemu; Luce Ž. sa pametnin ohrabrujucin stavovima (i koja nece dobiti jedan iz psihologije xD...vidis cak i ja virujen...sad nemos dobiti 1 =)); i Marta (jedina koja nije Luce, ali nije zbog toga manje vridna) koja je toliko mi apstraktna da ju ne mogu ricima opisati <3 ......hvala van sto ste moje iluzije, i sto ste stvarne....makar meni...

...I just wanna hold her, I’d give up all the world to see that little piece of heaven looking...

...If you have to go don't say goodbye
If you have to go don't you cry
If you have to go I will get by
Someday I'll follow you and see you on the other side...