Blini

  svibanj, 2006 >
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29 30 31        


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga
Dakle, novina jest: Blini sad živi ni više ni manje neg u New Yorku. Beskorisna kakva jesam, na poslijediplomskom sam iz književnosti. Riješila sam se Dragovoljca! I emisije Zlatno srce u Samoborčeku!

Piši na:
aj2291@columbia.edu

Postovi
Princ Valijant
Hipohondrija Zašto trebam Apaurine?
Romantika
Šta mislim o horoskopu?
Fusilli
TV-prevođenje
NK Hrvatski Dragovoljac
Poezija
Blogeri, otuđeni ste!
Ja u ljubav vjerujem
O nogometu - ne čitaj ako voliš Ćiru!
Muke po francuskom
O pimpeku

28.05.2006., nedjelja

Ajmo svi: Ooooooo... Ooooooo

Sinoć sam legla u pol pet ujutro, iscrpljena ko pašče. I ne, nisam plesala u brodu na Savi, nego sam kucala titlove. Kad je izjutra u 9.30 krenulo: "Ooooooo.... Ooooooo... Hrvaaaatski Draaaagovoljaaac - na na na na na NA!"

E sad vi, krvi vam se sretničke napijem, NE ZNATE tu melodiju, koju je neki nenadjebivo nadaren kompozitor preuzeo iz Albuma iritantnih pjesmica za djecu. S tim da bih sto puta radije slušala Mamu Kukumku i Tatu Tarantu. Mama Kukumka je prema dvije himne NK Dragovoljca zaslužila 16 Emmyja i spot u kojem se žvale Madonna, Eminem i Bill Clinton.

Kad čujem te dvije himnice nakostriješe mi se sve dlake i na tijelu i na glavi, kosa mi se natapira ko da sam se netom isfrizirala u Estetik Uvemi, a obrve raščupaju do te mjere da na kraju počnem sličit na transgenetski križanac purice šta je zagrebla noktom po školskoj ploči i predsjednika Stipe Mesića. S tim da sumnjam da njih dvoje mogu tolko psovat.

To je što se tiče melodije. Evo i riječi, koje su, vjerovali ili ne, čak najmanji problem:

Crni crni jen dva U
Crni vole pobjedu
Dragovoljci, dragovoljci na zelenoj travi
Dragovoljci, dragovoljci to su dečki pravi
Dragovoljci, dragovoljci ničeg se ne plaše
Dragovoljci, dragovoljci ponos Lijepe Naše
Nekad pušku nosili, PUCALI IZ TOPA
A sad će ih gledati cijela Europa
Nogometni asovi, izabrani momci
Crnu boju nose hrabri dragovoljci...

Ja osobno volim ovaj dio o pucanju iz topa i zapravo ovom prilikom predlažem da nam to bude i nova državna himna (možemo je predstavit prilikom pregovora za ulazak u EU!). Mislim, žali bože da se tako dobro djelce ograniči na nogometni klub.

Kako bilo, natrpala sam uši vatom, zatvorila sve prozore, ali Dragovoljac je jači od najjačeg korova i uspije i kroz pukotine 'manje od Umjetnika-Nekad-Zvanog-Princ' doprijet do mojih bubnjića. Tad me uhvatio napad histerije te sam počela okolo odašiljat sumanute sms-ove koji su uključivali sve od ekstremnog samosažaljevanja do vrlo nasilnih fantazija, koje sumnjam da bi pale na pamet i teroristima šta su raznijeli Blizance. (Pritom moram pripomenut da sam inače miroljubiva ko janje.)

Prije jedno pola godine u takvom sam sličnom napadu histerije napisala pismo općini, misleći da me nitko neće šljivit dva posto (posebice stoga šta je mail bio vidljivo napisan u pomaknutom, potpuno šizoidnom stanju izazvanom cjelodnevnim slušanjem narečene melodije), kad sam tri dana poslije dobila odgovor da je napravljen službeni zapisnik i kako se nadaju da će glazba biti tiša, bla-bla, truć-truć. E, tu sam se ja USRALA. Jer, koliko god mi na dedine partizanske priče o 16-godišnjakinji koja je na nacistički tenk trčala s bombom od silnog ganuća poteku suze, JA sam OSOBNO zapravo takav chicken da bih se slobodno mogla vrtit na traci u Agrokoki i kljucat zrnje.

Ko za đavla, par dana nakon svih tih događanja neko mi je, dok sam još bunovna ležala u krevetu u gaćama, manijakalno počeo lupat po vratima i otključavat vrata. Trčala sam na špijunku, srca uzlupanog ko da me "pere špica" od ecstasyja, ali na špijunki nisam vidjela pod milim bogom ništa jer sam u općem ludilu zaboravila na glavu nataknut očale (o lećama da ne govorim) bez kojih sa svojom minus 6 dioptrijom (za koju je zaslužan i ovaj černobilski monitor u koji upravo gledam) mogu jedino počet mavat glavom i zapjevat I just called to say I love youuuu... Dok sam se tako unezvjerena i poluslijepa pokušavala sjetit koji se broj u Hrvatskoj zove za policiju, ("911?! Ne, glupačo, to je Amerika!") lupanje je prestalo. (Samo ono na vratima, tahikardija je postala kronična.)

S tim da se sad bojim i ovog teksta, s obzirom da vjerujem da su ljudi koji mogu slušat afore-mentioned melodijicu 40 puta na dan spremni na svašta - zato ako koji član NK Dragovoljca nabasa na ovu stranicu, neka primi na znanje:

1. MOJ UJAK – KRV MOJA, SRODNIK MOJ - JE BOJNIK, SVE JE GODINE PROVEO U RATU, IMA I DAROVNICU!!! Na zidovima stana okačio je ratne pljenove i čak ga i moj četverogodišnji bratić zove "Ujo Ustaša"!

2. Ionako ste mi pretvorili život u pakao! U Samoborček autobus sa Zlatnim srcem! Sartre je tobože pisao o vječnosti provedenoj s jednim te istim ljudima – ko fol, pakao su drugi?! Ha ha ha!!! Dragi Jean-Paule, ti nit si se vozio u busu do Dalmacije, nit si živio kraj stadiona NK Dragovoljca, zato da mi nisi pričo o paklu!

3. Neka riječi ostanu koje jesu, ali, preklinjem vas, dajte da vam aranžman napravi npr. Darko Rundek! I on je Hrvat! Bar kolko ja znam! Ma može i štikla! Ples u štiklama vukova koji umiru sami! Daj šta daš!

4. Ionako sam već ruina od žene. Još koja utakmica i sjedit ću negdje u Vrapču u stolici za ljuljanje i zurit u jednu točku.

5. Moj je ujak jači od vašega!
- 19:02 - Komentari (39) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.